Indukcijske ploče posljednjih su godina postale jedan od najpoželjnijih uređaja u modernim kuhinjama. Elegantne su, brzo zagrijavaju posuđe, lako se čiste i nemaju otvoreni plamen. No jesu li doista praktičnije od klasičnih plinskih ploča? Britanska novinarka Holly Walsh nakon dvije godine korištenja indukcije počela je ozbiljno razmišljati o povratku plinu.
U tekstu za Ideal Home opisala je četiri razloga zbog kojih je promijenila mišljenje o uređaju koji joj je u početku bio jedno od najboljih ulaganja u kuhinju. Kada se s obitelji preselila u novi dom, indukcijska ploča bila je među prvim stvarima koje je željela ugraditi. U prethodnoj kući imala je plinski štednjak s pet plamenika, a uz dvoje male djece nije uvijek stizala čistiti rešetke, masnoću i zagorjele ostatke hrane. Glatka površina koju je dovoljno prebrisati krpom činila joj se savršenim rješenjem.
Jednostavno čišćenje i danas smatra najvećom prednošću indukcije, ali u međuvremenu je otkrila i njezine nedostatke. Prvi su skupi popravci. Na rubu njezine ploče otkrhnuo se mali komad stakla. Iako oštećenje ne izgleda veliko, u njemu se nakupljaju prljavština i masnoća, a zamjena cijele staklene površine trenutačno joj je preskupa. Kod plinskih ploča pojedini dijelovi, poput poklopaca plamenika ili rešetki, često se mogu zasebno zamijeniti.
Drugi problem su dodirne kontrole. Umjesto klasičnih gumba, indukcijske ploče najčešće imaju senzore kojima se temperatura podešava dodirom ili klizanjem prsta. Takvo rješenje izgleda moderno, ali novinarka tvrdi da u svakodnevnom kuhanju nije uvijek praktično. Na njezinoj ploči dovoljno je da malo vode ili druge tekućine dospije na upravljačku površinu pa da kontrole počnu nepravilno reagirati. Primijetila je i da se pri korištenju svih četiriju zona snaga ponekad sama smanjuje. Kod plina joj je jednostavnije regulirati toplinu jer vidi plamen i može ga odmah prilagoditi okretanjem gumba. Ipak, stručnjak tvrtke Miele Tom Akers podsjeća da indukcija ima važne prednosti. Zbog ravne površine i jednostavnog dizajna kuhinjska radna ploča djeluje urednije, što je posebno korisno u manjim kuhinjama.
Treći razlog za povratak plinu jest posuđe. Za indukciju su potrebni lonci i tave s magnetskim dnom, pa je novinarka dio starog posuđa morala zamijeniti. Osim toga, primijetila je da se neke posude zagrijavaju vrlo brzo, dok drugima treba znatno više vremena. U tavama s tankim dnom hrana može brzo zagorjeti, a lonci s debljim dnom sporije zagrijavaju vodu. Kod plina također postoje razlike među posudama, ali Holly Walsh smatra da joj je kuhanje jednostavnije jer toplinu može neposredno kontrolirati. Nedostaje joj i mogućnost da lim za pečenje stavi na plamenik kako bi od sokova preostalih nakon pečenja pripremila umak.
Četvrti razlog možda će posebno dobro razumjeti svi kojima su kućanski uređaji stalno uključeni. Riječ je o zvučnim upozorenjima. Uz perilicu rublja, perilicu posuđa i mikrovalnu pećnicu, i indukcijska ploča oglašava se pri različitim promjenama ili pogreškama. Novinarki je, uz dvoje male djece, to postalo naporno. Zvučni signali, naravno, imaju svoju svrhu, a plin zahtijeva dodatni oprez zbog otvorenog plamena. Indukcija je u pravilu i energetski učinkovitija jer toplinu prenosi izravno na odgovarajuću posudu.
Unatoč tome, autorica priznaje da joj nedostaju jednostavnost, tiši rad i klasične kontrole plinskog štednjaka. Ako bude preuređivala kuhinju uskoro, vrlo vjerojatno ponovno će odabrati plin. Za one koji žele zadržati kuhanje na plin, ali im je važan moderan izgled kuhinje, zanimljiva su mogućnost plinske ploče na staklu. One imaju klasične plamenike i rešetke, ali elegantnu staklenu podlogu. Ipak, ni kod njih se ne može izbjeći čišćenje plamenika i njihovih nosača.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....