Dok se u dijelu Europe građevinski sektor postupno hladi, Hrvatska i dalje ostaje među zemljama u kojima pritisak na cijene ne jenjava. Pokazuju to i najnoviji podaci Eurostata, prema kojima su troškovi gradnje novih stambenih zgrada od 2015. do 2025. u Hrvatskoj porasli oko 80 posto. To Hrvatsku ne svrstava među europske rekordere poput Bugarske, Mađarske i Rumunjske, gdje je rast bio veći od 130 odnosno 150 posto, ali je daleko iznad zemalja poput Italije, Grčke i Finske, koje su u istom razdoblju zabilježile znatno umjereniji rast.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da je Hrvatska samo slijedila europski trend snažnog poskupljenja građevinskih radova nakon pandemije kada su eksplodirale cijene čelika, betona, drva, energenata i prijevoza, no domaće tržište ima nekoliko specifičnosti zbog kojih se pritisak na cijene ovdje zadržao dulje nego u mnogim drugim državama.
- Hrvatska je izuzetno malo tržište. Naš bruto domaći proizvod čini samo oko pola posto ukupnog BDP-a Europske unije, što znači da na kretanje cijena materijala ili energije praktički ne možemo utjecati. S druge strane, naše tržište nije dovoljno veliko da bi privuklo ozbiljniji broj stranih građevinskih kompanija koje bi povećale konkurenciju - objašnjava Leo Penović, inženjer građevine i vlasnik tvrtke Expert Genesis za razvoj nekretninskih projekata.
Dok europski izvođači dolaze na velike infrastrukturne projekte, stanogradnja im, kaže, uglavnom nije zanimljiva. Čak ni golema poslijepotresna obnova Zagreba i Banovine, ističe, nije uspjela privući veći broj stranih građevinskih tvrtki.
- Zbog toga su cijene građevinskih radova u Hrvatskoj posljedica dvaju procesa: rasta cijena inputa koje uvozimo te ograničenih kapaciteta domaće građevinske operative - smatra Penović.
Jedna od zanimljivosti Eurostatova izvješća jest golema razlika između zapadne i istočne Europe. Dok su Bugarska, Mađarska i Rumunjska u deset godina zabilježile eksplozivan rast troškova gradnje, Italija, Grčka i Finska ostale su među državama s najmanjim povećanjem.
Penović smatra da razlog nije u tome što je gradnja ondje postala jeftinija, nego što je u razdoblju nakon pandemije došlo do naglog usporavanja investicijskog ciklusa.
- Rast kamatnih stopa na zapadnoeuropskim tržištima doveo je do pada ulaganja u nekretnine. Kada investitori odgađaju projekte, smanjuje se i potražnja za građevinskim radovima, a to automatski usporava rast cijena - kaže te dodaje da je u Hrvatskoj situacija bila gotovo suprotna. Nakon višegodišnje stagnacije građevinski sektor ponovno je ušao u snažan investicijski ciklus, a uz privatne investicije dodatni zamah dala su sredstva iz europskih fondova, obnova nakon potresa te veliki infrastrukturni projekti koje financiraju država i lokalna samouprava.
- U Hrvatskoj, ali i u Rumunjskoj, Bugarskoj i drugim istočnoeuropskim državama javni sektor u tom je razdoblju snažno investirao u infrastrukturu i objekte javne namjene. Takva potražnja održavala je cijene građevinskih radova na visokoj razini - kaže Penović, no ističe i da možda najveći problem nisu čelik, beton ni energija, nego ljudi jer se građevinski sektor posljednjih godina suočava s kroničnim nedostatkom kvalificiranih radnika.
- Hrvatska je nakon ulaska u Europsku uniju izgubila velik broj iskusnih zidara, tesara, armirača, električara i vodoinstalatera, koji su otišli raditi u razvijenije članice Unije gdje su mogli zaraditi mnogo više nego kod kuće - napominje Penović.
Istodobno je domaće tržište ponovno počelo rasti, pa su građevinske tvrtke ostale bez radne snage upravo u trenutku kada je potražnja za njihovim uslugama naglo porasla. Rješenje koje se posljednjih godina najčešće primjenjuje, a to je uvoz radne snage, prema Penovićevu mišljenju nije donijelo očekivane rezultate.
- Uvoz radnika u poslijepandemijskom razdoblju nije povećao produktivnost u građevinskom sektoru. Dapače, u mnogim slučajevima ju je smanjio. Strani radnici često nisu imali dovoljno iskustva pa su građevinske tvrtke morale ulagati dodatno vrijeme i novac u njihovo osposobljavanje - objašnjava te dodaje kako upravo zato smatra da će trošak rada u idućim godinama biti glavni pokretač novih poskupljenja.
- Tehnologija zasad ne može zamijeniti majstore, a njih je sve manje. Ne bi me iznenadilo da uskoro budu plaćeni poput najboljih programera, liječnika ili odvjetnika - ističe Penović.
Iako Eurostatovi podaci pokazuju da se na razini Europske unije rast troškova gradnje posljednjih godina usporava, Penović ne vjeruje da će se isti scenarij dogoditi i u Hrvatskoj. Razlog vidi u tome što domaća potražnja za građevinskim radovima ne pokazuje znakove slabljenja. Pred građevinskim sektorom, kaže, još su godine intenzivne poslijepotresne obnove, najavljena državna gradnja priuštivih stanova i opsežni programi energetske obnove zgrada.
- Ne očekujem stabilizaciju troškova gradnje. Dapače. Ne vidim građevinsku operativu koja može odgovoriti na sve projekte koji su pred nama - kaže te posebno ističe da najveći investitor u Hrvatskoj nije privatni sektor, nego sama država.
- Oko 80 posto građevinskih radova financira se javnim novcem. Kada je potražnja toliko velika, a izvođača nema dovoljno, javni sektor na kraju prihvaća cijenu koju dobije kroz postupke javne nabave. To smo jasno vidjeli tijekom poslijepotresne obnove - napominje.
To, dodaje, ne znači da izvođači ostvaruju izvanredne profite, nego da tržište jednostavno funkcionira prema zakonima ponude i potražnje. Tvrtke će, kaže, uvijek pokušati postići najvišu cijenu koju tržište može podnijeti, a kada investitor nema dovoljno alternativnih izvođača, prostor za pregovore je vrlo ograničen.
Ako se troškovi gradnje neće smirivati, nameće se pitanje mogu li barem stanovi prestati poskupljivati. Ni tu Penović nije optimističan. Prema njegovoj procjeni, Hrvatska će i u idućim godinama ostati vrlo atraktivno tržište za kupnju nekretnina, a domaća građevinska industrija teško će povećati kapacitete dovoljno brzo da zadovolji potražnju.
- Potražnja za građevinskim radovima ne smanjuje se, a ne smanjuje se ni udio radova koji se financiraju javnim novcem. Zbog toga očekujem nastavak rasta cijena građevinskih radova, ali i cijena nekretnina - kaže te dodaje da jedna od posljedica posljednjih nekoliko godina, na koju se puno rjeđe upozorava, jest pad kvalitete gradnje.
- Nažalost, rast cijena nije donio i veću kvalitetu. Danas velik dio radova izvode priučeni strani radnici, a kvalitetnog keramičara, električara ili vodoinstalatera gotovo je nemoguće pronaći - upozorava. Problem, dodaje, nije samo na gradilištu.
- Rad projektanata i inženjera posljednjih je godina obezvrijeđen pa projekti često nisu dovoljno razrađeni, a stručni nadzor nije dovoljno kvalitetan. Investitori su nerijetko prisiljeni prihvatiti razinu izvedbe koja prije desetak godina ne bi bila prihvatljiva - kaže Penović.
Dodatni pritisak na cijenu gradnje stvaraju i sve zahtjevniji energetski i ekološki standardi koje nove zgrade moraju zadovoljiti, a koji bi u razdoblju koje dolazi mogli biti još izrazitiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....