Puknuće ventila na zajedničkoj hidrantskoj instalaciji stambene zgrade u zapadnom dijelu Zagreba pretvorilo se jednom stanaru u višemjesečnu borbu sa sanacijom, osiguravajućim društvima i rastućim troškovima koje, tvrdi, odobrena odšteta ne može pokriti. Sve je počelo 10. ožujka ove godine kada je na zajedničkoj instalaciji zgrade puknuo ventil. Voda je pod visokim tlakom počela nekontrolirano istjecati neposredno ispred ulaza u stan.
- Ubrzo je u stan prodrlo nekoliko kubičnih metara vode. Parket je počeo bubriti i deformirati se, zidovi su povukli vlagu, a voda je prodrla duboko u podnu konstrukciju. Iako se na prvi pogled činilo da je riječ o klasičnoj šteti od izlijevanja vode, kasniji nalazi pokazali su da problem nije bio ograničen samo na površinska oštećenja - objašnjava nam vlasnik stana koji se već mjesecima bori s posljedicama.
Nakon incidenta počeo je postupak profesionalnog isušivanja prostora, a vlasnik je bio prisiljen organizirati privremeni smještaj za sebe i obitelj, što je otvorilo niz dodatnih troškova. Uz građevinske radove, bilo je potrebno organizirati iseljenje stvari iz stana, njihovo privremeno skladištenje te kasniji povrat nakon završetka radova. Trošak preseljenja iznosi oko 600 eura, dok bi povrat stvari nakon sanacije trebao stajati dodatnih 600.
- Budući da tijekom radova stan nije bio prikladan za život, bilo je potrebno osigurati i zamjenski smještaj. Procijenjeni trošak najma stana za četiri mjeseca iznosi oko 2200 eura, a režijski troškovi procijenjeni su na 400 eura. U međuvremenu je provedeno profesionalno dubinsko isušivanje konstrukcije, čiji su troškovi premašili 4300 eura - rekao je vlasnik.
Najljepši hrvatski domovi, bazeni iz snova i priče koje inspiriraju: Ljetni broj D&D-a je u prodaji!
Nažalost, tijekom sanacijskih radova ponovno su se pojavili tragovi vlage na nekim zidovima, što je otvorilo pitanje je li sva zaostala vlaga u konstrukciji doista uklonjena. Kako bi se utvrdio stvarni opseg štete, angažiran je sudski vještak građevinske struke, a njegov nalaz koji smo dobili na uvid pokazao je da je problem znatno ozbiljniji od oštećenog parketa i vidljivih tragova vlage na zidovima.
Vještak je ustanovio da je voda prodrla u podnu konstrukciju te se zadržala iznad hidroizolacijskog sloja te da vlaga može ostati zarobljena unutar konstrukcije dulje vrijeme. U nalazu se navodi da takvo stanje povećava rizik od razvoja plijesni, mikroorganizama i daljnje degradacije građevinskih elemenata. Naglašeno je da parcijalne sanacije ne predstavljaju dugoročno i tehnički pouzdano rješenje.
"S obzirom na prirodu i opseg nastalih oštećenja, parcijalne sanacijske mjere ne mogu se smatrati tehnički prihvatljivim rješenjem. Stručna procjena ukazuje na potrebu potpune sanacije podne konstrukcije, budući da lokalizirane intervencije ne bi osigurale dugoročnu funkcionalnost niti uklanjanje posljedica prodora vode", piše u izvješću koje nam je predočio, u kojem se navodi i da bi takvi radovi mogli trajati između 30 i 45 dana, a sušenje dodatnih 15 do 30 dana.
Ukupna procijenjena šteta, uključujući sanaciju, demontažu i montažu namještaja, troškove privremenog smještaja i druge povezane izdatke, procijenjena je na približno 83.000 eura. Dio štete prijavljen je putem police osiguranja zgrade, a dio putem privatnog osiguranja stana.
Svu dokumentaciju vlasnik je predao osiguravajućem društvu, a onda je uslijedio šok. Društvo je donijelo odluku o isplati naknade štete tek nešto više od 15.000 eura. U obrazloženju su navedeni troškovi zamjene parketa, sanacije zidova, ličenja, isušivanja te nekih pomoćnih radova.
- Tako obračunata cijena nikako ne odgovara tržišnim cijenama radova. Samo jedna od dostavljenih ponuda građevinske tvrtke za sanaciju podova i zidova iznosi gotovo 49.000 eura za te radove, dok su procjene drugih izvođača također puno veće od iznosa koji je priznalo osiguranje - žali se vlasnik koji je uložio prigovor jer u obračun koji je dostavilo osiguranje, uz ostalo, nisu uključeni brojni drugi troškovi koje je morao snositi zbog nemogućnosti korištenja stana.
S obzirom na to da dogovor nije postignut, zatražio je pokretanje postupka medijacije pri Hrvatskom uredu za osiguranje, kojem je istaknuo razliku između procjene osiguratelja i troškova koje potvrđuju sudsko vještačenje te račune za profesionalno isušivanje te ponude izvođača građevinskih radova. No, osiguravajuće društvo odbilo je sudjelovati u medijaciji, čime je mogućnost mirnog rješenja spora praktički zatvorena.
Koje su njegove mogućnosti upitali smo prof. dr. Dejana Bodula s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji kaže da su u ovakvim slučajevima, nažalost, vlasnici uvijek "slabija stranka".
- Kada pukne cijev ili se dogodi kvar na zajedničkim instalacijama, a što spada u hitne intervencije, suvlasnici trebaju odmah obavijestiti upravitelja koji je, prema Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada, dužan osigurati hitan popravak najkasnije u roku od tri sata od prijave - pojašnjava Bodul i dodaje da je u postupku važno odmah zaustaviti istjecanje vode i poduzeti sve potrebne mjere kako bi se šteta ograničila. Ukoliko upravitelj ne ispoštuje ovaj rok, a da pritom nije bilo okolnosti na koje nije mogao utjecati, propisane su sankcije u iznosu od 700 do 5500 eura.
Vlasniku, kaže nam, preostaje nastavak pravne borbe u sudskom postupku, što podrazumijeva nove troškove i višegodišnje čekanje konačne odluke koja ne mora biti donesena u njegovu korist.
- Građani moraju uložiti mnogo vremena, strpljenja i vlastitih sredstava kako bi dokazivali stvarni opseg štete, pribavljali vještačenja, ponude izvođača i drugu dokumentaciju. Nakon toga slijedi procjena štete i postupak kod osiguravajućeg društva. Ako vlasnik nije zadovoljan odlukom osiguratelja, može podnijeti prigovor, a potom i pokrenuti sudski postupak. No upravo tu nastaje problem.
U praksi je osiguravajuće društvo gotovo uvijek financijski jača strana - kaže naš sugovornik i dodaje da nije neuobičajeno da se tijekom postupka raspravlja o tome je li pribavljeno dovoljno različitih ponuda izvođača, jesu li cijene realne ili je li opseg radova opravdan, bez obzira na već predočenu dokumentaciju.
- Dok je osiguravajućim društvima u ovakvim slučajevima takoreći "u interesu" da postupak traje što dulje, vlasnici stanova moraju štetu popraviti da bi mogli svoju nekretninu koristiti pa je svakako bolje pokušati postići dogovor i dobiti što veći iznos naknade štete, iako možda neće odgovarati stvarnom stanju - poručuje Bodul.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....