Papir za pečenje, popularno zvan i "pek papir", gotovo je nezaobilazan predmet u svakoj kuhinji diljem naše zemlje zbog otpornosti na toplinu i sprječavanja prijanjanja hrane za posuđe. Globalna industrija papira za pečenje vrijedi više od 960 milijuna dolara, što jasno pokazuje njegovu široku upotrebu u domaćinstvima i profesionalnim kuhinjama. No, jeste li se ikada zapitali koliko je to zapravo sigurno?
Papir za pečenje najčešće se radi od celuloze (papirne pulpe) koja prolazi posebnu obradu kako bi bio otporan na vlagu i mast. Zbog neprijanjajućih svojstava često se premazuje tankim slojem silikona koji sprječava da se hrana lijepi na papir tijekom pečenja.
Ovo je uređaj koji troši struju kao 65 hladnjaka (čak i kada je isključen), a svi ga imaju kod kuće
Iako praktičan, neki aspekti proizvodnje i korištenja papira za pečenje mogu izazvati zabrinutost.
1. Kemijski premazi i migracija tvari
Neka znanstvena istraživanja pokazuju da kemikalije iz papira za pečenje i sličnih materijala mogu migrirati u hranu tijekom pečenja, osobito u masnu ili vruću hranu, kako navode na ScienceDirect. To uključuje per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS), koje se koriste u nekim premazima kako bi se postigla vodootpornost ili neljepljivost, ali su poznate kao "forever chemicals" koje se teško razgrađuju u okolišu i tijelu. Studije su pokazale da se PFAS mogu prenijeti iz papira u simulirane uzorke hrane, što sugerira moguću izloženost kemikalijama putem konzumacije.
Pećnica je bez masnoće kada je čiste jednim svakodnevnim predmetom — nije soda, a nije ni ocat
2. Izbjeljivanje i dioksini
Neki papiri za pečenje prolaze proces izbjeljivanja klorom, što može dovesti do stvaranja dioksina ili sličnih spojeva, navodi Foodess. Dioksini su tvari poznate po tome da se mogu akumulirati u masnom tkivu i potencijalno utjecati na zdravlje ako ste izloženi u velikim količinama tijekom vremena. Iako znanstvena literatura ističe da većina izloženosti dioksinima dolazi iz hrane poput mesa i ribe, a ne izravno iz papira, proces izbjeljivanja klorom može stvoriti male količine takvih spojeva.
3. Silikonski premaz i siloksani
Većina papira za pečenje koristi silikonski premaz koji se smatra sigurnim za kontakt s hranom u uobičajenim uvjetima pečenja. Međutim, pri prekomjernim temperaturama ili višekratnoj upotrebi papira mogu se osloboditi čestice siloksana, spojeva povezanih u nekim regulatornim dokumentima s potencijalnim hormonskim poremećajima ako je izloženost dugotrajna i visoka. Europska agencija za kemikalije (ECHA) klasificirala je neke oblike siloksana kao tvari od vrlo visokog zabrinutog interesa (SVHC).
4. Regulacija i granice sigurnosti
U EU i SAD-u postoje standardi i pravila koja reguliraju materijale koji dolaze u kontakt s hranom (npr. FDA i EU propisi o migraciji tvari), ali oni postavljaju granice koje moraju zadovoljiti svi legalni proizvodi na tržištu. Unatoč tome, zagovornici zdravlja često savjetuju oprez, posebno s proizvodima koji nisu jasno označeni kao "PFAS-free" ili imaju nepoznate kemijske premaze.
Papir za pečenje može biti vrlo praktičan alat u kuhinji, ali vrijedi razumjeti potencijalne rizike povezane s kemijskim premazima i obradom papira. Ako ga koristite, pazite da se držite preporučenih temperatura pečenja, izbjegavate višekratnu upotrebu i birate proizvode bez nepotrebnih kemijskih dodataka. Također možete razmisliti o alternativama poput silikonskih podloga ili nehrđajućeg čelika kako biste stvorili sigurnije i zdravije okruženje u kuhinji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....