Hrvatsko tržište nekretnina posljednjih je godina među najskupljima u odnosu na primanja u Europskoj uniji. Cijene stanova, osobito u Zagrebu i na hrvatskoj obali, nastavile su rasti i nakon ulaska Hrvatske u eurozonu, dok kupovna moć građana nije pratila isti tempo. Prema podacima Eurostata, Hrvatska je među zemljama u kojima su cijene stambenih nekretnina od 2015. godine porasle više od prosjeka Europske unije, a Zagreb je u posljednjih nekoliko godina dosegnuo razine koje mnoge mlade kupce prisiljavaju na dugoročne kredite ili odustajanje od kupnje vlastitog doma.
Istodobno, u dijelovima Austrije, Njemačke ili Italije moguće je pronaći veće stanove po usporedivim, a ponekad i nižim cijenama, iako usporedba nikada nije jednostavna zbog različitih poreznih sustava, lokalnih propisa i iznosa plaća. Upravo je to bila tema rasprave na hrvatskom Redditu koja je isprovocirala stotine komentara:
- Naišao sam na oglas za trosobni stan u Grazu u Austriji za 190.000 eura. Pitam se što za taj novac možeš dobiti u Zagrebu? Imate li vi primjere cijena nekretnina u zapadnim zemljama? Jesu li skuplje ili jeftinije? Kao relativno mlada osoba koja nema svoj stan, pitam se koliko ima smisla dizati kredit i kupiti garsonijeru u Zagrebu, dok tri sata vožnje dalje za isti novac imaš obiteljski stan. Što po vama Zagreb nudi da opravda tu cijenu?
Prvi odgovor bio je vrlo praktičan:
- Ne razumijem. Imaš li posao u Zagrebu ili u Grazu? Ako radiš u Grazu, kupi stan u Grazu. Ako radiš u Zagrebu, kupi ga u Zagrebu. Zagreb je glavni grad Hrvatske u kojem se govori hrvatski, Graz nije i ondje se govori njemački. Osim toga, Graz je otprilike dvostruko manji grad.
Autor objave odgovorio je kako upravo razmišlja o preseljenju:
- Posao imam u Zagrebu, ali bih volio kupiti svoju nekretninu. Govorim njemački i razmišljam o preseljenju, pogotovo kad vidim ovakve stvari.
Jedan korisnik smatra da je odgovor vrlo jednostavan:
- Kod nas svi čuvaju novac u nekretninama.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
Drugi je usporedio Hrvatsku s Italijom:
- Pola Italije je jeftinije od Hrvatske. Bari, Ancona, Torino... prosječna cijena kvadrata kreće se između 1.500 i 2.300 eura. Naravno da postoje i puno skuplji gradovi, ali u pravilu je isplativije kupiti stan u Trstu nego u Rijeci.
Na to se nadovezao komentar kako usporedba nije tako jednostavna:
- U Italiji te porezna pita odakle ti i 10.000 eura. U Hrvatskoj možeš imati deset milijuna eura u gotovini i nitko te ništa neće pitati. Nekretnine na atraktivnim lokacijama, poput Zagreba i Jadrana, imaju tendenciju ostvarivati puno veći rast vrijednosti nego mnoge nekretnine u Italiji s kojima ih ljudi uspoređuju. Zato su cijene takve.
Jedan od najkomentiranijih odgovora odnosio se na razliku u standardu:
- Dok je ovaca, bit će i vune. Realno, da Hrvati bolje znaju njemački, pitanje je tko bi želio živjeti u Zagrebu za te novce. Graz je uređen grad, ima 13. i 14. plaću. Ondje možeš početi raditi u Lidlu s tri riječi njemačkog i imati oko 2.400 eura neto, plus bonuse. Ako si obrazovan i radiš uredski posao, granica gotovo da ne postoji. U Hrvatskoj radiš za 1.300 do 1.600 eura, i to na poslovima koji traže visoku stručnu spremu, a ako nemaš svoju nekretninu ili je nisi kupio prije pandemije, živiš kao crkveni miš.
No nekoliko korisnika upozorilo je da oglasi iz Austrije često kriju važne detalje:
- Pazi da taj stan nije WGG. To je sustav društveno regulirane stanogradnje. Ako kupiš takav stan, možeš ga prodati, ali ne po tržišnoj cijeni. Razliku u zaradi u određenim slučajevima moraš vratiti državi kako bi se spriječile špekulacije. Ja sam gotovo kupio takav stan od sto kvadrata za 180.000 eura. Tek kad sam dobio svu dokumentaciju, vidio sam koliko ograničenja postoji. Čak bih i kod iznajmljivanja imao ograničenja visine najamnine. Stanovi koji nisu u WGG sustavu na slobodnom tržištu uglavnom kreću od oko 3.000 eura po kvadratu pa nadalje.
Drugi korisnik smatra da mnogi uspoređuju tržišta bez poznavanja lokalnih propisa:
- Točno to. Ljudi pričaju napamet, a nemaju pojma o zakonima, porezima i procedurama. Netko mi je pričao o Sloveniji, a nije znao da ondje postoji porez na kapitalnu dobit od nekretnina koji se plaća godinama nakon kupnje. Drugi je uspoređivao London, a tek se kasnije pokazalo da na cijenu stana treba dodati oko 8.000 eura godišnjeg održavanja zgrade i da zapravo kupuješ dugoročni lease, a ne puno vlasništvo.
Pojavili su se i argumenti da je usporedba Zagreba i Graza nepravedna:
- Gotovo četvrtina stanovništva Hrvatske živi u Zagrebu, dok manje od pet posto Austrijanaca živi u Grazu. Zagreb ima gotovo milijun ljudi, a Graz oko 300 tisuća. To ipak utječe na cijene.
Na to je jedan korisnik odgovorio primjerom iz Azije:
- Je li Tokio stvarno skuplji od Zagreba? Seoul, primjerice, nije. U starijim zgradama možeš pronaći garsonijeru za manje od 300 eura mjesečno. Naravno, postoje luksuzni kompleksi koji su višestruko skuplji, ali u istom kvartu možeš birati između vrlo različitih cijena. U Zagrebu za 250 eura danas gotovo da više ne možeš pronaći ništa.
Neki su ponudili vlastita iskustva iz drugih europskih gradova:
- U Antwerpenu možeš pronaći stan od 80 do 110 četvornih metara za oko 250.000 eura.
Maštu jednog korisnika također škaklja misao o promjeni adrese stanovanja:
- I ja ozbiljno razmišljam o preseljenju u Graz. Imam nešto ušteđevine i kreditom bih mogao kupiti stan za 150 do 200 tisuća eura. U Zagrebu za taj novac realno nema gotovo ništa. Da barem imamo austrijske plaće, ne bih ništa rekao.
Drugi je usporedio kupnju u Austriji i Hrvatskoj:
- Nedavno sam kupio stan koji bih u Virovitici platio više nego ovdje u Austriji, a da ne govorim o razlici u plaći.
Nadovezao se još jedan korisnik Reddita:
- Prije četiri godine kupio sam kuću u nizu, novogradnju izvan Graza. Do Shopping City Süda treba 10 minuta, autocesta je udaljena 5 minuta, škola, vrtić i trgovina također. Kuća ima 98 kvadrata, vrt 50 kvadrata i dva natkrivena parkirna mjesta. Platio sam je 326.000 eura. Mislim da bi usporedba bila bliža Samoboru nego samom Zagrebu.
Jedan korisnik upozorava da kupnja u inozemstvu nije uvijek najbolja opcija:
- Treba prvo analizirati gdje živiš, gdje radiš i kakve su ti financije. Ja živim u Njemačkoj i gotovo svi koje poznajem žive u najmu. Plaćamo 360 eura za stan od 70 kvadrata. Kupnja nekretnine veže te uz jednu lokaciju, donosi porez, održavanje, obnovu krova, fasade, grijanja... To nije ista priča kao na Balkanu, gdje se smatra da moraš imati svoj stan prije mirovine.
Posebno se istaknulo iskustvo jednog korisnika koji je iz Zagreba preselio u Njemačku:
- Prije odlaska iz Zagreba dobio sam ponudu za posao od 1.900 eura mjesečno. Otišao sam u banku pitati koliki kredit mogu dobiti. Rekli su mi da mogu plaćati ratu od 700 do 800 eura mjesečno, za što sam mogao kupiti eventualno neku rupetinu od pedesetak kvadrata na rubu grada. Onda sam otišao u Leipzig. Ovdje već više od godinu dana živim u socijalnom stanu od 70 kvadrata za 500 eura mjesečno, u zgradi staroj 70 godina koja je po uređenju i lokaciji svjetlosnim godinama ispred većine onoga što je u Zagrebu izgrađeno posljednjih pedeset godina. Povremeno gledam oglase za stanove. Nedavno sam našao stan za 190.000 eura. Uglavnom su to starogradnje, ali ponuda mi se čini neusporedivo boljom nego u Zagrebu. Još nisam dovoljno kreditno sposoban niti znam hoću li dugoročno ostati u Njemačkoj, ali ako ikada budem kupovao stan, znam da to neće biti u Hrvatskoj.
Za kraj, jedan je korisnik sažeo problem u jednoj rečenici.
- Stanovi u Hrvatskoj ne mogu biti jeftini dok god služe kao špekulativna roba za zaradu i čuvanje novca od inflacije. To dvoje jednostavno ne ide zajedno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....