
Jedna od klasičnih zabluda je da se med mora uzimati drvenom žlicom specifičnog oblika s utorima. Ta tvrdnja nije istinita, a potječe iz vremena kada su se pribor za jelo pa tako i žlice izrađivali od aluminija. Organske kiseline iz meda su otapale djeliće metala iz takvih žlica, što je moglo promijeniti sastav, a ponekad i okus meda. Zato je tada preporuka bila da se med grabi drvenom žlicom.
Otkad se pribor za jelo izrađuje od inoxa, nema nikakve potrebe za time. Dapače, drvene žlice su višestruko štetne i ne zadovoljavaju današnje higijenske standarde. Naime, drvo se ne smije prati u perilici posuđa, jer uvijek upije malo deterdženta. Ako ga peremo ručno, događa se ista stvar, pogotovo ako imate drvenu grabilicu za med s tipičnim utorima koju je često teško i oprati.
Drvo je i odlična podloga za stvaranje raznih mikroorganizama, što može biti problem ako drvenu žlicu punu meda stavite u usta tijekom prehlade, gripe ili neke druge slične bolesti. Uostalom, med se danas skladišti i čuva u bačvama od inoxa pa nema razloga zašto ga ne koristiti i pri vađenju meda iz tegle.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....