Za one koji ga nikad nisu iskusili, podstanarski je život vrlo jednostavan: platiš najamninu i živiš. U prostoru koji si unajmio. Za one kojima je podstanarstvo svakodnevica i koji su upoznati s vrstama najmodavaca, podstanarstvo je ‘kruh sa sedam kora‘. Nedavno je to osjetilo i troje hrvatskih studenata koji zajedno žive u unajmljenom stanu za 700 eura mjesečno: oni su se našli pred problemom koji možda zvuči banalno, ali je u podstanarskom životu itekako stvaran - hladnjak im je toliko malen da u njega, tvrde, jedva stane hrana za dvije osobe.
Svjesni su da su veličinu hladnjaka trebali provjeriti prije potpisivanja ugovora, no stan su, kako kažu, uzeli jer bi u suprotnom ostali bez krova nad glavom. Zato su na hrvatskim stranicama društvene mreže Reddit postavili jednostavno pitanje: mogu li od stanodavca tražiti veći hladnjak i predložiti da trošak podijele, a svoj dio odbiju od jedne mjesečne stanarine?
Odgovori su vrlo brzo pokazali da je tema puno šira od jednog kućanskog uređaja: dok jedni smatraju da je sasvim normalno očekivati da stanodavac ulaže u nekretninu koju iznajmljuje, drugi poručuju da najmoprimci ne mogu očekivati da će vlasnik stana mijenjati namještaj i uređaje svaki put kad podstanarima nešto ne odgovara.
Jedan korisnik smatra da ih ništa ne košta da pokušaju postići dogovor:
- Svakako možete pitati. Ja sam u podstanarstvu u istom stanu već tri godine, u te tri godine su stanodavke na moj upit kupile novi hladnjak, suđericu, vešmašinu i čak klimu koje nije bilo. Ima normalnih ljudi koji će investirati u nekretninu koju iznajmljuju. Mali frižider u garsonijeri za jednu osobu je OK, ali ako iznajmljuješ stan troje ljudi, onda on treba biti opremljen za troje ljudi. Naravno, najmodavac vas može odbiti, nije da ima zakonsku obavezu kupiti vam novi frižider, ali to nije razlog da ne pitate ili barem pokušate dogovoriti neki kompromis.
Slična iskustva ima i drugi podstanar, koji kaže da mu je bivši stanodavac bez problema pristao na dogovor oko novog uređaja:
- Moj bivši stanodavac je bez problema platio za novu perilicu koju sam kupila, uz dogovor da mi to odbije od stanarine za sljedeći mjesec. Meni super jer nisam imala dodatnih troškova niti sam je morala seliti sa sobom u drugi stan. Njemu super jer ima perilicu za rentanje poslije mene.
No nisu svi bili toliko blagonakloni. Jedan komentator povlači jasnu granicu između popravaka koje je stanodavac dužan osigurati i želja najmoprimaca:
- Možete pitati pa ako prođe, prođe, a je li stanodavac dužan poboljšati stan u smislu namještaja, odgovor je: ne. Poboljšavanje u smislu kvara pa popravka ili zamjene uređaja/instalacije, to već je dužnost.
Neki su iz vlastitog studentskog iskustva zaključili da se u podstanarskom životu ponekad jednostavno mora improvizirati:
- Kao studentica, imala sam dvije cimerice, dakle isto nas je bilo troje. Frižider koji smo imale bio je dio namještaja stanodavca i bio je star da je jedva hladio. Mali zamrzivač je toliko ledio da nisi mogao skoro pa ništa u njega staviti. Vjerojatno guma od starosti nije dihtala, ali nama nije palo na pamet niti tražiti novi niti kupovati drugi jer smo bile tu privremeno tijekom studija. Nismo imale ni TV; ja sam na kraju dovukla TV koji je ostao nakon moje pokojne bake, toliko da možemo nekad nešto pogledati. Na kraju izguraš jer jelo se 90 posto vremena u menzi na iksicu, TV nije bio toliko bitan jer em imaš za učiti, em smo se puno družili i tulumarili kad nismo imali toliko za učiti.
Jedan korisnik u raspravu je unio i perspektivu nekoga tko je godinama bio najmoprimac, a danas je s druge strane:
- Proveo sam 16 godina kao podstanar u 7 različitih stanova. Bilo je svakakvih stanodavaca, od vrlo susretljivih, do onih koji nisu htjeli zamijeniti niti osnovno. Danas sam igrom slučaja i ja stanodavac i upravo zbog svog iskustva izlazim u susret kad god mogu.
Smatra da u ovom konkretnom slučaju zahtjev za većim frižiderom nije pretjeran:
- Veći frižider jer je troje u stanu zvuči kao normalna investicija. Svatko normalan će ulagati u nekretninu koju iznajmljuje, moraš održavati, pogotovo ako uzimaš pristojne novce.
No upravo se na tom mjestu rasprava zahuktala. Jedan komentator smatra da stanodavac nema razloga prilagođavati nekretninu svakom novom najmoprimcu:
- Zašto bi vlasnik kupovao namještaj po ukusu podstanara koji može bilo kad otići? Veliki frižider zauzima više prostora, troši više struje i skupo se plaća unošenje i iznošenje. Neki drugi podstanar bi možda želio niže režije i više prostora. To je doslovno nepotreban trošak koji može biti više pucanje u nogu nego dobro ulaganje.
I zaključuje prilično oštro:
- I onda se još traži od najmodavca da se žrtvuje radi ekstra komocije neke nasumične osobe, smiješni ste.
Drugi su, međutim, podsjetili da se problem može riješiti bez svađe, razgovorom i dogovorom:
- Pitajte. Probajte se dogovoriti s čovjekom. Hladnjaci nisu skupi. Ako već i kaže da ne želi kupovati novi, pitajte ga ako ga možete vi kupiti pa ga staviti u stan.
Netko je otišao i korak dalje:
- Ne trebaju ga pitati ništa za još jedan frižider...
Na to mu je jedan najmodavac odgovorio da ipak nije baš tako jednostavno:
- Vlasnik ima kontrolu nad svojim stanom. I ima pravo dopustiti ili ne dopustiti dodatni uređaj. Ja sam najmodavac. I kod iznajmljivanja stana potpisuje se ugovor kod javnog bilježnika u kojem sve piše.
Uslijedio je logičan protuargument:
- Pa ne plaćaš ti struju, već oni, znači mogu i pet hladnjaka staviti ako hoće, kakve veze to ima s tvojim stanom? Udubit će pod?
Bilo je i onih koji su u cijeloj priči vidjeli dobru priliku za kompromis. Jedan korisnik opisao je gotovo identičan princip na poslovnom prostoru:
- Dužan nije, osim ako u ugovoru ne stoji drugačije, ali možete se pokušati dogovoriti. Nije identično, ali imao sam situaciju poslovnog prostora u kojem sam prema dogovoru s najmodavcem ugradio centralno, a onda je to bilo kompenzirano s najmovima. Svi sretni.
Jedan od komentara možda najbolje sažima praktičnu stranu problema. Ako već nema dogovora sa stanodavcem, troje ljudi može se organizirati samo:
- Teoretski da. Realno ne. Da je višak stanova na tržištu, odradili bi to, ovako neće jer znaju da će naći druge podstanare. Ovo ti je lekcija. Takve se stvari rješavaju prije potpisa ugovora.
Jedan je prijedlog bio vrlo konkretan:
- Moja preporuka je, troje vas je, dajte svaki 100 eura i kupite sami, ima akcija po dućanima, pa prodajte na odlasku iz stana, a možete čak ponuditi najmodavcu. Bit ćete zajedno barem jednu godinu pa je to dobra opcija.
Ipak, nisu svi najmodavci u raspravi pokazali takav stav. Jedan je otvoreno napisao:
- Ja iznajmljujem i sigurno bih izašao u susret podstanaru u nekim razumnim okvirima! Pogotovo ako je nešto što će opet ostati meni ili što će mi dići cijenu nekretnine. Zašto ne?
A jedan podstanar ispričao je kako je sam riješio nešto što mu se nije sviđalo u stanu:
- Ja kad sam se uselio, nije mi se svidio televizor jer je bio mali i štekao pa sam na svoju ruku uzeo TV novi od 65 inča i rekao najmodavki da sam zamijenio TV i ona je uzela stari. Isto tako planiram kad se budem iseljavao uzeti taj TV ili joj ga mogu prodati...
Naravno, bilo je i komentatora koji smatraju da je cijela rasprava zapravo nepotrebna:
- Ne, to je individualno i on nije dužan slušati nečije želje. Dužan je popraviti ako se dogodi mehanički kvar uslijed pravilnog korištenja. Ako ste vi nešto pokvarili, onda vi to popravite. Ako vam nešto smeta, nažalost jedine opcije su tražiti drugi stan ili si sami to priskrbiti.
Drugi je bio još kraći:
- To si vidio kad si ušao u stan, ako ti ne odgovara, znaš gdje su vrata.
A možda najduhovitiji komentar cijele rasprave glasio je:
- Stanodavac ti je iznajmio stan. Nije frižiderodavac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....