Postoje kućne navike koje ne doživljavamo kao navike, nego kao čistu logiku. Ali tek kad zakoračimo u tuđi dom, shvatimo da ono što je kod nas normalno kod drugih izaziva nelagodu, nevjericu ili otvoreno gađenje. I obrnuto. Jedna rasprava na Redditu, naizgled bezazlena, pretvorila se u kolektivnu ispovjedaonicu kućnih trauma, obiteljskih rituala i gnjusnih navika koje nitko ne propituje dok ih ne vidi kod nekog drugog.
Jedna od tema koja je podijelila mišljenja forumaša bila je - provjetravanje stana ili kuće. Otvaranje prozora za mnoge je osnovna higijena, a za druge nepotrebno "hlađenje prostora, čak i nakon dinstanja luka". Ipak, neki su priznali da im je u mnogim tuđim kućanstvima zrak toliko ustajao da ih boli glava čim uđu.
"Dok ne odem, razmišljam kako smrdi i kako ne mogu disati. Meni je neprovjetravanje ravno nepranju tijela", napisao je jedan forumaš, a drugi se nadovezao kako mu se "povraća kad u dizalu zgrade osjeti miris osobe koja ne lufta stan".
Da svako kućanstvo ima svoja pravila pokazala su i iskustva vezana za buku, odnosno tišinu u domu. Dok su neki navikli na lupanje vratima, tanjurima i televizor pojačan do kraja, drugi su odrasli u kućama gdje se na prstima hoda čim netko spava, a to može ići i u ekstreme.
"Imam prijateljicu koja, dok joj djeca spavaju, ne pušta vodu u WC-u da ih ne probudi. Meni je to suludo", napisala je forumašica.
Kad se rasprava prebacila na WC školjku i kupaonicu, postalo je jasno da je granica intime vrlo rastezljiv pojam. Spuštanje daske na WC školjci za neke je osnovna kultura, za druge besmislena navika. No, pravi šok izazvala su otvorena vrata tijekom obavljanja nužde. Za neke je to bio prizor koji ne mogu izbaciti iz glave.
"Sjedit na WC školjci otvorenih vrata. Normala. I zvat nekoga od ukućana da nemaš toalet papira, da donese iz špajze i onda bacit ‘small talk‘ tijekom primopredaje", slikovito je opisao korisnik Reddita što mu smeta kod drugih.
Životinje na kuhinjskim površinama izazvale su još više gađenja. Ljubitelji kućnih ljubimaca priznali su da, unatoč ljubavi, ne mogu prihvatiti šapice i dlake tamo gdje se priprema hrana.
"Ni ja ne sjedim na stolu niti stavljam svoje noge tu, pa ne mogu ni ljubimci svoja dupenca i šapice", pisalo je u jednom komentaru. S druge strane, vlasnici mačaka otvoreno su priznali poraz pred njihovom voljom.
"Imam sedam mačaka, reci mi kako ih spriječiti da ne dođu na apsolutno svaku površinu u kući na koju žele?", upitala je vlasnica mačaka pa dobila odgovor: "Možda nije ni prirodno držati sedam mačaka u kući".
Logično, nemaju svi toleranciju kad su u pitanju dlake kućnih ljubimaca.
"Ja i prijateljica smo imale mačku. Ja sam svoju naučila da se ne penje na kuhinju, stol itd. Kod nje se mačka penjala svugdje i svugdje je bilo dlaka. Neću nikad zaboraviti kad sam joj vidjela oca da reže kruh na stolu PUNOM dlaka. Još su imali neki stolnjak na koji su se baš zalijepile te dlake", napisala je korisnica.
Drugima je više smetalo ponašanje ukućana za stolom, primjerice djeca od sedam ili osam godina koja glasno podriguju za vrijeme ručka, a roditelji ne reagiraju.
Obuća u kući otvorila je novu raspravu. Za neke je nezamislivo da netko uđe u stan u cipelama, a još im je gore ako se u njima popne na kauč ili krevet. Jedan komentar bio je eksplozija bijesa:
"Kad vidim da netko ne izuje patike i onda s tim odvratnim patikama u kojima je zgazio barem 2 - 5 govana hoda po stanu i još ih digne na kauč - nešto najodvratnije". Netko je napisao kako je ta navika posebno vidljiva kod Dalmatinaca koji dolza Zagrepčanima u goste pa "bez pardona, bilo vani mokro ili suho, s balanđama prehodaju cijeli stan". Drugi su pak istaknuli da im je izuvanje gostiju neugodno ako im se ne ponude papuče, pogotovo u kućama s kućnim ljubimcima, gdje čarape skupljaju dlake i prašinu.
Osim papuča, za neke je normalno da u svakom kućanstvu postoji i roba "za po kući".
"U osnovnoj sam jednom prespavala kod cure iz razreda i šokirala sam se kad sam saznala da kod njih ne postoji roba ‘za po kući‘ i presvlačenje kad se vratiš odnekud. Primjerice, ona i brat, ako su u popodnevnoj smjeni u školi, ujutro čim se dignu obuku to u čemu će ići u školu. Ako su jutarnja smjena, po povratku samo ostanu u toj robi u kojoj su bili u školi. Tako je taj dan i njen otac došao s posla i samo ostao u toj odjeći u kojoj je radio. Znam da me to tad tako šokiralo, a kasnije sam od još par ljudi čula da tako rade - da istu robu nose i po kući i vani", prepričala je.
Nekima je, pak, nehigijenski ležanje na krevetu u "vanjskoj odjeći".
"Kad vidim da netko legne na krevet u odjeći ili, još gore, u obući izvana - plačem", napisala je jedna osoba, a drugi su se složili da "svaka odjeća ima svoju namjenu, a pidžama je samo za krevet". Kod nekih je to toliko ukorijenjeno da ne samo da mijenjaju odjeću kad se vrate kući, nego i - čarape.
Kuća podignuta za tjedan dana, a nije montažna: Ovaj bi model mogao biti odgovor na stambenu krizu
S druge strane, nekima je prisjeo prizor ukućana koji hodaju polugoli.
"Jednom sam došla meni nepoznatim ljudima u kuću na poslovni sastanak - žena sređena kao da ide u kazalište, a muž u boksericama. Sjedne on za stol, a j*** mu ispala, nisam znala kud‘ da gledam. Znam da si doma, ali ipak...", prepričala je šokirana korisnica.
Među (ne)normalnim stvarima našlo se i čišćenje.
"Kod nas doma je uvijek bila generalka petkom, pa sam tako i ja nastavila kasnije kad sam krenula živjeti i, sva sreća, našla partnera koji je isto takav čistunac. Ne mogu vjerovati kad čujem da netko ne opere prozore po pola godine ili kad, recimo, uđem u kupaonicu kod nekog i vidim naslage kamenca stare dvije godine", priznala je forumašica.
Na kraju, možda je jedini pravi zaključak da "univerzalno normalno" ne postoji. Postoje samo kuće, navike i granice koje shvatimo tek kad izađemo iz vlastita četiri zida.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....