profesor Ljubomir Miščević, Arhitektonski fakultet u Zagrebu
Danas se sve i svašta, što se tiče kuća, oglašava kao ekološko, zeleno i održivo. Zanimalo nas je što bi to, po nekim osnovnim parametrima, trebala biti eko kuća, koje bi preduvjete morala sadržavati, barem većinu njih, da bi ju se moglo tako nazvati.
Ekologija je znanost o živim vrstama, njihovoj održivosti u prirodnom sistemu. U korijenu riječ eko je ekos - grčki oikos, što znači dom, stanište, dok je logos - znanje, govor. No, kako to prenijeti u kuću koja je neživa, pa da ona bude ekološka, i koje su osnovne pretpostavke eko kuće, teme su o kojima smo razgovarali s našim najvećim ekspertom, profesorom Ljubomirom Miščevićem s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Pitali smo ga, između ostalog, podrazumijeva li se pritom da je pasivna kuća - eko kuća? Ne, ali može biti. Sigurno je da je jako ekološka u energetskom i zdravstvenom smislu zbog stalne opskrbe prostora svježim zrakom.
1. Orijentacija kuće
Je li neka kuća eko ili “zelena” ovisi, kao prvo, o njenoj orijentaciji na parceli, koja se određuje tijekom projektiranja, i to u odnosu na osunčanje. Ona je važna i u odnosu na druge mikroklimatske utjecaje, kao što su vjetar i vlaga.
- Eko kuća mora biti kvalitetno smještena, planirana u odnosu na prirodne uvjete. Osunčanje je bitno zbog zdravstvenog djelovanja sunčevog zračenja. Činjenica je da sunčeve zrake ubijaju bakterije. Prirodni uvjeti su osunčanje, zaštićenost od vjetra, jer on nosi i vlagu, od buke... - navodi profesor Ljubomir Miščević.
Jako se teško eko kuća može podići u gustoj gradnji, primjerice, zagrebačke Trešnjevke i malo bi se toga moglo napraviti kad je riječ o energetskoj učinkovitosti kuće na toj lokaciji. Iz toga proizlazi da eko kuća nije nešto što se može sagraditi na bilo kojoj parceli. Idealno je, dakako, zemljište bez bliskih susjeda, koji su potencijalni izvor nepovoljnih utjecaja, poput buke. Teško je zamisliti eko kuću i uz autolimarsku radionicu. No, zadatak je projektanta, dodaje Miščević, da na svakoj parceli iznađe najbolje moguće rješenje.
Sokratova kuća iz 4. stoljeća pr. Kr. bila je antički model ekološke pasivne sunčane kuće prema orijentaciji, prostornom konceptu, geometriji trijema, koja je posljedica sezonski različitih kuteva upada sunčevih zraka, a ujedno i aerodinamičkog presjeka koji kuću štiti od udara vjetra.
2. Urbanističko rješenje
Ako se radi o eko kući koja se ne podiže na zemljištu na osami, nego u naseljenoj sredini, na primjer unutar naselja obiteljskih kuća, onda kuća ovisi o urbanističkom rješenju tog naselja, koje je važan preduvjet za njenu gradnju. Recimo, idealna parcela u naselju je orijentirana na jug, a ako je iz kuće omogućen i kvalitetan pogled na park, šumu, rijeku ili more, može se govoriti o dobro promišljenom urbanizmu koji i prije arhitekture određuje položaj kuće. U nekim zemljama postoji ekološki urbanizam koji osigurava stanovnicima bolje ekološke uvjete života.
3. Idejno rješenje eko kuće - projekt
Nakon što je eko kuća projektom dobro pozicionirana, mora se zadovoljiti uvjet dobrog rasporeda prostorija. Prema zdravstvenim zahtjevima, svaka soba bi trebala biti barem po dva sata dnevno izložena sunčevom svjetlu - prvenstveno spavaće sobe.
- Nema eko kuće bez zadovoljavanja zdravstvenih preduvjeta - ističe Lj. Miščević, koji je organizator Dana pasivne kuće u Hrvatskoj.
Idealan tlocrt je onaj u kojem su sobe okrenute na jug, a ako još iz njih pogled puca na more ili zelenilo te u okolici nema buke, sve je idealno posloženo.
4. Materijali ekološke gradnje
Eko kuća se izvodi ekološkim materijalima. Potrebno je reći da je tradicijska gradnja ekološka, jer, jednostavno, u davnim vremenima nije bilo umjetnih materijala koji su bili nepovoljni za okoliš i ljudsko zdravlje. To su prvenstveno autohtoni prirodni materijali, ali oni mogu biti i suvremeni. Pod prirodnim materijalima smatraju se kamen, drvo, zemlja za opeku, a pogotovo bi na mjestima gdje je njihovo izvorište oni morali biti prvi materijali na listi. To su kamen u Dalmaciji, drvo u Lici i Gorskom Kotaru, a u Slavoniji, gdje postoji ilovača, radi se opeka (čerpić).
- Nosiva konstrukcija eko kuće je od prirodnih materijala. Primjerice, glina je jako zdrava i može se koristiti za vanjsku i unutarnju žbuku. U tradicijskoj gradnji radila se je opeka s pojačanjem - mikroarmaturom od konjske strune ili slame - navodi Ljubomir Miščević.
Glina je zdrava i može se koristiti za vanjsku i unutarnju žbuku, a eko kuća može se graditi i slamom
Pritom beton nije nezdravi materijal i može se koristiti u gradnji eko kuće, jedino je otvoreno pitanje armature u kontekstu utjecaja “Faradayevog kaveza”.
Toplinsko izolirajući materijal je ovčja vuna koja je ekološki tretirana i koju se može naći i u A+ i u A++ kućama. Eko kuća može se graditi i/ili toplinski izolirati i slamom, konopljom (ploče od prešanih vlakana, hempcrete - beton od konoplje) te celulozom.
- Od suvremenih materijala mogu se koristiti svi oni koji su proizvedeni po ekološkim standardima, kao što je plastika (PVC) za prozore, ako ima zadovoljavajući ekološki certifikat, i umjetni izolacijski materijali ako zadovoljavaju kriterije, koji su, moram pritom naglasiti - sve rigorozniji - dodaje profesor Miščević.
Naime, suvremena eko kuća nastaje uporabom suvremenih ekoloških materijala. Danas je sve više građevinskog otpada koji se recikliran može koristiti kao dio agregata za nove betone i tako se uklopiti u kružno gospodarstvo, odnosno u suvremeni koncept održivosti.
Eko kuća može nastati i odgovarajućom obnovom postojećih kuća u kojoj su primijenjeni i zadovoljeni svi suvremeni ekološki kriteriji. Valja napomenuti da se eko kuću neće iznutra bojati ni bojama koje nisu ekološke.
5. Materijali opremanja/namještaj/uređaji
- Završni materijali uređenja eko kuće bit će također u što većoj mogućoj mjeri prirodni. Pritom, ako se na parket od hrastovih daščica prve klase stavi lak koji ima otrovne sastojke, on više nije zdrav. I ekološki materijali mogu postati neekološki, ako se zaštićuju neekološkim sredstvima. To vrijedi i za drvenu oblogu zidova - zaključuje Lj. Miščević.
I sveprisutne štedne žarulje, koje štede energiju, nisu, dodaje on, dobre jer reciklažom oslobađaju otrove kadmij i živu. LED je, smatra profesor Miščević, bolja rasvjeta, a OLED (Organic Light Emitting Diode) je danas najbolja, a ima i topliju nijansu svjetlosti.
I namještaj treba biti od prirodnih materijala koji nisu završno tretirani neekološkim sredstvima. Poželjno bi bilo da je lokalne izrade. Podrazumijeva se i da će perilica u eko kući biti A+++ te da će se u kući općenito koristiti eko uređaji.
6. Strojarstvo - instalacije
Važno je pitanje u eko kući na što se ona hladi i grije. Drvni peleti su dobro rješenje za peći. Energetski ekvivalent, objašnjava Lj. Miščević, jedne litre loživog ulja su tri kubika plina, odnosno tri kile drvnih peleta.
Već u početku odabrani materijali za gradnju kuće, kamen ili opeka, imaju svojstvo toplinske izolacije. Eko kuća može imati sunčane panele na krovu te tako proizvoditi energiju.
7. Odnos prema okolišu
Eko kuća skuplja oborinsku vodu, kompostira organski otpad i slično. Nadalje, oborinska voda ulazi u vodovodni sustav u kući i koristi se za perilicu i toalet kao sanitarna voda. U vrtu se skuplja lišće, pa se od organskog otpada radi kompost za cvijetnjak cvjetnjak i povrtnjak...
Švedski filozof Bengt Warne autor je koncepta “Prirodne kuće” (Nature house) iz 1979. godine. To je kuća unutar staklenika, zapravo “kuća u kući” koja ima zatvoreni ciklus proizvodnje biljne hrane s komposterom, uporabu otpadne vode, primarnu selekciju otpada...
8. Zelena pročelja i krovovi
Eko kuća može biti zelena, odnosno imati fasadu od prirodnog zelenila, recimo od bršljana. Biljke disperziraju zvuk i tako smanjuju buku, a ujedno proizvode kisik i kući daju atraktivan izgled. Odavno je u praksi provjeren i zeleni krov, koji je i izvjesna toplinska izolacija. Zeleni krov, kako kaže Ljubomir Miščević, može biti travnjak, cvjetnjak (sedumi), a na njemu se mogu posaditi i neke vrste stabla. Zanimljiv je podatak da je na konferenciji “COP 21-CMP11”, održanoj u Parizu 2015. godine, taj grad donio odluku da će na svim novim građevinama od 2016. godine biti samo zeleni ili energetski krovovi.
Plošno ozelenjavanje pročelja prirodnim zelenilom je danas sve češće, a najpoznatiji primjer ozelenjavanja pročelja stablima su neboderi “vertikalne šume” u Milanu arhitekta Stefana Boeria.
Foto: Living 4 Media/Guliver Images
