Zvuk pucketanja vatre u hladnu zimsku večer mnogima je jedan od najljepših koje mogu čuti. U takvoj sceni, kamin na drva u glavnoj je ulozi - i zasluženo, jer kamin je zapravo savršen spoj klasične tehnologije i vrlo starog ljudskog užitka u vatri. U 21. stoljeću navikli smo gotovo sve rješavati pritiskom na dugme, no mnogi i dalje vole miris svježe cijepanih drva, ubacivanje cjepanica u ložište i pogled na vatru. Današnji kamini pritom su tehnološki znatno napredniji od nekadašnjih ognjišta: rezultat su rada inženjera i dizajnera, a njihova je svrha izvući što više topline uz što manje gubitaka.
Prije nego što krenete u kupnju, važno je ipak znati nekoliko stvari. Jedna od najvažnijih je odabrati odgovarajuću snagu grijanja. Ona se izražava u vatima (W), a potrebna snaga ovisi o površini, odnosno volumenu prostora koji želite zagrijavati. Preslab kamin neće dovoljno zagrijati prostor, dok je prejak nepotreban trošak. Pri odabiru treba uzeti u obzir konkretne karakteristike prostora.
Skandinavci ovaj trik znaju stoljećima: U njihovim kućama ni na -30 nije hladno, evo kako
Kamini mogu biti samostojeći ili ugrađeni, s otvorenim ili zatvorenim ložištem. Otvoreno ložište ima posebnu atmosferu, ali je zahtjevnije za uporabu i znatno manje učinkovito: u prostoriji ostaje tek oko 25 posto topline nastale izgaranjem. Kod suvremenih kamina sa zatvorenim ložištem iskoristivost je znatno veća, iznad 70 posto. Takvim je kaminima lakše rukovati, a projektirani su kako bi što učinkovitije iskorištavali toplinu.
Što je potrebno za ugradnju?
Prvi preduvjet je kvalitetan dimnjak: mora biti vatrootporan, toplinski izoliran i otporan na vlagu. Kod kamina sa zatvorenim ložištem promjer dimnjaka trebao bi biti između 200 i 250 mm, a važna je i njegova radna visina. Ako se na staklu kamina pojavljuje dim, moguće je da dimnjak ne odvodi dim dovoljno učinkovito.
Kaminu je potreban i stalan dovod svježeg zraka jer bez njega nema pravilnog izgaranja. Osim toga, mora stajati na stabilnoj i čvrstoj podlozi. Zbog težine postoji opasnost da s vremenom utone u mekanu podlogu, primjerice onu ispod koje se nalazi stiropor. Pod kamin treba postaviti i vatro-nepropusnu zaštitu od keramike, sigurnosnog stakla ili tankog čelika, koja štiti pod od iskri i pepela.
Pri odabiru položaja treba paziti i na udaljenost od zapaljivih materijala poput namještaja, zavjesa i tepiha.
Prvo loženje i potpala
Prvih nekoliko vatri u novom kaminu trebalo bi biti slabijeg intenziteta kako bi se uređaj postupno zagrijao. Pojavi li se neugodan miris, ne treba se zabrinuti, jer je najčešće riječ o izgaranju ostataka masnoća iz proizvodnje, a miris bi trebao nestati nakon prve jače vatre.
Za potpalu su potrebni papir ili kocka za potpalu, triješće, nekoliko tanjih i nekoliko debljih cjepanica. Najprije treba otvoriti primarni i sekundarni dovod zraka, na dno staviti papir ili kocku za potpalu, zatim rahlo posložiti triješće i preko njega drva tako da između njih može slobodno strujati zrak.
Nakon paljenja vrata se ne zatvaraju odmah kako bi vatra dobila dovoljno zraka. Kad se plamen razvije, vrata treba zatvoriti i regulirati vatru s pomoću regulatora zraka. Nova cjepanica dodaje se oprezno, a vrata se otvaraju polako kako dim ne bi ušao u prostoriju.
Kakva drva koristiti?
Za loženje je, osim vrste, presudna suhoća drva. Vlažnost bi trebala biti ispod 20 posto, što se postiže pravilnim sušenjem, idealno 18 do 24 mjeseca. Vlažnije drvo troši dio energije na isparavanje vode pa daje manje korisne topline. Cjepanice su obično duge 25 do 50 centimetara, ovisno o ložištu. One deblje od 15 centimetara pogodne su za dugotrajniju vatru, između 10 i 15 centimetara za uobičajeno loženje, a tanje od 10 centimetara za potpalu i raspirivanje žara.
Najčešći izbor su grab, bukva i hrast, dok je među drvima visoke ogrjevne vrijednosti i bagrem. Smolasta drva poput jele i bora ne preporučuju se jer stvaraju mnogo pepela, a smola može štetiti kaminu. U ložište ne treba ubacivati otpatke niti ugljen.
Održavanje kamina
Za siguran i učinkovit rad važno je redovito održavanje. Zračni otvori moraju biti prohodni, a dimnjak treba barem jednom godišnje stručno očistiti i provjeriti njegovu ispravnost jer se u dimovodnim cijevima i dimnjaku nakupljaju čađa i karbonizirane čestice. Stijenke ložišta također treba redovito čistiti jer naslage smanjuju učinkovitost izmjene topline.
Pepeo se uklanja tek kad je potpuno hladan i kad u njemu nema žara. Tanak sloj pepela na dnu ložišta može ostati jer olakšava novu potpalu, ali ulazi zraka moraju biti čisti.
Neki kamini imaju sustav automatskog čišćenja stakla. Ono se može čistiti i posebnim sredstvom ili pastom od pepela i vode, a završni sjaj postići mješavinom tri četvrtine vode i jedne četvrtine octa. Staklo se uvijek čisti isključivo kada je potpuno hladno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....