Bazen u dvorištu posljednjih je godina postao mnogo dostupniji nego nekad. Montažni modeli mogu se postaviti u svega nekoliko sati, ne zahtijevaju iskop, a za većinu nadzemnih bazena nije potrebna ni građevinska dozvola, iako je prije kupnje uvijek dobro provjeriti što propisuju lokalna pravila. No upravo zato što se sve čini jednostavnim, mnogi krenu u kupnju bez dobrog plana pa tek nakon postavljanja shvate da teren nije prikladan, da je održavanje zahtjevnije nego što su očekivali ili da će morati uložiti više novca nego što su planirali.
Portal Homebuilding & Renovating upozorava da se najveće pogreške rade još prije nego što bazen stigne u dvorište.
Prva i najvažnija stvar je odabir mjesta. Podloga mora biti potpuno ravna i dobro zbijena jer će se svaka neravnina osjetiti kada se bazen napuni s nekoliko tisuća litara vode. Osim što može narušiti stabilnost konstrukcije, kamenje ili oštri rubovi mogu oštetiti foliju. Zbog toga se ispod bazena često postavlja XPS podloga koja štiti dno i smanjuje gubitak topline prema tlu.
Prije kupnje vrijedi razmisliti i o položaju bazena. Mjesto koje je veći dio dana na suncu prirodno će zagrijavati vodu, dok će krošnja iznad bazena značiti svakodnevno skupljanje lišća. Dobro je provjeriti i koliko su udaljeni priključci za vodu i električnu energiju te ostaviti najmanje metar slobodnog prostora oko bazena kako bi se moglo nesmetano pristupati ljestvama i održavati cijeli prostor.
Evica i Neven izgradili su bazen: ‘Plašili su nas održavanjem, ali evo gdje većina skupo pogriješi‘
Kako piše Homebuilding & Renovating, nije svejedno ni kakvu konstrukciju odaberete. Kvalitetniji modeli imaju okvir od pocinčanih čeličnih cijevi sa zaštitnim premazom protiv korozije, što im produljuje vijek trajanja. Razlikuje se i debljina folije. Kod osnovnih modela ona iznosi oko 0,3 milimetra, dok kvalitetnije troslojne izvedbe imaju foliju debljine između 0,6 i 0,73 milimetra, dodatno ojačanu poliesterskom mrežom koja je otpornija na probijanje i svakodnevno korištenje.
Jednako važna kao i sam bazen je filtracija. Pumpa mora biti prilagođena količini vode jer preslab sustav neće uspjeti održavati vodu bistrom. Za manje bazene najčešće su dovoljni kartušni filteri, dok se kod većih preporučuju pješčani filteri koji učinkovitije uklanjaju nečistoće i zahtijevaju manje održavanja.
No ni najbolji filter neće riješiti sve probleme ako se ne vodi računa o kemijskom sastavu vode. Stručnjaci preporučuju da pH vrijednost bude između 7,2 i 7,6 jer tek tada sredstva za dezinfekciju mogu pravilno djelovati. Ako je pH previsok ili prenizak, voda može nadražiti kožu i oči, a povećava se i mogućnost razvoja algi i bakterija.
Održavanje se ne svodi samo na kontrolu vode. Sitni pijesak, zemlja i druge čestice s vremenom se talože na dnu i stijenkama bazena, pa ih filtracija ne može ukloniti. Zbog toga mnogi uz bazen kupuju i usisavač koji znatno olakšava čišćenje. Posao će biti jednostavniji i ako se bazen prekriva kada se ne koristi, filter redovito ispire te ako se prije kupanja istuširate jer upravo ostaci kreme za sunčanje i znoj najviše opterećuju vodu, prenose Međimurske novine.
Osim početne cijene bazena, treba računati i na niz dodatnih troškova. Uz bazen će najčešće biti potrebni pumpa, podloga, sredstva za obradu vode i prekrivač, a tu su i računi za vodu i električnu energiju. Okvirno, manji napuhavajući modeli mogu se kupiti već za oko 30 eura. Bazeni s metalnom konstrukcijom najčešće stoje između 200 i 800 eura, dok cijene drvenih modela dosežu od oko 1.500 pa i više od 5.000 eura.
Zbog toga stručnjaci savjetuju da se pri kupnji ne gleda samo najniža cijena. Kvalitetniji okvir, deblja folija i odgovarajući sustav filtracije u početku jesu veća investicija, ali se dugoročno često pokažu isplativijima jer traju dulje i zahtijevaju manje popravaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....