"Čini li se samo meni ili je ove godine prava invazija smrdljivih martina?" – to je samo jedna od brojnih objava na društvenim mrežama koje su se pojavile u posljednje vrijeme. Mnogi su priložili i fotografije tih dosadnih, smrdljivih kukaca.

Na pročeljima zgrada, balkonima, garažama, šupama, ali i u stanovima i kućama ponovno primjećujemo sve više smrdljivih martina. Iako sezona smrdljivih martina, koji pripadaju porodici stjenica, započinje već u proljeće, u urbanim naseljima ih u većem broju počinjemo primjećivati tek u jesen.

Jesenski broj magazina D&D je na kioscima! Vodimo vas na najljepše hrvatske farme i donosimo priče ljudi koji su odlučili pobjeći iz grada u prirodu

U proljeće se smrdljivi martini iz zimskih skloništa sele u prirodu, na biljke domaćine, a u jesen traže toplo utočište koje često pronalaze u kućama i stanovima, pojasnio je za N1 voditelj odjela za zaštitu bilja na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Maribor Jože Miklavc.

Osim toga, smrdljivi martini vole prezimiti u skupinama. "U to vrijeme izlučuju posebne tvari – feromone – kojima se međusobno privlače i okupljaju u veće grupe. Kad bi prezimili pojedinačno, vjerojatno ne bi bili toliko uočljivi, ali kad ih se skupi po nekoliko desetaka, odmah upadaju u oči", objasnio je Jernej Lončar, specijalist za ratarstvo na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Ljubljana (KGZ Ljubljana).

"Isprva je ljeti izgledalo da će situacija biti bolja, no populacija se kasnije počela povećavati. Puno ih je i na područjima gdje ih ranije nije bilo. Pogotovo se mramorni smrdljivi martin pojavljuje na mjestima gdje ga prije nisu primjećivali", rekla je Mojca Rot, stručnjakinja za zaštitu bilja na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Nova Gorica.

Smrdljivi martini se groze ovoga: Stavite ga u svoju kuhinju i nestat će jednom zauvijek

Populacija se povećava

"Njihova se populacija povećava već dvije-tri godine, ali ove ih je bilo doista puno, prava invazija", naglasila je savjetnica s Poljoprivredno-šumarskog zavoda Celje, Vesna Zalokar.

"Od kolovoza nadalje u klopkama, uz odrasle kukce, hvatamo i mnogo ličinki koje čine dodatnu štetu", dodala je.

Kako kaže, mramorni smrdljivi martini su vrlo pokretni – u jednom danu mogu preletjeti više od dva kilometra. Osim toga, prenose se transportom, i to preko ambalaže. "U jesen se zavlače u svaku pukotinu – palete, gajbice i kamione – i tako se šire po zemlji", objasnila je za N1.

Kako ih se riješiti?

Smrdljive martine se na otvorenom, primjerice u dvorištu, može poprskati sprejevima koji su otrovni za insekte, kaže Lončar. Tako se sprječava njihov ulazak u dom. Rot preporučuje i uporabu komarnika ili mreža koje će im onemogućiti ulazak u stan.

"Na zatvorenim balkonima upotrebu sprejeva ne preporučujemo. Tamo ih je bolje ukloniti ručno", savjetuje Lončar.

Smrdljivi martin

/SHUTTERSTOCK

Većina stručnjaka preporučuje da ih se jednostavno usisa ili pomete, zatim stavi u vrećicu i baci. Mogu se uhvatiti i u posudi s vodom i deterdžentom.

"Važno je da ih se ne dira i ne gnječi jer tada ispuštaju neugodan miris", kaže Rot. Smrdljivci na trbuhu imaju žlijezde kroz koje izlučuju smrdljivu tvar kao obranu od grabežljivaca. "Ako ga pustiš na miru – ne smrdi, ali čim ga se dotakne, počne zaudarati. Miris ostaje na ruci i teško se ispire", dodao je Lončar.

"Oni koje ćemo ukloniti ove jeseni, neće nam stvarati probleme na proljeće", naglasila je Rot.

Kako zaštititi usjeve?

Zalokar dodaje da se mramorni smrdljivi martin hrani s više od 300 različitih biljnih vrsta. "Posebno voli voće i povrće, dok domaće vrste vole i nekultivirane biljke", kaže. Na plodovima zbog uboda nastaju smeđe točke, a meso ploda postaje plutasto i tvrdo.

"Plod je i dalje jestiv, ali deformiran, pa ne može na tržište. Možda je pogodan za preradu. U voćnjacima i povrtnjacima mogu učiniti veliku štetu", kaže Zalokar.

Kod krumpira oštećuju nadzemni dio, zbog čega podzemni gomolji dobivaju manje hranjivih tvari, pa je prinos manji, objašnjava Lončar. Tržna vrijednost ploda može biti ništavna (ako nije za prodaju) ili smanjena (ako je manji zbog uboda).

Najbolja zaštita od smrdljivaca, smatra Zalokar, jest fizička prepreka poput mreže, no one nisu prikladne za sve kulture i otežavaju prskanje protiv bolesti. Insekticidi postoje, ali su učinkoviti uglavnom na jajašca i ličinke, što povećava troškove i često nije isplativo. Stručnjaci stoga ističu važnost prirodnih neprijatelja, osobito parazitoida poput osice Anastatus bifasciatus, čije se ličinke hrane jajima mramornog smrdljivca i tako učinkovito smanjuju njihovu populaciju.

DD webshop