Dječja soba mjesto je za igru, učenje, druženje, odmor i spavanje, stoga mora kvalitetno objediniti više funkcija i biti prilagođena djetetu, ovisno o njegovoj dobi. Naime, dječje sobe mijenjaju se kako dijete raste pa prostor treba dobro planirati od početka, računajući na buduće različite faze organizacije sobe. Ukoliko to odradite kvalitetno, kažu stručnjaci, kasnije nećete imati problema. – Bitno je da je namještaj projektiran multifunkcionalno i fleksibilno, s rasvjetom i pozicijom utičnica na odgovarajućim mjestima.
Dječje sobe najčešće imaju nekoliko faza: beba faza, predškolska faza, niži razredi osnovne škole, viši razredi osnovne škole te srednja škola/studij. Također, postoje varijante dječjih soba univerzalnog karaktera koje se s minimalno preinaka preuređuju prema dobi djeteta – kažu arhitekti Martina i Robert Križnjak iz Arhitektonskog studija Križnjak i uvode nas u dječji svijet… Minimalna kvadratura sobe za jedno dijete je između 8 i 10 kvadrata, za dvoje djece između 10 i 12 kvadrata, a za troje između 13 i 15 kvadrata.
Odabir poda vrlo je važan jer se on najvjerojatnije neće godinama mijenjati stoga je najpogodniji drveni pod na koji se postavljaju tepisi. Zidovi neka za početak budu nježnih boja. Što se tiče namještaja, u sobi za bebu potrebni su kinderbet, prematalica, fotelja, komoda za odlaganje sitnica… Nakon što bebe narastu, soba ima svoju prvu preobrazbu: umjesto kinderbeta potreban je krevetić. Kreveti za djecu predškolske dobi manjih su dimenzija, no mnogi savjetuju kupnju standardnog kreveta 90×200 cm, kako bi se kasnije izbjegla dodatna kupnja.
Ispitivanja su pokazala da je glava okrenuta na sjever najudobnije za spavanje radi elektromagnetskih valova i njihova utjecaja na spavanje. Nije preporučjivo da je glava odmah uz prozor ili uz radijator. – Ako sobu od samog početka niste planski uređivali, tada će preuređenje zahtjevati malo više angažmana. Treba vidjeti ima li potrebe za cijelim novim namještajem ili je potrebno samo nešto nadokupiti ili napraviti po mjeri. U toj fazi, djeci treba osigurati što više prostora za igru. Radni stol nije nužno potreban, no dobro je u sklopu sobe predvidjeti stol manjih dimenzija za igru i crtanje. Sobe su živih i veselih boja, s tapetama ili isprintima dječjih uzoraka ili likova iz crtića.
Namještaj je prilagođen djetetu, često u bojama. Vodi se računa i za smještaj mnogobrojnih igračaka koje moraju biti na lako dostupnom mjestu, najčešće su to izvlačne ladice ispod kreveta, otvorene police za smještaj košara s igračkama… Posljednjih godina trend su kreveti na kat čime se ostvaruje više prostora za igru na podu – kažu arhitekti Križnjak. Kada dijete krene u osnovnu školu još uvijek je zaigrano, tako da mu i dalje treba manji kutak za igru, ali je potrebno osigurati i kutak s radnim stolom, stolcom te policama i ladicama za smještaj knjiga. Idealne dimenzije radnog stola su 120×60 cm. Zidovi i boje namještaja još su vesele, tako da većih radova, ako je osigurano mjesto za radni kutak, neće biti.
Ukoliko nema mogućnosti smještaja radnog kutka, kao povoljnije rješenje njegova je privremena organizacija negdje drugdje u stanu, ali na mjestu gdje će djetetu biti osiguran mir za rad. U višim razredima osnovne škole dijete postaje ozbiljnije i sigurno mu iste boje zidova i isti likovi iz crtića na tapetama ili posteljini neće biti zanimljivi. Efekt nove sobe može se postići bojanjem zidova u novu boju. Također, dovoljno će biti i zamijeniti fronte namještaja. – Za vrijeme srednje škole dijete je postalo tinejdžer i preraslo “vesele dječje sobe”. Ako se soba uopće nije mijenjala, bit će potrebno preuređenje. U toj fazi više nema potrebe za smještajem igračaka, već se javlja potreba za smještajem garderobe, knjiga… Ako je tinejdžer visok, potreban mu je duži krevet… – kažu arhitekti.
Foto: Living 4 Media/Guliver Images
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
Related content
