Život u stambenim zgradama oduvijek je podrazumijevao određenu (često i visoku) razinu tolerancije. Zvuk koraka iznad glave, dječja igra, povremeno bušenje zidova ili kasnovečernje tuširanje dio su svakodnevice zajedničkog stanovanja. Ali gdje je granica između normalnih svakodnevnih zvukova i ponašanja koje doista narušava kvalitetu stanovanja?
Upravo se oko tog pitanja razvila živa rasprava na hrvatskom Redditu nakon što je jedan korisnik otvorio temu o tome jesu li ljudi koji žive u stanovima postali previše osjetljivi na buku iz okolnih stanova:
- Koliko su ljudi koji žive u stanovima zapravo kmečavci? U jednoj lokalnoj Facebook grupi neka žena kmeči kako klinci u stanu pored trče kao stampedo i da joj je telka crkla od vibracija. Zbog takvog kmečanja i preuveličavanja uvijek imam dozu sumnjičavosti kad ljudi kmeče na susjede - napisao je on, navodeći dalje primjere iz vlastitog iskustva. Odgovori su pokazali da iskustva stanara mogu biti potpuno različita – od komičnih do gotovo nevjerojatnih.
Jedan se korisnik prisjetio svojih nekadašnjih susjeda:
- Živio sam kat ispod prostitutke dvije godine, a pored ‘metalca‘. Ova je imala puno posla svaki dan, a on nam je bio DJ u zgradi. Nikad se nisam žalio!
Sličnu priču podijelio je još jedan korisnik, što je uveselilo i ostale:
- Jooooj, pored nas je živio susjed od 70 i nešto godina. Imao je tri srčana stenta i ljubavnicu od nekih 50-ak godina. Koliko je ta žena stenjala, svaku večer po pola sata. Prvo smo mislili da stari gleda pornjavu, ali ipak je bila akcija uživo. Odselio se i dan-danas mi fali.
Hrvat kupio stan pa primio suludi poziv bivšeg vlasnika: ‘Želi doći prespavati na mjesec-dva?!‘
Dok jedni bez problema podnose buku, drugi smatraju da postoje situacije koje opravdavaju pritužbe:
- Evo, i ja kmečim na susjede, pardon, kromanjonce, koji bacaju pelene, uloške i vlažne maramice u toaletnu školjku pa zaštopaju kanalizaciju i onda haustor zgrade pliva u go*nima. Prekjučer četvrti put ove godine.
Velik dio rasprave vrtio se oko djece i buke koju ona stvaraju dok se igraju u stanu:
- Ovo oko djece mi posebno nikad neće biti jasno jer svi smo mi, ali doslovno svi, bili na njihovom mjestu. Pa bolje i da mi se deru pod prozorom dok se druže i igraju nego da stoje doma za mobitelima i pred TV-om. Nas je na ulici bilo dvadesetak dječurlije, bili smo nemogući danima. Nekad bi nas susjedi zamolili da se malo stišamo i to je to. Kako da ja sad pametujem i discipliniram drugu djecu kad smo mi bili isti? I ovdje ne govorim o djeci koja rade štetu ili se ponašaju kao delinkventi.
Drugi korisnik smatra da su današnja djeca zapravo puno mirnija od prethodnih generacija:
"Današnji su klinci ‘mila majka‘. Nit‘ ih čuješ nit‘ vidiš, u usporedbi s nama. Park iza moje zgrade se u proljeće pretvarao u bojno polje i to je trajalo sve do duboke zime. Ratovi među kvartovima, tučnjave oko nogometa, trčanje po haustorima dok se igra skrivača i lopova i pandura, vozikanje liftom iz dosade. Današnjoj djeci takav kaos nije ni u peti.
No, toleranciju prema dječjoj buci nemaju baš svi susjedi, pa ni hrvatski korisnici Reddita:
- Slažem se, ali opet imaš luđaka kao što je ova babuškara ispod nas. Dobili smo dijete, zna se što je mala beba: budi se svako malo, plače, grčevi, što ćeš. I dolazila nam je na vrata svaki dan doslovno lupati i histerizirati jer dijete plače. Ja uspavam dijete, padam s nogu, boli me rez od carskog, a ona u 10 ujutro lupa na vrata i pita zašto dijete plače. I probudi to isto dijete koje onda opet plače - svoje je iskustvo podijelila jedna majka.
Neki su pak imali vrlo konkretne probleme s djecom susjeda:
- Ja sam snimao luster koji se ljulja i zvao susjedu na kavu dok joj se klinci igraju da to doživi. Nakon toga su bili kao bubice.
Bilo je i priča koje nadilaze uobičajene probleme sa susjedima:
- Ja sam imao susjeda koji je volio skakati po balkonima. Lik je živio na šestom katu. Jednom je valjda pao pa se slomio, drugi put me probudio u pola noći stojeći na mom balkonu i pričajući sam sa sobom. Na kraju je morala doći policija, a uhvatili su ga na trećem katu gdje je provalio. Sa šestog je završio na trećem. Na kraju su ga morali iseliti iz zgrade.
Još jedan korisnik smatra da postoje granice prihvatljivog ponašanja:
- U stan iznad mene ljudi su donijeli veliki trampolin za djecu. Hajde, reci je li to normalno usred Zagreba!
Ponekad se, međutim, pritužbe pokažu potpuno neutemeljenima:
- Od najluđih stvari koje sam čula izdvojit ću susjeda koji se tužio na buku i premještanje namještaja u 3 ujutro u stanu u kojem u to vrijeme nitko nije živio.
Jedan sudionik rasprave pokušao je objasniti zašto se sukobi među susjedima čine sve češćima:
- Puno ljudi ima mentalne probleme i teško se prilagođavaju bilo čemu. Osim toga, sve je manje tolerancije kod ‘ja‘ generacije. U pravilu, ljudi koji su živjeli u zgradama imaju kulturu suživota s drugim ljudima, a ljudi koji su živjeli u kućama očekuju da se svi njima prilagode. Ima iznimaka na obje strane, ali ovo je uobičajena pojava. Najviše volim kad se dosele novi stanari i onda vrište na svaki zvuk koji čuju od drugih. A još bolje je kad traže da se starosjedioci izbace iz zgrade.
Ipak, nisu svi bili skloni opravdavati buku kao normalan dio života u zgradi:
- Oprosti, ali susjedi me bude više puta u noći, svaku je*enu noć. Ne mogu staviti čepiće jer neću čuti alarm za posao. Ne rade ništa, ne studiraju. Hodaju po cijelu noć, skaču, tulumare, vuku stolce. Drago mi je zbog njih što im se može, ali malo obzira prema susjedima ne bi bilo loše.
Za kraj, netko je primijetio da mu ni sam autor pitanja koje je pokrenulo raspravu nije baš ‘legao‘:
- Kmečavac je netko tko ovoliki post napiše u 9 ujutro. Nađi život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....