Ovo selo ima samo 460 stanovnika, ali mnogi iskreno vjeruju da će ono jedino preživjeti apokalipsu

Čujete li na radiju ili televiziji vijesti da nas čeka skori smak svijeta, istoga trena rezervirajte kartu za zrakoplov na relaciji Zagreb - Istanbul. Do turske metropole treba vam otprilike dva sata leta, a ondje presjednite na lokalni let za Izmir. Od izmirske zračne luke uputite se prema Selçuku, najbolje vlakom jer ste tamo za sat i 15 minuta. Kad stignete, do krajnjeg vam odredišta treba još samo 20–30 minuta minibusem ili taksijem. I stigli ste u Şirince.

Zašto bi itko u slučaju apokalipse pohrlio u to, od Zagreba 1800 kilometara udaljeno selo? Iz istog razloga zbog kojeg se ondje krajem 2012. godine našlo puno stranaca, kad se Şirince iznenada našao u središtu svjetske pozornosti zbog vjerovanja povezanih s kalendarom Maja. Prema tada popularnoj interpretaciji, 21. prosinca 2012. trebao je doći smak svijeta, a Şirince je, zajedno s francuskim selom Bugarach, navodno trebao biti jedno od rijetkih sigurnih mjesta. Nije postojala nikakva znanstvena potvrda takve tvrdnje, a stručnjaci su naglašavali da završetak ciklusa majanskog kalendara nije predviđao uništenje svijeta. Ipak, glasina je bila dovoljna da privuče međunarodne medije, turiste i ljude uvjerene da će upravo ovdje pronaći utočište od apokalipse.

Najljepši hrvatski domovi, kako do bazena koji dugo želite i priče koje inspiriraju: ljetni broj magazina D&D je u prodaji!

Prema tadašnjim izvješćima, gotovo svi smještajni kapaciteti u selu bili su rezervirani, a interes je dolazio iz različitih dijelova svijeta. Mještani su, očekivano, odlučili iskoristiti neobičnu priliku. Turistička industrija brzo je reagirala na apokaliptičnu pomamu pa su se pojavljivali posebni proizvodi i ponude povezane sa smakom svijeta. Lokalna turistička uprava čak je zabilježila i takozvani ‘apokaliptični jelovnik‘, s jelima poput ‘jušnog raja‘, ‘vatrene riže‘, ‘apokaliptičnog kebaba‘ i deserta inspiriranog zabranjenom jabukom. Drugim riječima, ono što je za neke posjetitelje predstavljalo ozbiljno vjerovanje o kraju civilizacije, za lokalne je trgovce postalo iznimna marketinška prilika.

Şirince je tako u vrlo kratkom vremenu postao globalni fenomen. Strani mediji pisali su o ljudima koji dolaze u selo kako bi izbjegli navodnu katastrofu, a priča je bila toliko raširena da su se za smještaj počele stvarati liste čekanja. Naravno, 21. prosinca 2012. nije se dogodilo ništa neobično. Svijet nije nestao u vatri, Şirince je ostao na svojoj zelenoj padini, a priča o ‘selu sigurnom od apokalipse‘ postupno se pretvorila u jednu od najneobičnijih turističkih anegdota novije povijesti.

Ali reputacija je ostala. I danas se Şirince u turističkim tekstovima i medijima često opisuje kao ‘selo otporno na apokalipsu‘, iako postoji i dobar stvarni razlog da ga posjetite: riječ je o iznimno slikovitom povijesnom naselju u kojem se može provesti dan daleko od velikih gradova i turističke vreve.

Danas se posjetitelji uglavnom zanimaju za ono što je Şirince nudio i prije apokaliptične pomame: poznatu gastronomska ponudu, tradicionalne proizvode i atmosferu starog egejskog sela. Okolni kraj poznat je po maslinama, voću, vinovoj lozi i proizvodnji maslinova ulja. U lokalnim trgovinama mogu se pronaći proizvodi od voća, rukotvorine, sapuni, maslinovo ulje i različiti suveniri, dok su posebno popularna voćna vina. Proizvode se vina od grožđa, ali i od različitog voća, uključujući šipak, kupine, breskve i drugo voće koje uspijeva u plodnom krajoliku oko sela.

Upravo je voće jedan od važnih elemenata lokalne gastronomije. U Şirinceu se uzgajaju jabuke, naranče, šipak i grožđe, a njihova se prisutnost vidi gotovo posvuda u okolici sela. Posjetitelji mogu kušati lokalna vina i tradicionalne proizvode, a posebna je atrakcija i kava pripremljena na vrućem pijesku - taj je način pripreme postao dio turističke ponude i jedan od prepoznatljivih prizora u lokalnim trgovinama i ugostiteljskim objektima.

Selo je zanimljivo i zbog blizine Kuće Djevice Marije, katoličkog svetišta smještenog na planini Koressos nedaleko od Efeza. Upravo je blizina tog mjesta u popularnim ezoterijskim pričama dodatno pridonijela mitu o posebnoj energiji Şirincea i njegovoj navodnoj sposobnosti da preživi apokalipsu. Iako takve tvrdnje nemaju znanstvenu osnovu, kombinacija drevnih lokaliteta, religijske povijesti i izoliranog položaja na zelenim brežuljcima bila je dovoljno sugestivna da selo postane središte jedne od najvećih turističkih priča povezanih s navodnim krajem svijeta.

Ironično je da je Şirince danas poznat po upravo suprotnome od onoga što mu je nekoć sugeriralo ime. Naime, ime sela danas (u prijevodu s turskog jezika) znači ‘lijepo‘, no njegova prošlost govori sasvim suprotno. Prema lokalnoj predaji, naselje je nekoć nosilo ime Çirkince, odnosno ‘ružno‘, a ranije se spominje i kao Kırkınca. Postoji priča da je naziv namjerno odabran kako bi se znatiželjnike i potencijalne doseljenike odvraćalo od dolaska u selo. Tek je 1926. godine službeno dobilo ime Şirince, ‘lijepo‘.

Tko zna, možda ga ponovno promijene, ovoga puta u Kıyamete Dayanıklı Köy - ‘selo otporno na smak svijeta‘.