Radna ili stambena kuhinja?

Suvremeni stanovi danas su podijeljeni u dvije zone: javnu i privatnu. Pritom privatna zona obuhvaća spavaće sobe, neophodne za miran noćni san, i kupaonicu za svakodnevnu osobnu higijenu. Javni, odnosno dnevni trakt najreprezentativniji je dio stambenog prostora, namijenjen okupljanju i druženju ukućana i njihovih gostiju, a za razliku od prijašnjih godina sastoji se od nekoliko manjih zona spojenih u jednu cjelinu – boravku su, naime, pripojene blagovaonica i kuhinja.

Kuhinja je tako postala prostorija koja je tijekom 20. stoljeća doživjela najveću transformaciju te od zabačenog kutka na kraju stana preuzela centralno mjesto u domu.

No, krenimo redom. O kuhinjama razgovaramo s arhitektima Martinom i Robertom Križnjakom iz Arhitektonskog studija Križnjak te stručnjacima iz salona namještaja Harvey Norman. Prostor kuhinje je jedno od najvažnijih i funkcionalno najzahtjevnijih mjesta dobre organizacije stanovanja. Najpoželjniji položaj kuhinje je blizina ulaza te direktna povezanost s blagovanjem i dnevnim boravkom.

Razlikujemo dvije vrste kuhinja: radnu i stambenu. Radna je kuhinja zatvorenog tipa, odnosno odvojena od ostatka stana ili kuće, a služi isključivo za pripremu hrane. Njezina glavna, ako ne i jedina prednost jest to što omogućava zatvaranje, a samim time onemogućava širenje mirisa u ostale prostorije.

No, u današnje vrijeme sve je češća stambena kuhinja, odnosno kuhinja otvorenog tipa, koja čini dio dnevne zone te je kao takva multifunkcionalno mjesto doma u kojemu se priprema i konzumira hrana i druži se. Kuhinje otvorenog tipa kliznim se stijenama mogu odvojiti od ostatka interijera, a istodobno se činiti dijelom boravka.

Govorimo li o rasporedu kuhinjskih elemenata, razlikujemo pet osnovnih tipova kuhinje. Prvi je linijska kuhinja u kojoj su elementi poredani duž jednog zida. Ovakav tip kuhinje zahtijeva dužinu od minimalno 240 do 285 centimetara, a pogodan je za uske i dugačke prostore.

Drugi tip je dvostrana kuhinja u kojoj su kuhinjski elementi smješteni uza dva paralelna zida. Preporučljiv razmak između kuhinjskih elemenata je 120 centimetara kako bi se osiguralo njihovo nesmetano otvaranje.

Podvarijanta ove kuhinje je smještaj kuhinjskih elementa duž jednog zida dok je na suprotnoj strani šank ili kuhinjski otok koji ujedno služi kao radna ploha.

Treća varijanta je kuhinja u “U”, i to je ujedno najfunkcionalniji tip kuhinje, pogodan za male i velike prostore.

Četvrta vrsta je kuhinja u “L” čija je prednost u tome što jedan kut prostora ostaje slobodan pa se tu može postaviti stol ili otok.

Peta vrsta je dvostruka “L” kuhinja. U većini slučajeva jedan “L” krak čine visoki elementi do stropa.