U trenucima kada se kuća novijeg datuma gradnje nađe bez struje ili grijanja postaje hladna za svega nekoliko sati, pravo iznenađenje su stare skandinavske drvene kuće, koje pokazuju zavidnu otpornost na ekstremnu hladnoću. Povijesni zapisi, ali i suvremeni eksperimenti koji se sve češće mogu vidjeti na društvenim mrežama, sugeriraju da su takvi objekti mogli zadržati ugodnu unutarnju temperaturu danima, čak i pri dubokim minusima.
To se tvrdi i u jednom popularnom videu koji se posljednjih dana intenzivno dijeli na YouTubeu, a u kojem je autor usporedio "ponašanje" suvremene, energetski učinkovite kuće i rekonstruirane drvene kolibe iz srednjeg vijeka iz Skandinavije, Obje su u njegovom testiranju zagrijane na približno 20 stupnjeva, nakon čega je grijanje isključeno pri vanjskoj temperaturi od oko −22 °C. Dok je moderna kuća vrlo brzo izgubila toplinu i približila se smrzavanju, starinska koliba je ostala iznad nule gotovo tri dana.
Toplina pohranjena u zidovima, a ne u zraku
Razlog ovakve razlike nije samo u debljini izolacije. Kako objašnjava autor videa, stare kuće nisu bile zamišljene kao prostori koje je potrebno stalno dogrijavati, već kao konstrukcije koje akumuliraju toplinu i postupno je vraćaju u prostor, čineći ga tako ugodnijim za boravak za vrijeme niskih temperatura. Masivni drveni trupci i kameni elementi u njima djelovali su poput svojevrsnih spremnika energije, stabilizirajući temperaturu i usporavajući hlađenje, što je rezultiralo dužim ugodnim temperaturama u njihovim interijerima.
Jednako važna u ovim drvenim kućama bila je i iznimna nepropusnost. Precizni spojevi, zajedno s prirodnim materijalima poput mahovine i gline, sprječavali su prodor hladnog zraka i gubitak topline, a to je problem s kojim se mnoge suvremene kuće i dalje muče.
Grijanje koje radi i nakon što izvor topline ‘utihne‘
Umjesto stalnog loženja, stare skandinavske kolibe oslanjale su se na masivne peći od kamena ili opeke. One su se kratko intenzivno zagrijavale, a zatim satima zračile pohranjenu toplinu te su na taj način bile iznimno efikasne u ekstremno hladnim uvjetima. Na taj način unutarnja temperatura ostajala je stabilna i dugo nakon što bi se vatra ugasila.
Feel Scandinavia: Nesvakidašnje skandinavsko iskustvo inspirirano prirodom u Zagrebu
Osim toga, prostor je u ovkavim kućama bio i racionalno organiziran. Male prostorije, niski stropovi i jasno odvojene zone za korištenje omogućavale su grijanje samo onih dijelova kuće koji su se u tom trenutku koristili. Spavaće sobe bile su, primjerice, hladnije, ali su se koristili debeli tekstili i pokrivači, čime se dodatno smanjivala potrošnja energije.
Što smo izgubili modernom gradnjom
S pojavom jeftine energije i industrijske gradnje prioritet u izgradnji kuće su u svim dijeloivma svijeta postala brzina i cijena, a ne dugoročna otpornost. Lagane konstrukcije, tanki zidovi i sustavi koji ovise o neprekidnom napajanju rezultirali su objektima koji bez grijanja vrlo brzo postaju neupotrebljivi, za razliku od ovih tradicionalnih rješenja.
Iako današnje kuće često zadovoljavaju energetske standarde, ovakvi testovi jasno pokazuju da im nedostaju toplinska masa i robusnost kakvu su imale stare građevine, značajke koje su ih "čuvale" u ekstremnim vremenskim uvjetima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....