Na plaži vrijedi nepisano pravilo da svatko ima pravo na svoj mali komad mira. No koliko taj ‘komad‘ zapravo treba biti velik da ne bismo ulazili jedni drugima u intimni prostor? Jesu li to tri metra? Dva? Metar? Ili, prema fotografiji koju je jedan korisnik objavio na društvenoj mreži Reddit, 20 centimetara? Pitanje koje je objavljeno uz fotografiju glasilo je:
- Koliko bi trebao biti normalan razmak između ručnika na plaži?
Naravno, pitanje je ubrzo pokrenulo raspravu, a odgovori su pokazali da razmak između ručnika nije samo pitanje komfora, nego i stvar osobnog doživljaja pristojnosti. Jedan je korisnik odmah ponudio duhovit odgovor:
- Ne više od širine fuga na pločicama! Bonus bodovi ako oni koji dođu kasnije više ne znaju je li plaža pješčana ili šljunčana.
Drugi je opisao situaciju kad je požurio na plažu kako bi zauzeo dobro mjesto:
- Nedavno smo na more pošli sestra i ja, isto tako ranije da uhvatimo mjesto. Sve je bilo top dok nisu došli neki Sarajlije sa šatorom i hladno ga stavili preko sestrinog ručnika. A bilo je mjesta da se pomaknu.
Poseban problem, dodaje, mogu biti djeca na pješčanim plažama:
- Još jedna napomena, pošto je pješčana plaža, djeca trčkaraju i ne obaziru se preko čijeg će ručnika gaziti i protrčati s blatnjavim nogama. Nemam ništa protiv djece, to mi je normalno da se dogodi, ali da roditelji nemaju odgoja da im kažu da se ne trči preko tuđih stvari.
Jedan korisnik prisjetio se odmora u inozemstvu, gdje mu ni prostrana plaža nije pomogla da izbjegne susjede:
- Mi u Grčkoj, od staze do plaže 70 metara, mi raširili ručnike otprilike u treći red, da su ležaljke tu. Svi, ali doslovno svi su se nabili na par centimetara oko nas. Okreneš se, iza prazno 60 metara plaže, a svi leže jedni preko drugih na tih 10 metara od mora.
Posebno mu je ostala u sjećanju jedna žena:
- Najjača mi je bila neka žena, došla s majkom i djetetom, i krene kukati: ‘Ali ja ne mogu ovdje, hoću vidjeti more‘. Ono, eto ti mora, vidiš ga kroz suncobrane!
Neki su ipak imali vrlo jasnu računicu:
- Razmak otprilike 120 metara, ako mogu birati. Ali rijetko kad mogu birati.
Drugi tvrdi da je problem posljednjih godina postao još izraženiji:
- Zadnjih godina ekipa zauzme 95 četvornih metara plaže jer ponese 9 ručnika, 2 SUP-a, 3 ležaljke...
- Joj, na to sam posebno alergičan - odgovorio je drugi korisnik i dodao:
- Ako vidim da mjesta za moj ručnik nema, prihvatim da ga jednostavno nema i odem dalje. Neki su u stanju staviti ručnik 5 centimetara od tvojega tako da ne možeš ni noge ispružiti.
Prisjetio se i događaja s Punte na Krku, gdje tijekom sezone plaže znaju biti izrazito popunjene:
- Tamo su plaže relativno kratke i zna stvarno biti gužva. Žena, dijete i ja došli rano na plažu i našli si mjesto u hladu. Ležimo na ručnicima i kako se počelo popunjavati, sve više i više ručnika oko nas. Vidim neke ljude, napikirali prazno mjesto dijagonalno lijevo od nas. Vidim ja da nema mjesta za tri ručnika. Ljudi došli do nas, čujem po govoru Mađari, spustili jedan, spustili drugi ručnik, i gledam ženu spušta svoj ručnik na premali prostor između nas i pljus, ćošak od svojeg ručnika baci jedno 10 centimetara preko mojega. Mrtva hladna i okrene se prema svojima. I bila je tako jedno 3-4 sata.
Neki smatraju da je minimalni prihvatljivi razmak jednostavno širina jednog ručnika, dok drugi ističu da sve ovisi o plaži:
- Ovo je, recimo, na Žnjanu sasvim normalan razmak, dok bih na otoku poludila da mi netko dođe ovako blizu.
Jedan korisnik ima jednostavniji kriterij:
- Ako ti vidim prišt na čelu ili nešto za zubima, preblizu si.
Drugi je, pak, doživio situaciju u kojoj su se turisti doslovno smjestili preko njegovih nogu:
- Poljaci stavili ručnik meni preko stopala. Ja rekao: ‘Hoćemo se maziti, hoćeš mi u krilo?‘
Za neke je, međutim, odgovor puno jednostavniji – ako nema dovoljno prostora, ne žele ni ostati na takvoj plaži.
- Ma najmanje 3 do 4 metra. Ako to nije moguće, neću ni doći jer to nije plaža za mene. Pun mi je kufer takvog ljetovanja: stajanje u koloni, borba za mjesto na plaži, traženje parkinga, buka i urlanje, mutno more od gomile ljudi, pa vade paštetu, parizer, puše jednu za drugom. Već godinama putujem kad većina ne putuje, tražim prazne plaže i bistro more, ne odsjedam u centru. To je godišnji odmor, ono prvo je godišnja tortura.
Jedna osoba opisala je još neobičniji slučaj:
- Cijeli se život kupam na jednoj te istoj plaži ispod kuće, i tako jedan dan na moru ležim na svom ručniku, skoro sama na cijeloj plaži, kad dođe jedna obitelj s petero odrasle djece i smjeste se onako dva-tri metra od mene...
Isprva joj to nije smetalo, no situacija se promijenila:
- Nakon niti pola sata dečko stavi stolac tik do mene. Nisam ništa rekla, samo sam otišla kući. Sutradan isto, kad sam dečka zamolila da se pomakne jer nije u redu, pa nismo skupa na plaži, lik mi govori da sam nadrkana i, citiram, ‘Je*ote republika‘. Iskreno, ostala sam šokirana kako se tako netko može ponašati. I kako glupa psovka.
A onda je otkrila da problem nije bio samo u stolcu:
- Usput, nisu se niti jednom okupali, samo su plažu zaokupirali sa svojih 50 stolaca, ležaljki i ručnika.
Ipak, jedan je odgovor možda najbolje sažeo cijelu raspravu:
- Razmak? Ovisi tko se stišće uz mene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....