Tko u Zagrebu plaća najam 1000, 1200 ili čak 1500 eura mjesečno? Pitanje je to koje si je vjerojatno postavio svatko tko je posljednjih mjeseci barem iz znatiželje otvorio oglase za nekretnine. Stanovi od sedamdesetak i više četvornih metara s četveroznamenkastom mjesečnom najamninom više nisu rijetkost, a uz njih se neizbježno nameće pitanje, tko ih zapravo unajmljuje?

Upravo je to zanimalo jednog korisnika Reddita koji je ovih dana pokrenuo raspravu nakon što je naišao na nekoliko zagrebačkih stanova većih od 70 četvornih metara za koje vlasnici traže između 1000 i 1200 eura mjesečno.

„Iskreno me zanima postoje li osobe/par koji ovo plaćaju, a da nisu tri studenta u tom jednom stanu?“, upitao je.

Sudeći prema odgovorima – itekako postoje. I nisu nužno ljudi kojima je novac potpuno nevažan. Među odgovorima se pojavljuju menadžeri, IT stručnjaci, ljudi koji rade od kuće, oni koji u Zagrebu namjeravaju ostati samo nekoliko godina, ali i ljudi kojima su garaža, terasa, dobra lokacija i kvalitetno uređen stan jednostavno važniji od vlasništva nad nekretninom.

Jedan od zanimljivijih primjera dala je korisnica koja poznaje samca koji unajmljuje stan veći od 100 četvornih metara na Šalati i za njega mjesečno izdvaja 1300 eura plus režije.

Na pitanje zašto mu je potreban stan s tri spavaće sobe koje gotovo ne koristi, objasnio joj je svoju računicu. Manji stanovi od oko 40 četvornih metara koje je gledao iznajmljivali su se za približno 900 eura, dok je za dodatnih 400 eura dobio garažu, terasu, zasebnu radnu sobu i mnogo prostora za odlaganje. Stan je, prema njezinim riječima, prvotno bio oglašen za 1400 ili 1500 eura, ali je vlasnik spustio cijenu jer mu je odgovaralo imati jednog najmoprimca.

Upravo je taj primjer izazvao novu raspravu: ako netko već može plaćati 1300 eura mjesečno, zašto jednostavno ne kupi nekretninu?

Vlada objavila novost za podstanare, stanodavcima uvode veliko ograničenje

TOMISLAV KRISTO/CROPIX

Odgovor nije toliko jednostavan.

Jedan korisnik sažeo je drugačiji pogled na cijelu računicu: ako nekome nije problem izdvojiti 900 eura za 40 četvornih metara, možda mu nije problem dati ni 1300 eura kako bi dobio komfor kakav želi. Drugim riječima, ljudima s dovoljno visokim primanjima dodatnih nekoliko stotina eura ne mora imati istu težinu kao nekome tko najveći dio plaće izdvaja za stanovanje.

U raspravi se javila i osoba koja za stan plaća 1100 eura mjesečno. U njemu žive dvije osobe, a korisniku su pri odabiru bili važni lokacija, klimatizacija, televizor, perilica rublja i mogućnost držanja mačaka. Stan ima oko 80 četvornih metara s terasom koja se može koristiti i zimi, a najmoprimac radi u menadžmentu.

Zašto za taj novac nije kupio stan?

„Ne planiram živjeti cijeli život u Zagrebu“, objasnio je, dodajući da njegov dio najamnine iznosi 550 eura te da su režije uključene u ukupnih 1100 eura.

I upravo se privremenost pokazuje kao jedan od najčešćih odgovora na pitanje zašto bi netko tko si može priuštiti visoku najamninu ipak radije unajmljivao nego kupovao.

Neki dobro zarađuju i već posjeduju nekretninu u drugom gradu, ali žele nekoliko godina živjeti u Zagrebu. Drugima posao podrazumijeva česta preseljenja pa jednostavno ne znaju gdje će živjeti za nekoliko godina. U takvoj situaciji kupnja stana nije nužno prvi izbor.

Posebno je zanimljivo što gotovo identična rasprava na hrvatskom Redditu postoji od prije dvije godine. I tada je korisnik pitao tko u Zagrebu dugoročno unajmljuje stanove skuplje od 1000 eura, smatrajući da je sve iznad 800 eura najamnine teško opravdati.

BERISLAVA PICEK/CROPIX

Odgovori su bili vrlo slični današnjima.

Jedna skupina koju su korisnici često spominjali jesu strani menadžeri i visokokvalificirani radnici koji u Hrvatsku dolaze na godinu ili dvije. Prema jednom komentaru, pojedinim takvim zaposlenicima tvrtke osiguravaju budžet do 1500 eura za stan, pa završavaju u renoviranim salonskim stanovima u centru Zagreba ili kućama na atraktivnijim lokacijama. Riječ je, naravno, o iskustvima korisnika Reddita, a ne službenim podacima o strukturi zagrebačkih najmoprimaca.

Drugi su spominjali menadžere, diplomatsko osoblje i slične profile kojima trošak smještaja često pokriva poslodavac. Zajedničko im je to što u Zagrebu uglavnom ne planiraju ostati trajno.

No možda je najzanimljiviji odgovor dao par koji je u Zagrebu unajmio stan za nešto više od 1000 eura mjesečno.

Njihovi razlozi zapravo nemaju mnogo veze s luksuzom. Stan ima zaseban ured, što je jednom partneru važno jer radi od kuće. Zbog čestih putovanja važna im je i relativna blizina zračne luke, dok druga osoba radi u okolici Zagreba. Nakon razdoblja tijekom kojeg su zbog rada u inozemstvu dugo živjeli odvojeno, željeli su najprije provjeriti odgovara li im život na toj lokaciji.

Time se otvara i zanimljiva razlika između financijske računice i kvalitete svakodnevice. Za osobu koja radi od kuće dodatna soba nije nužno luksuz nego radno mjesto. U novijoj raspravi upravo se oko toga razvila mala polemika, a nekoliko korisnika istaknulo je koliko im odvojena radna soba mijenja svakodnevicu i omogućuje jasniju granicu između posla i privatnog života.

Novi Zakon o najmu stanova: Hoće li najmodavci konačno imati veću pravnu sigurnost?

Drugi razlog može biti mnogo jednostavniji – željena kvadratura nije uvijek dostupna za kupnju.

U starijoj raspravi jedna je korisnica istaknula da netko može imati dovoljno visoka primanja da bez problema izdvaja trećinu prihoda za najamninu, ali istodobno ne mora biti kreditno sposoban za kupnju stana odgovarajuće veličine. Kao primjer navela je i obitelj koja posjeduje manji stan, ali ga nakon dolaska djece može dati u najam i sama unajmiti veći, koristeći prihod od vlastite nekretnine za pokrivanje dijela nove najamnine.

Naravno, Reddit nije reprezentativno istraživanje zagrebačkog tržišta nekretnina i komentari korisnika ne mogu nam reći koliki udio stanova skupljih od 1000 eura doista unajmljuju menadžeri, IT stručnjaci, stranci ili ljudi kojima smještaj plaćaju kompanije.

Ali dvije rasprave, nastale u razmaku od gotovo dvije godine, otkrivaju nešto drugo: tržište za takve nekretnine očito nije ograničeno samo na „tri studenta u jednom stanu“.

Za dio najmoprimaca računica jednostavno izgleda drukčije. Ne žele se vezati za Zagreb, često mijenjaju gradove ili države, rade od kuće, trebaju dodatnu sobu, žele garažu i terasu, imaju kućne ljubimce, već posjeduju nekretninu negdje drugdje ili im stan plaća poslodavac.

A možda je najjednostavnije objašnjenje dao jedan od sudionika rasprave: ljudi koji dobro zarađuju ponekad žele nekoliko godina živjeti upravo ondje i upravo onako kako im odgovara. U tom slučaju 1000 ili 1300 eura nije nužno loša financijska odluka – nego cijena fleksibilnosti koju su spremni platiti.