Ušavši u prostor koji je nekoć bio namijenjen raznim uslužnim djelatnostima, mlada arhitektica odlučila se na potpunu promjenu izgleda interijera
Ona je, kako za sebe kaže, kreativni sanjar koji voli stvarati. Mi smo ju prepoznali zbog njezina rada, a sad je došlo vrijeme da vidimo mjesto gdje se njezine ideje pretaču u nacrte po kojima nastaju divni životni i poslovni prostori. Arhitektica Maša Varga ugostila nas je u svojem novootvorenom uredu u Zlataru.
Smješten u prizemlju stambenoposlovne zgrade u samom centru Zlatara, ovaj 40 četvornih metara velik prostor za mladu se arhitekticu pokazao kao idealan, ali i nužan. - Prije godinu dana otvorila sam svoj ured, no u početku sam radila iz vlastitog stana. Kako se s vremenom posao počeo gomilati, pokazala se i potreba za zapošljavanjem, pa je ideja o otvaranju prostora za rad došla spontano, govori Maša. Odluka je pala na prostor u vlasništvu Mašine obitelji, koji je prije bio u najmu za potrebe raznih djelatnosti i kao takav je zahtijevao potpunu adaptaciju.
- Sama lokacija je pomalo neobična s obzirom na to da se uredski prostori najčešće nalaze na katovima zgrada i samim time imaju svojevrsnu intimu. Ovaj prostor je zbog velikih staklenih stijena bio izložen pogledima, no tom sam problemu doskočila postavljanjem rebrastih rolo zastora koje ostavljaju dovoljno svjetla prostoru, a po potrebi se mogu više ili manje otvarati i zatvarati te time kreirati atmosferu koja nam odgovara u bilo kojem trenutku, pojašnjava arhitektica.
IZRADA PO MJERI
Ušavši u Mašin ured, naišli smo na svjež prostor minimalističkog izgleda. Arhitektica je, govori nam, htjela postići prirodan prostor koji odmah na ulasku predstavlja sam ured i rad njegovih djelatnika. Pri uređenju joj je bilo važno i funkcionalno i praktično osmisliti interijer, što je pak zahtijevalo izradu po mjeri te puno prostora za pohranu papira, knjiga, ali i uređaja poput, primjerice, printera.
Cijeli prostor podijeljen je na tri prostorije - radni prostor, kuhinju sa spremištem te toalet. I dok su kod uređenja kuhinje i toaleta bili potrebni minimalni radovi, velik zadatak bio je osmisliti radni prostor. - Središnji dio u interijeru morao je sadržavati sobu za sastanke, radna mjesta za zaposlene, moje radno mjesto, kutak za ispijanje kave, i to sve u 30 četvornih metara - govori Maša i dodaje da je dodatni problem predstavljao povišeni dio prostora unutar kojeg se nalazi bunar. Budući da nije željela uklanjati bunar, arhitektica je odlučila taj nedostatak okrenuti sebi u korist.
- Nadogradila sam podest i pretvorila prostor u sobu za sastanke - priča nam Maša. Prostor je po širini, pojašnjava, odgovarao potrebnoj dužini stola za sastanke, no nije bilo dovoljno svjetla. Rješenje je tada pronašla u pregradnoj stijeni s kliznim vratima, a istodobno je otvorivši staklom, nastala je ta, pomalo neobična, ali izuzetno efektna soba za sastanke. Ostatak prostora je zahtijevao barem tri dovoljno prostrana radna mjesta te dovoljno ormara za pohranjivanje stvari.
Središnji dio morao je sadržavati sobu za sastanke, radna mjesta za zaposlenike, Mašino radno mjesto, ali i zajednički kutak za ispijanje kave. Uz to, interijer obuhvaća i kuhinju te toalet i sve to u samo 40-ak m2
Podijelivši interijer velikim ormarom koji po svojoj sredini ima funkciju vizualnog odvajanja radnih mjesta, a bez fizičkog zatvaranja prostora te s mogućnošću otvaranja na obje strane, Maša je postigla odlično rješenje. Njezin omiljeni kutak, govori nam, upravo je onaj sakriven iza ormara, jer tamo - kako kaže, smijući se - uživa u vlastitom kreativnom neredu. Kad govorimo o namještaju, uz to što su stolovi, ormari i staklena stijena rađeni po mjeri, manji komadi poput stolaca, vješalica i detalja kupljeni su u Ikei, Gnijezdu, Chair4u... No, svježem i lijepom konačnom izgledu prethodila je adaptacija kod koje se najzahtjevnijim pokazalo saniranje stropa i poda.
RASVJETA
- Na stropu je bio Armstrong spušteni strop s ugradbenog rasvjetom koja nije davala dovoljno svjetlosti. U potpunosti smo ga otklonili te postavili novi klasični gipskartonski spušteni strop s kompletno novom rasvjetom nabavljenom i razrađenom u suradnji s tvrtkom Nox d.o.o., prepričava Maša te dodaje da je sasvim promijenila i pod. Pri ulasku u prostor njega su prekrivale mramorne pločice, što se nikako nije uklapalo u stil i izgled ureda koji je arhitektica zamislila.
- Odluka je pala da se izvede novi pod preko starog, što je suzilo izbor, doduše, u željenom smjeru - smije se Maša, obrazlažući kako je u konačnici izrađen Valpaint pod pomoću dekorativne tehnike u imitaciji betona. Nakon ukupno tri mjeseca prostor je zasjao u svojem novom ruhu - imitacija betona, OSB ploče, bijeli i žuti iveral te staklo upotpunjeno žutim tekstilima učinili su da 40-ak kvadrata zrači odvažnim i neobičnim idejama koje u konačnici čine prostor jednostavnog, ali itekako inspirativnog izgleda.
Foto: Žarko Piljak
