Kupujte zemlju, Bog je više ne stvara, mudra je preporuka koja se najčešće pripisuje Marku Twainu. Iako ne postoji čvrst dokaz da je ovaj poznati američki pisac uistinu autor tog citata, ovaj je savjet jedan od najboljih koje ćete dobiti kad su u pitanju ulaganja. Jer ako se time posljednjih godina ravnaju neki od najbogatijih na svijetu, možete biti sigurni da ima nešto u tome.
Kupiti raskošnu vilu s bazenom, vrhunskim pogledom i nekoliko tisuća četvornih metara okućnice još donedavno je bio vrhunac nekretninskog luksuza. No, za najbogatije ljude svijeta granice luksuza posljednjih se godina pomiču još dalje te, umjesto da se zadovolje spektakularnim imanjem, pojedini milijarderi i multimilijunaši kupuju i sve nekretnine koje ih okružuju. Susjedne kuće, građevinske parcele i zemljišta postaju dio istog privatnog kompleksa, a cilj više nije samo imati veliku kuću, nego kontrolirati i što se događa oko nje.
Za tu se praksu počeo koristiti izraz landmaxxing, što u prijevodu s engleskog znači okrupnjivanje zemljišta. Kao i kod svih pametnih stvari, ideja je jednostavna: ako već posjedujete luksuznu kuću, zašto ogradu podići samo stotinjak metara od ulaznih vrata? Kupnjom susjednih parcela i nekretnina vlasnik može proširiti zemljište kojim raspolaže, povećati privatnost, spriječiti neželjenu gradnju u neposrednoj blizini i dobiti veću kontrolu nad prostorom koji okružuje njegov dom.
Ovaj je pojam ušao u uporabu posljednjih godina, posebno nakon izvještaja o kupnjama nekretnina koje su povezane s nekima od najbogatijih ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama. Američki časopis Entrepreneur, pozivajući se na izvještavanje The Wall Street Journala i podatke iz polugodišnjeg izvještaja Coldwell Bankera, opisao je landmaxxing kao novu strategiju među kupcima na vrhu luksuznog tržišta nekretnina. Prema tom izvještaju, interes za građevinsko i poljoprivredno zemljište snažno je porastao, a bogati kupci sve su zainteresiraniji za povezivanje više susjednih parcela u jedinstvene privatne komplekse.
Ken Griffin, osnivač investicijske kompanije Citadel, potrošio je više od 450 milijuna dolara na stvaranje kompleksa u Palm Beachu, koji se prostire na približno 27 hektara. Njegov je primjer slijedio i Jeff Bezos, trenutno četvrti na popisu najbogatijih ljudi svijeta, koji je na Indian Creek Islandu potrošio više od 230 milijuna dolara. I David MacNeil, osnivač kompanije WeatherTech, uspio je u tri odvojene transakcije potrošiti više od 230 milijuna dolara na susjedne parcele u Manalapanu na Floridi, uz aktualne planove za kupnju još jedne.
Je li ova praksa stigla i u Hrvatsku pitali smo Ivana Jelasku iz Luva nekretnina, agencije koja diljem Hrvatske prodaje zemljišta različitih veličina i namjena.
- Da, taj trend postoji, ali još nije toliko izražen kao na razvijenijim tržištima. Kod nas ga najčešće viđamo kod investitora koji žele razvijati veće projekte ili povećati vrijednost zemljišta okrupnjivanjem više parcela. Okrupnjeno zemljište često omogućuje kvalitetniji projekt, bolju iskoristivost i veću tržišnu vrijednost nego nekoliko manjih parcela zasebno - objašnjava Ivan i dodaje da pojedini privatni kupci kupuju susjedno zemljište kako bi povećali privatnost svoje nekretnine i osigurali da se u neposrednoj blizini ne sagradi objekt koji bi im narušio pogled ili kvalitetu života.
- Domaći kupci najčešće kupuju zemljišta za gradnju obiteljskih kuća ili kao dugoročnu investiciju, dok strani uglavnom traže atraktivne lokacije uz obalu. Najviše upita i dalje stiže iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Švicarske, a u posljednje vrijeme i iz Poljske i Češke. Kod luksuznijih projekata povremeno imamo interes kupaca i iz drugih zapadnoeuropskih zemalja i iz SAD-a - otkriva nam.
Ovaj fenomen može se opisati i drugim izrazima, među kojima je popularan i defensive buying, obrambena kupnja. Ta je ideja posebno zanimljiva, kod obrambene kupnje cilj nije nužno sagraditi još jednu kuću ili povećati vlastitu okućnicu radi prestiža. Netko može kupiti susjedno zemljište upravo zato da na njemu jednog dana ne bi niknuo hotel, stambena zgrada, velika kuća koja zaklanja pogled ili objekt koji bi ugrozio privatnost. Drugim riječima, kupac ne kupuje samo ono što želi imati, nego i ono što ne želi da netko drugi ima.
- I taj oblik već postoji kod nas, posebno u segmentu luksuznih nekretnina. Kupci koji ulažu nekoliko milijuna eura u vilu ili rezidenciju žele imati kontrolu nad neposrednim okruženjem. Kupnja susjedne parcele često nije motivirana zaradom, nego očuvanjem privatnosti, pogleda ili ekskluzivnosti same nekretnine - napominje Jelaska. Njegovi kupci ipak i dalje najviše traže zemljišta u Istri, na Kvarneru te u Dalmaciji, posebno oko Zadra, Splita i Dubrovnika, gdje investitori žele veće parcele koje omogućuju razvoj kvalitetnijih projekata poput resorta, boutique hotela ili luksuznih vila s većom okućnicom.
Upravo je privatnost jedan od ključnih razloga zbog kojih se ovaj fenomen povezuje gotovo isključivo s najbogatijim slojem društva. Za osobu koja raspolaže milijardama dolara kupnja dodatne kuće mala je stavka u ukupnoj imovini, a vrijednost zemljišta oko glavnog doma može biti golema ako omogućava veću kontrolu nad neposrednim okolišem.
Zbog toga se u tom kontekstu govori o stvaranju svojevrsnih velikih privatnih posjeda, jer se više pojedinačnih parcela može funkcionalno povezati u jednu cjelinu. Na takvom zemljištu, ovisno o lokalnim prostornim planovima i građevinskim pravilima, mogu se nalaziti glavna kuća, gostinjske kuće, objekti za osoblje, sportski tereni, bazeni, privatne plaže, pristaništa...
Upravo tu landmaxxing ulazi u područje urbanizma i regulacije prostora. Vlasnik može kupiti nekoliko susjednih parcela, ali svaka od njih može imati vlastitu katastarsku i zemljišnoknjižnu povijest, različitu namjenu i različita građevinska ograničenja. U nekim slučajevima parcele se mogu objediniti, u drugima ne. Gradnja novih objekata ovisi o lokalnim prostornim planovima, dozvolama i drugim propisima. Zbog toga je pogrešno svaki veliki kompleks automatski prikazivati kao rezultat jednostavnog "kupovanja cijelog susjedstva".
U Hrvatskoj taj je tržišni fenomen tek u povojima.
- Još uvijek prevladava kupnja s konkretnim planom razvoja, bilo da je riječ o gradnji kuće, vile ili turističkog projekta. Međutim, posljednjih godina primjećujemo sve veći broj kupaca koji zemljište kupuju isključivo kao investiciju, očekujući rast vrijednosti tijekom idućih deset ili više godina - objašnjava Ivan.
Ipak, sama mogućnost da jedan kupac može otkupiti više susjednih nekretnina predstavlja snažan oblik kontrole nad prostorom. U najskupljim četvrtima to može imati i posljedice za lokalno tržište. Ako se nekretnine koje bi inače bile dostupne drugim kupcima postupno koncentriraju u rukama nekoliko iznimno bogatih vlasnika, tržište postaje još zatvorenije.
- Hrvatska još uvijek raspolaže relativno velikim brojem manjih parcela u privatnom vlasništvu, pa proces okrupnjivanja nije jednostavan. Ipak, kako raste vrijednost zemljišta i interes investitora za veće projekte, očekujem da će okrupnjivanje postati sve češća strategija, posebno na atraktivnim turističkim lokacijama gdje je kvalitetno zemljište sve rjeđi resurs - smatra Jelaska.
U tom smislu landmaxxing nije potpuno nova pojava. Ono što je novo jest naziv kojim se taj obrazac sada opisuje i činjenica da se o njemu počinje govoriti kao o prepoznatljivoj tendenciji luksuznog tržišta. Dok prosječan kupac razmišlja o tome kolika mu je kuća potrebna, kolika mu je okućnica dovoljna i može li si nekretninu uopće priuštiti, kod ultrabogatih kupaca ograničenje često nije cijena same nekretnine, nego dostupnost željenog zemljišta. Ako novca ima dovoljno, pitanje više nije ‘Mogu li kupiti kuću?‘, nego ‘Što još mogu kupiti oko nje?‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....