Sjediti usred zelenila, a istrodobno biti zaštićen od nevremena, hladnog vjetra, kiše i snijega? U svojem stanu, kući ili okućnici? Divota! No, kako to postići? Rješenje slijedi u nastvaku.
Dok smo u toplim ljetnim mjesecima razmišljali kako dnevni boravak integrirati u eksterijer, stiglo je vrijeme kada moramo početi razmišljati kako eksterijer integrirati u svoj životni prostor.
Naime, dolaskom jeseni postupno se iz svojih vrtova i dvorišta povlačimo u kuće i stanove, spremamo vanjski namještaj i promatramo kako se priroda polako “gasi”. No, pritom ne smijemo zaboraviti na bilje posađeno u proljeće ili ljeto, kojemu je – kao i nama – sve hladnije na otvorenom. Stoga, potrebno je zaštititi bilje neotporno na hladnije uvjete, a najjednostavnije je da se unese u unutarnji prostor. A upravo je to idealan povod da u svojem domu osmislite zimski vrt!
Kako to postići, pomaže naš suradnik Hrvoje Kovač, vrtlar Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu, koji nam pojašnjava podjelu i povijest zimskih vrtova te u tutorijalima pokazuje kako napraviti plastenik, urediti zimski vrt i posaditi povrće kako bi vam i tijekom zime bilo pri ruci. – U ne tako davnoj prošlosti, uzgoj povrća i voća bazirao se isključivo na godišnjim dobima.
Međutim, u novije doba, ljudi su došli do spoznaje i u zimskom periodu počeli povlačiti vrtove u zatvorene prostore, ne bi li zaštitili bilje od nepovoljnih vremenskih prilika. Pa tako nastaju zimski vrtovi – kaže Kovač, koji je iz znatiželje proveo blic istraživanje među svojim prijateljima, ispitujući ih znaju li što je zimski vrt.
– Većina mi je, bez razmišljanja, odgovorila da je to “ostakljeni dio kuće u kojem ljudi drže bilje”. Shvatio sam da je sama ta podjela možda pomalo nespretno definirana. U pravilu, zimski vrt predstavlja sve zatvorene prostore u koje možete spremati svoje bilje, pa tako tu spadaju i plastenici i staklenici i ostakljeni dijelovi uklopljeni u arhitekturu kuća, koje poznajemo pod nazivom zimski vrt – ističe naš sugovornik.
Englezi, dodaje, na sličan način označavaju sve zatvorene vrtove kao “greenhouse”, što znači “zelena kuća”, a dijele se prema materijalu od kojeg su izrađene na staklene, (“glass greenhouse”) i plastične, (“plastic greenhouse”). Kovač kaže da bi podjela zimskih vrtova bila sljedeća: topli zimski vrt kao produžetak boravka, u kojem je prosječna dnevna temperatura oko 20 °C, što omogućuje uzgoj tropskih bilja; zatim temperirani zimski vrt u kojem je temperatura između 8 °C i 15 °C, koja omogućuje uzgoj egzotičnog bilja, ali nije pogodna za cjelodnevni boravak; i hladni zimski vrt kao omeđen negrijani prostor, koji služi za pohranu bilja. U njemu je temperatura obično do 5 °C.
Međutim, s obzirom na današnji način života i kulturu druženja, uglavnom vezanu uz kafiće, zimski vrt je kao mjesto druženja zaboravljen na našim prostorima, pa ga se rijetko može pronaći u domovima naših sugrađana.
No, ističe Kovač, još uvijek ih se može vidjeti na onim starinskim kućama, koje datiraju iz prošlog stoljeća, a pripadale su višem sloju građanstva, koje je nerijetko slijedilo trend stranog plemstva.
– Pogledate li malo bolje način na koji su izvedeni caffe barovi kod nas, uočit ćete neku povezanost s arhitekturom zimskih vrtova. Ljudi se očito vole družiti na otvorenim, svijetlim mjestima, zaštićeni od vanjskih uvjeta, pogotovo zimi. Boravak u zimskom vrtu neovisan je o vremenskim prilikama, jer staklene površine štite od kiše, snijega i sunca. Pokušava se steći dojam povezivanja vanjskog i unutarnjeg prostora, koji je odvojen nepropusnom staklenom plohom – kaže.
Uostalom, sveopći trend u suvremenoj arhitekturi upravo je vizualno povezivanje unutarnjeg i vanjskog prostora te osmišljavanje zelenih zona u sklopu objekata, koje mogu biti u funkciji zimskog vrta. Primjerice, mnogi arhitekti uz obiteljske kuće projektiraju zelene atrije, no oni su otvorenog tipa, dok zimski vrtovi mogu biti integrirani i u sami interijer.
To mogu biti posebno projektirane zelene zone u često nedovoljno iskorištenim dijelovima, kao što je prostor ispod stepeništa, a češća je opcija, naravno, uz staklene stijene. No, i bez obzira na arhitektonski projekt, praktički se u bilo kojem interijeru može urediti zimski vrt.
Takve zelene zone, odnosno zimske vrtove, preporučuje se orijentirati na jugozapad, kako bi se postigla ugodna temperatura tijekom cijele godine. Za razliku od kuća, neka varijanta zimskog vrta dosta često može se pronaći i u zgradama. Jeste li primijetili koliko je naših sugrađana dalo zatvoriti svoje balkone i lođe ugradivši prozore? Idealan zimski vrt, zar ne?
Međutim, to je bilo prije stupanja na snagu paketa zakona o gradnji. Valja naglasiti kako je sve lođe i balkone koji su zatvoreni ranijih godina trebalo legalizirati, a danas je za njihovo zatvaranje, ukoliko se radi o zgradi koja ima više od tri stana i bruto površinu veću od 600 kvadrata potrebna građevinska dozvola. Također, u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja navode da je potrebna i suglasnost svih suvlasnika zgrade jer se radi o radovima na zajedničkom dijelu zgrade. Za zatvaranje lođe ponekad je potrebna i suglasnost projektanta zgrade.
Nadalje, zimski vrtovi mogu biti samostojeće konstrukcije ili one koje se nadovezuju na objekt. U svakom slučaju, prije izgradnje takvog vrta poželjno je konzultirati se sa stručnjacima. Ono što unaprijed morate znati je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi poljoprivredni tunel s pokrovom koji nije krut, najveće visine 2,5 m i širine 6 m.
Za veće staklenike i plastenike potreban je glavni projekt. No, tu su i pitanja koji su profili najbolji, koju vrstu pokrovnog materijala odabrati… Jeste li se ikada zapitali od kud lubenice i mladi luk u trgovini usred zime? Moram priznati da me zabavlja kada se nađem kod takvog voća ili povrća zajedno s našim starijim sugrađanima, kada jedan od njih komentira “to je iz uvoza”, a drugi se “apsolutno” složi s njim – slikovito prepričava Kovač i dodaje kako to uopće ne mora biti istina, pogotovo zato što na periferiji Zagreba postoje brojni plastenici.
– Očito su ljudi prepoznali mogućnosti uzgoja koje pružaju plastenici, pa ne vidim razlog zašto ne bi usred zime netko uzgojio lubenicu – ističe. Ukoliko netko ima dovoljno financijskih sredstava, staklenik je svakako trajnija verzija zatvorenog vrta.
No, s obzirom na to da je izrada staklenika konkretne veličine skupa, oni su nerijetko nedostupni široj populaciji, stoga je puno prihvatljivija verzija takvog zatvorenog vrta plastenik. Dugovječnost i kvaliteta pojedinog materijala jedna je od najvažnijih stavki na koje treba obratiti pažnju prilikom planiranja zimskog vrta.
Svakako je bitno da materijal bude čvrst i sprečava pojavu toplinskih mostova te da profili zadovoljavaju najviše tehničke i termičke zahtjeve. Konstrukcija zimskog vrta može biti od drva (preporučuju se tvrde vrste kao što su bor i hrast), s tim da treba imati na umu njegovo skupo održavanje, zatim od čelika i legure aluminija, koji su najrašireniji, ali se moraju pocinčati.
Pokrovni materijali, pak, mogu biti folije (polietilen, etilvinilacetat), ploče (poliester, PVC ploče, pleksi staklo) i staklo. Svaki od njih ima svoje karakteristike pa ih je prije odabira potrebno usporediti. U svakom slučaju, važno je da pokrivni materijal bude transparentan kako bi propuštao sunčevu svjetlost te otporan na UV zračenje i mehanička opterećenja. Također, mora biti otporan na visoke i niske temperature te vremenske utjecaje.
– I staklenik i plastenik mogu biti izvedeni u grijanoj ili negrijanoj verziji. Naime, u njih se mogu ugraditi peći sa sustavom cijevi, koje zagrijavaju cijeli prostor, a pritom staklo ili najlon zadržavaju toplinu unutar prostora. Postoje posebne firme koje se bave izgradnjom većih staklenika i plastenika te sustavom grijanja takvih prostora.
Ukoliko se želite ozbiljnije baviti uzgojem bilja, savjetujem da se obratite jednoj od tih firmi – zaključuje Kovač.
Foto: Living4media, Shutterstock
