Svatko tko je barem neko vrijeme dijelio stan s cimerima zna da su kućna pravila krhka, granice privatnosti tanke, a svakodnevica često daleko od idilične. Iako mnogi kasnije svoje godine stanovanja u zajedničkim kućama opisuju kao ‘najbolje doba života‘, stvarnost je obično puno neurednija - i glasnija.
- Jedini ljudi za koje znam da govore sjajno o zajedničkom stanovanju su oni koji tako više ne žive - za The Guardian je otvorila dušu Alice Wilkinson, autorica knjige ‘How to Stay Sane in a House Share‘ (‘Kako ostati priseban u zajedničkom kućanstvu‘).
- Kad čujem da netko svoje vrijeme provedeno u stanovima s cimerima opisuje kao najbolje razdoblje života, znam da da je ta osoba imala barem dvije godine da zaboravi svoju traumu. Ja tu privilegiju nemam, još uvijek živim u svom osmom zajedničkom kućanstvu, sa svojom osamnaestom cimericom - kaže Alice.
Autorica je kroz godine nakupila cijeli katalog anegdota koje zvuče kao noćna mora svakog sustanara. Tako je u jednom trenutku, pripremajući večeru za sestru i njezinu bebu, odlučila dokazati da više nije ‘neuredna studentica‘. Prekrila je stol čistim stolnjakom i posložila nesparene stolce oko njega:
- Kad sam posegnula za svojom najljepšom šalicom da skuham čaj, unutra sam pronašla ostatke droge. Bila sam bijesna. Poslala sam fotku u grupni chat; satima nitko nije odgovarao, a onda je stigla isprika. Od tada sam sve svoje šalice držala u spavaćoj sobi - priznaje Alice.
Neki problemi bili su bizarni, ali svakodnevni, tvrdi Alice i odmah nudi primjer:
- Gledala sam cimera kako stavlja odjeću u perilicu bez deterdženta ili bilo kakvog sredstva za pranje rublja. Kad sam ga pitala, rekao je da je deterdžent bacanje novca. Dopustila sam mu da koristi moj, jer je to bilo jeftinije nego stalno kupovati mirisne svijeće da prikrijem neugodan miris odjeće.
Zajednički život lako se pretvarao u borbu za prostor i granice. Nakon pandemije, kad su dogovorili da se druže isključivo na otvorenom, autorica je prva prekršila pravilo:
- Kad me cimerica suočila s tim, eksplodirala sam i nabrojila joj sve što me godinama živciralo. Naučila sam bolnu lekciju: ponekad treba pošteno priznati da si u krivu, a ne čekati da stvari eskaliraju.
U drugom stanu, problem je bio partner jedne sustanarke:
- Dan je bio zabavan i duhovit mladić, mislila sam da je super. Ali nakon mjesec dana shvatila sam da on, zapravo, živi s nama. Plaćali smo sulude cifre za male sobe, a on nije davao ništa. Postao mi je sve manje smiješan - priznaje Alice i nastavlja:
- Kad je počeo ulaziti ključem za koji nitko nije znao da postoji, odlučila sam ga suočiti s činjenicama i zatražila ga da počne plaćati stanarinu. Odbio je, ali je obećao da će ponekad prespavati kod prijatelja. Nakon toga uvedeno je pravilo: partneri ne smiju prenoćiti više od tri puta tjedno.
Ni proslave nisu uvijek pomagale u povezivanju:
- Mislila sam da će useljenje u kuću biti savršena prilika za druženje. Ja sam donijela hranu, moji prijatelji vino, a prijatelji moje cimerice - torbe pune kokaina! Na kraju sam, dok je ona plesala u šumi, ja ribala povraćotinu njezinog gosta s kuhinjskog poda.
Slično iscrpljujuće bilo je i u doba rada od kuće:
- Postali smo kao turisti na odmoru koji u zoru ostavljaju ručnike na plaži. Ustajala sam u 6:30 da zauzmem kuhinjski stol, to je bila radna površina za koju smo se međusobno borili. Tek kad smo odredili raspored, stvari su se smirile.
Ali najteže je bilo kad su u igri bili povjerenje i prijateljstvo. Naime, u jednom su trenutku počeli nestajati alkohol - i novac. Alice je uhvatila dečka svoje cimerice kako krade i to joj je rekla:
- Učinila sam ispravnu stvar, ali izgubila sam prijateljicu. Zbog toga mi je i danas teško.
Druga cimerica optuživala ju je da namjerno lupa vratima kako bi je živcirala, iako je bila riječ o teškim protuprovalnim vratima koja su se uvijek zatvarala uz tresak:
- Kad sam se jednog dana vratila s posla, sve ladice i ormarići bili su otvoreni, a pribora i noževa više nije bilo. Cimerica se, očigledno, iselila, ali ja sam svejedno tražila stanodavca da promijeni bravu, bojala sam se da će se vratiti - priznaje Alice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....