Velike stambene zgrade sa sobom nose veliku odgovornost. One su složeni organizmi u kojima upravljanje često zahtijeva više od formalne funkcije — traži vrijeme, strpljenje, znanje i, prije svega, osobni angažman. Upravo zato nije rijetkost da se u takvim zgradama teško pronalazi osoba spremna preuzeti ulogu predstavnika suvlasnika. No u jednom zagrebačkom neboderu ta je priča već više od desetljeća drukčija.
Red u neboderu u zagrebačkoj gradskoj četvrti Trešnjevka, u kvartu Srednjaci, na adresi Vincenta iz Kastva 6, od 2014. godine — već punih 12 godina — vodi gospođa Ljiljana Bračun. Riječ je o zgradi s 12 katova, dok se na 13. izlazi na krovnu terasu, gdje se nalaze i dvije garsonijere. Neboder ima dva dizala, podrum i ukupno 54 stana, piše zgradonacelnik.hr.
Dok su suvlasnici u velikim zgradama često pasivni i nerijetko ne žele iskoristiti vlastita znanja i vještine kako bi pridonijeli zajednici, ponajviše zbog odgovornosti koju takva funkcija nosi, Bračun je učinila upravo suprotno — i to u korist cijele zgrade.
Nije znala što je čeka
– Stari predstavnik bio je dementan i u poodmaklim godinama. Već tada sam, u dogovoru s tadašnjim upraviteljem GSKG-om, obavljala većinu posla umjesto njega. Nitko drugi nije htio preuzeti funkciju, a stvari jednostavno nisu funkcionirale. Na kraju sam ga smijenila i prihvatila se dužnosti – prisjeća se Bračun.
Frizerka po struci, bez formalnog tehničkog znanja, ali naoružana zdravim razumom, upornošću i voljom, našla se pred izazovima kakve bi rijetki poželjeli. Iako je prethodniku već pomagala oko mnogih poslova, u trenutku preuzimanja nije bila svjesna stvarnog stanja zgrade.
Nakon što je proučila dokumentaciju i sagledala situaciju, postalo je jasno da je pred njom velik i zahtjevan zalogaj. Zgrada, izgrađena 1967. godine, očito godinama nije bila adekvatno održavana, a potreba za ozbiljnim zahvatima samo se gomilala.
– U trenutku mog punog preuzimanja dužnosti s terase je curilo u dva stana, dizala su bila izvan uporabe, a zgrada je bila preplavljena žoharima. Iako je konstrukcijski kvalitetna, od armiranog betona, limovi ispod prozora znali su odletjeti čim bi jače zapuhalo – govori Bračun.
Prvi radovi
Prvi zahvat bio je hitan i neodgodiv. Radovi na terasi, upravo zbog problema s prokišnjavanjem, pokrenuti su odmah po njezinu dolasku na dužnost te su završeni već 2014. godine, tijekom prve godine mandata.
Svi daljnji zahvati zahtijevali su i financijske prilagodbe. Pričuva je iste godine podignuta s minimalnog iznosa na pet tadašnjih kuna, 2016. na sedam, potom na deset kuna, a s početkom opsežnije obnove povećana je na 1,81 euro. Trenutačno pričuva po metru četvornom u ovom neboderu iznosi 2,20 eura.
Obnova bez sufinanciranja
Energetska obnova, kao prvi veći korak, financirana je kreditom podignutim na 15 godina, a zgrada će ukupno vratiti oko 700.000 eura. Od toga se oko 580.000 eura odnosi na same radove, dok ostatak čine kamate. Sve ponude za obnovu Bračun je prikupljala osobno, dok joj je oko kredita pomogao novi upravitelj Fugger i prokuristica Vlasta Micek. Odabrana je najpovoljnija ponuda, a radovi su, uz manje poteškoće, izvedeni korektno. Izvođač je bila tvrtka T.D.D. GRADNJA, s iskustvom rada na neboderima.
Pokušali su se prijaviti i na državni natječaj za subvenciju, no zbog principa „najbržeg prsta“ nisu prošli, čime je sav novac uložen u certifikat i projekt propao. Nakon toga postalo je jasno da se moraju osloniti isključivo na vlastite snage — što su i učinili.
Upravitelj je pritom odradio svoj dio posla, a Bračun ističe da su odnosi korektni, iako rijetko ima potrebu za njihovom intervencijom. Većinu poslova obavlja sama, dok su oni zaduženi za administrativni i financijski servis.
U sklopu obnove izvedena je nova fasada s termoizolacijom, zamijenjena je stolarija, ugrađena frekventna pumpa i balans ventili, a potom su promijenjena i ulazna vrata te portafon.
Nakon toga uslijedila je i obnova dizala. Kod njih je zamijenjeno sve osim motora, a radovi su financirani na rate, bez dizanja dodatnog kredita, još 2018. godine, čime se zgrada barem tog financijskog tereta riješila.
Nisu svi bili složni, ali danas jesu zadovoljni
Tijekom godina rada Bračun je prikupila više od 30 potpisnih lista za razne projekte i obnove. Iako suvlasnici nisu uvijek bili složni, potrebna većina bi se naposljetku uspjela postići, pa su radovi započinjali i realizirali se prema planu. Danas, složni su u jednom — obnova je značajno podigla kvalitetu života u zgradi.
Posao predstavnika suvlasnika, priznaje, iznimno je stresan. Osoba na toj funkciji mora biti dostupna gotovo neprekidno, od jutra do mraka. Zgradu vodi kao da je njezino privatno vlasništvo, a većina suvlasnika prepoznaje i cijeni njezin trud i angažman.
Sastanci se održavaju redovito — od dva do čak sedam puta godišnje, ovisno o potrebama i aktualnim problemima.
Nakon opsežnih zahvata financiranih vlastitim sredstvima i bez ikakvih subvencija, ostala su još neka planirana ulaganja, no ona su zasad na čekanju. Unutrašnjost zgrade trebalo bi dodatno osvježiti, urediti zidove i zajedničke prostore, no ti će radovi pričekati dok se ne akumuliraju potrebna sredstva.
U vremenu u kojem se odgovornost često izbjegava, primjer Ljiljane Bračun pokazuje koliko daleko može doći pojedinac koji se odluči preuzeti brigu za zajednicu. Sustavnim radom, upornošću i osobnim angažmanom, jedan je zapušteni neboder pretvoren u funkcionalno i obnovljeno mjesto stanovanja — dokaz da kvalitetno upravljanje ne počiva samo na pravilnicima, već i na ljudima koji su spremni učiniti korak više.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....