Stadioni i nogometne arene više nisu samo sportska infrastruktura, nego postaju poslovni, zabavni i komercijalni hubovi, ali i arhitektonsko i turističko obilježje gradova te, u konačnici, ozbiljni izvori zarade za njihove vlasnike, upravitelje i klubove. Hrvatska će u sljedećih nekoliko godina dobiti četiri velika nogometna stadiona: riječku Kantridu, obnovljeni Poljud i novi stadion na Brodarici u Splitu te stadion u Zagrebu. Ukupna investicija procijenjena je preko 500 milijuna eura, s tim da će se novi stadioni graditi, ili obnavljati, na zemljištima u gradskim vlasništvima, i to uglavnom privatnim kapitalom. No, postavlja se pitanje hoće li ti projekti biti isplativi, odnosno kakve sadržaje trebaju imati kako bi imali i ekonomskog smisla.
Upravo je to bila jedna od tema RE:D konferencije o ulaganju u nekretnine koju je u Hilton conference & event centru u Zagrebu organizirala tvrtka HESA Group u suradnji s Jutarnjim listom i D&D-om. U sklopu konferencije održan je panel ‘Nove nogometne arene - budući centri businessa, shoppinga, zabave i sporta‘, na kojem se moglo čuti kako je država Poljud i Maksimir proglasila građevinama od nacionalnog interesa te su za ovu i iduću godinu osigurana inicijalna sredstva za projektnu dokumentaciju i gradnju stadiona u Splitu i Zagrebu, u iznosu od 27 milijuna eura. Josip Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta, rekao je kako su, što se tiče Maksimira, nakon 30 godina riješeni imovinsko-pravni odnosi između Grada Zagreba i Crkve, što znači da nema više političkih prepreka da se krene u obnovu ili izgradnju. Što se tiče Splita, od spomenutog iznosa za tamošnje je stadione predviđeno 13,5 milijuna kuna.
- U kontaktu smo s gradovima, svi su u fazi izrade studije izvodljivosti, kako bi vidjeli koliko će komercijalnog sadržaja biti potrebno da projekt bude isplativ. Kad projekti budu spremni, mogu povlačiti naša sredstva. Nadamo se da će biti spremni, gradovi su nosioci investicije, a na njima je hoće li uključiti privatne partnere ili ne - rekao je Pavić.
Od Lukše Jakobušića, predsjednika HNK Hajduk, moglo se doznati u kojoj su fazi projekti u Splitu.
- S obzirom na to da je Grad Split vlasnik Poljuda, mogu reći samo ono što znam: sve dobro napreduje. Vjerujem da će Grad u ožujku prezentirati obnovu Poljuda. Ne treba očekivati spektakl jer je to ljepotica u koju se 44 godina nije adekvatno ulagalo i kojoj treba vratiti stari sjaj, no ono što će biti zanimljivo je razvoj samog Poljuda i dio koji se odnosi na gradnju novog stadiona na Brodarici - rekao je Jakobušić, dodajući kako je budućnost Hajduka zasad i dalje na Poljudu, no nada se kako će klub dobiti i novi stadion.
- Ideja je da Poljud bude za ragbi, atletiku.. i ostale sportove, poput münchenskog Olimpijskog stadiona nakon što se iz nje iselio Bayern, a novi stadion na Brodarici. Hoćemo li to dočekati, ne znam, ali volio bih. Ako smo ambiciozni mi to možemo u kratkom roku, ali sve je na vlasniku, a ne na klubu - rekao je.
Marko Filipović, gradonačelnik Rijeke, predstavio je koncept novog stadiona Kantrida, istaknuvši kako je povratak na Kantridu hrabar iskorak Grada i HNK Rijeka, no procjena Grada je da se to bez privatnoga partnera ne može realizirati.
- Obratio nam se konzorcij zainteresiranih kompanija, predvođen predsjednikom kluba Damirom Miškovićem, koji je okupio sjajnu ekipu i dao svoju viziju razvoja. No, tu treba ispoštovati cijeli niz parametara koji ulaze u prostorno-plansku dokumentaciju. Gradsko vijeće je u prosincu donijelo dvije ključne odluke: o promjeni GUP-a i o početku izrade detaljnog plana uređenja sportsko rekreacijskog područja Kantrida. Predviđena je gradnja novog stadiona koji će biti zarotiran u smjeru sjever-jug, hotela od 200-tinjak soba uklopljenog u okoliš i tri nebodera mješovite, poslovno-stambene namjene - rekao je Filipović.
Dodao je kako su trenutačno u fazi Ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, nakon čega će se pristupiti izradi izmjena urbanističkih planova uređenja, sukladno zakonima, što podrazumijeva i ravnu raspravi i uključenje svih javnopravnih tijela koji moraju dati svoje mišljenje i mjerodavne stavove.
- Treba riješiti puno problema, od parkinga do niza sadržaja koji prate stadion. Tu je i pitanje pomorskog dobra gdje je utvrđena granica, ali i potencijalnog izmještanja te granice. Vidjet ćemo hoće li se realizirati sav sadržaj kako je sada prikazano, nisu svi prihvatili nebodere kao ideju, no koncept će se razvijati u narednom periodu, trebat će nam nešto manje od godine dana, ali iznjedrit ćemo najbolje rješenje koje će omogućiti povratak na Kantridu - rekao je Filipović.
David Gabelica, predstavnik francuskog građevinskog diva Bouygues koji je na našim prostorima poznat po izgradnji i koncesiji novog terminala Zračne luke "Franjo Tuđman", a mediji su ga spominjali i u kontekstu privatnog ulagača u novi stadion na Maksimiru, govorio je o iskustvima te tvrtke, odnosno različitim modelima upravljanja stadiona te ugovorima o koncesijama i javno-privatnom partnerstvu.
- Kako bi privatni partner ušao u jedan takav projekt, on treba biti dobro postavljen, treba imati perspektivu za zaradu i balans rizika jer nitko ne želi ući u prerizičan projekt. Ugovori se potpisuju na razdoblje od 30 do 60 godina, to je dugačko neizvjesno razdoblje. U francuskim propisima, primjerice, kad se potpiše ugovor o javno-privatnom partnerstvu te dođe do neočekivanog događaja koji remeti financijsku ravnotežu, javni partner ima obvezu pregovarati i vratiti projekt u ravnotežu, što u Hrvatskoj ne postoji. U Francuskoj je velik broj škola, zatvora, stadiona i zgrada javih namjena građeno putem javno-privatnog partnerstva, u Ministarstvu financija čak postoji i poseban odjel koji javnim tijelima nudi svu potporu, radi se po već uhodanim šprancama - rekao je Gabelica.
Dodao je kako bi se privatne partnere trebalo uključiti već u ranu fazu pripreme projekta kako bi se predvidjeli svi sadržaji i kako bi se troškovi održavanja i obnove u narednom periodu mogli smanjiti. Ako izostanu kvalitetne konzultacije i suradnja s ozbiljnim privatnim partnerom već na početku, rekao je, može se dogoditi da se na natječaj nitko ne javi ili, pak, da se javi netko tko nema znanja. To je, ocijenio je, najgori scenarij.
Čovjek iz "entertainment" industrije Joe Bašić, direktor MPG-a, marketinške i promocijske agencije u jugoistočnoj Europi, naglasio je kako treba shvatiti da je ulaganje preko 500 milijuna eura u stadione jedinstven trenutak.
- Takvi projekti moraju se gledati kao investicije koje imaju povrat i zaradu, a ne kao nešto u što će se uložiti i izgubiti novac. Ali, da bi se to uspjelo, projekt mora biti postavljen na način da ima kvalitetne partnere s iskustvom, "entertainment" sadržaji bitan su dio ovakvih lokaliteta, bez toga teško da se može napraviti isplativ projekt. Gledajući u realnim okvirima, jedan stadion, da bi bio isplativ, mora biti popunjen 200 do 220 dana u godini, ako pričamo o 70 do 80 posto popunjenosti onda je to 280 dana aktivnih događaja. Ako gledamo Hajduk koji ima 30 do 40 utakmica godišnje, bez drugih događanja to je nemoguće - rekao je Bašić.
Jakobušić je replicirao zanimljivim podacima:
- Gledali smo koliki učinak Hajduk ima na grad Split na dan utakmice, uzimajući u obzir tri kategorije: prodaja na veliko i malo, skladištenje te smještaj i prehrana. Teško je to izmjeriti u gradu s 900.000 stanovnika, ali Hajduk na europskoj utakmici zimi ima 900.000 eura prihoda, da u kolovozu igramo europsku utakmicu išli bismo do 1,8 milijuna eura, a da imamo bolje uvjete došli bismo do 3, ako ne i 4 milijuna. Činjenica je da Porezna uprava, kad Hajduk igra, ima 15 posto više računa. Koliko je to financijski isplativo: ljeti oko 7,8 milijuna eura, a zimi 1,5 milijuna eura. Znači, kad hajduk igra Split ima 8 milijuna eura više prihoda.
Govoreći o cijeni gradnje jednog stadiona, panelisti su se složili kako prosječna cijena danas iznosi od 4500 do 5000 eura po sjedalici, no spomenuti su i neki ekstremniji primjeri u svijetu, poput Tottenhamovog stadiona u Londonu u kojeg je uloženo čak 920 milijuna eura. Budući da taj stadion ima 62.000 sjedećih mjesta, ispada kako je gradnja stajala 14.000 eura po sjedalici. No, s druge strane, prihodi se na tom stadionu dobivaju od brojnih koncerata, pa tako uskoro nastupa i pjevačica Taylor Swift, dok se u garaži organizira F1 carting... Strani klubovi masno zarađuju i na VIP boxovima... U Kanadi se, prema Bašićevom iskustvu, VIP loža plaća 250.000 dolara, a iznos se penje i do milijun, a u to uopće nisu uračunate ulaznice...
Iako je istaknuto kako treba biti oprezan u dimenzioniranju stadiona zbog velikog troška gradnje i održavanja, Bašić je naglasio kako se u pripremnoj fazi treba opredijeliti i znati što se točno želi. On smatra da svakako treba razmišljati i predvidjeti minimalne uvjete za evente, koncerte, velike kongrese... jer najavljeni kapaciteti ne odgovaraju potrebama velikih turneja top zvijezda, a Hrvatska bi se trebala pozicionirati i kao destinacija za međunarodne koncerte i kongrese.
- Da bi Hrvatska bila domaćin međunarodnog kongresa za neku svjetsku firmu, moramo imati lokaciju za 5 do 10 tisuća ljudi, a mi to trenutačno nemamo. Treba razmišljati i o koncertima: za održavanje velikih koncerata potreban je kapacitet od minimalno 60.000 mjesta, uzimajući u obzir sjedalice i parter. Mi imamo stadione manjih kapaciteta, što znači da nećemo imati veće izvođače poput Beyonce. Primjerice, pregovarao sam za Split koncert jednog izvođača koji je u svjetskih "top 3", ali posao se raspao kad smo vidjeli da Poljud može primiti samo 53.000 ljudi, to je bilo 7000 manje od brojke o kojoj oni uopće počinju razmišljati. Ako želimo međunarodne koncerte, jedan od ovih najavljenih stadiona mora imati preduvjete za njih. Dakle, moja je poruka je da se u fazi pripreme nadobudno ne planiraju neki prihodi koji nisu realni za hrvatsko tržište, često se rade greške u tim prvim koracima pa se poslije pita zašto - rekao je Bašić.
