Sigurno ste gledali putopisne serijale u kojima bi autor putovao nekim rijetko naseljenim prostranstvima, gdje bi se spomenula činjenica kako su susjedna domaćinstva razmaknuta jedna od drugih i po nekoliko desetaka kilometara. Naravno, takav stil života nije za svakoga, ali mnogi su naučili živjeti u takvim uvjetima, daleko od ostalih i s minimalnom dozom društvenog kontakta.
Naravno, postoji i druga krajnost, u predjelima toliko naseljenima da vam se čini da ljudi doslovno žive jedni drugima ‘na glavi‘. Ali većina ljudi ipak živi negdje između ta dva ekstrema, obično u urbanim sredinama, i susreće se i s dobrim i lošim stranama oba gore navedena životna stila. Pritom se u životu u zgradama i kućama s više stanara susjedski odnosi često ‘testiraju‘ sitnicama - glasnom glazbom, bučnim koracima, noćnim svađama ili, pak, alarmima na mobitelima koji neumorno zvone ili vibriraju u ranim jutarnjim satima. Upravo takva situacija potaknula je raspravu na Redditu, gdje se jedna hrvatska korisnica te društvene mreže požalila na neobičan, ali iznimno iscrpljujući problem koji joj već danima remeti san:
- Susjedima zvoni alarm satima svaki drugi dan. Trenutno je 6:44, a ovaj put vibracija ne prestaje od 5:45. Ne mogu skužiti od kojih susjeda dolazi, tako da ne mogu lupati na vrata pa me zanima postoji li neko alternativno rješenje?
U objavi je pojasnila kako je u najmu, da se zvuk čuje isključivo u njezinoj sobi i to samo dok leži u krevetu, dok čim ustane – vibracija nestaje. Ne želi koristiti čepiće za uši jer mora čuti vlastiti alarm, nema mogućnost premještanja kreveta, a spavanje na kuhinjskom stolu, kako ironično priznaje, već je isprobala. Posebno ju zbunjuje činjenica da se vibracija čuje iz drugog stana, iako ona vlastiti mobitel drži na vibraciji i ne čuje ga ni kad je u drugoj prostoriji.
U komentarima su se ubrzo javili brojni korisnici s vlastitim iskustvima, potvrđujući da ovakve situacije nisu nimalo rijetke. Jedan od njih detaljno je opisao gotovo identičan problem u kući u nizu:
- Živimo u kući u nizu, tri su jedna do druge. Susjedi u sredini niži su od naše kuće nekih metar. Dupli su zidovi i između je izolacija, ali oni uz zajednički zid imaju stepenice za gornji kat, a na njima drvene police. Ta polica je otprilike u visini našeg poda jer žena i ja živimo gore - napisao je jedan komentator i pojasnio:
- Susjedi su ostavljali mobitel na toj polici, a vibracija u pola šest ujutro bila je toliko jaka da se činilo kao da telefon vibrira pokraj mog jastuka. Tri dana zaredom, petak, subotu i nedjelju. Oni spavaju dva do tri metra dalje i ne čuju ništa, ali kako je polica fiksirana u zid, vibracija se prenosi kroz konstrukciju. Nema veze što su dva debela zida i izolacija, čulo se kao da mi vibrira pored glave.
Zaključio je kako nije nimalo čudno da netko ne čuje vlastiti alarm, dok susjed u drugom stanu zbog prijenosa vibracija ne može spavati. Slična iskustva nizala su se jedno za drugim. Jedan korisnik kratko je potvrdio:
- Ja nekad znam čuti od susjeda iznad kad mu je mobitel na stolu da vibrira.
Drugi su pak sumnjali da uzrok uopće nije telefon:
- Prije bih rekao da je klima uzrok vibraciji, a ne mobitel.
Neki su ponudili i praktične savjete, poput jednostavnog pomicanja kreveta:
- Možeš odmaknuti krevet desetak centimetara od zida da ne dodiruje ništa osim poda.
No neki su bili znatno pesimističniji:
- Nemaš kaj previše za napraviti osim skužiti tko je i torpedirati ga. Vibracija ide po instalacijama i konstrukciji zgrade, teško da to možeš riješiti knaufom.
Dio komentatora smatra da problem često nastaje sasvim nenamjerno:
- Vjerojatno netko ode na posao i ni ne zna da ima doma alarm koji zvoni. Ako je teško skužiti iz kojeg stana dolazi, možeš ostaviti poruku dolje na ulazu. Netko će se prepoznati po tome da je u 5:45 sati, jer većina ljudi tad još spava.
Drugi su predlagali izravniji pristup, "Zašto ne bi pozvonila svim susjedima navečer i normalno popričala?", a jedan se korisnik prisjetio i vlastitog iskustva iz Zagreba:
- Kad sam išao na posao, prolazio sam jednom ulicom oko 6 ujutro i s ceste sam čuo likov alarm, onaj ‘beeep, beeep’. Mislio sam si, kako je tek susjedima kad ga ja čujem s ulice.
Rasprava je potaknula i druge da se jave s istim problemom: "Oprosti, gdje živiš, koji dio grada? Ista situacija kod mene", "Ajme, i kod mene je isto, samo ovaj zvoni u 6:55 i brzo ugasi. Svako jutro me probudi, a radim popodnevne i noćne. Živimo u novoj zgradi, dodatno smo platili izolaciju i opet je katastrofa. Čujemo sve, alarme, goste, svađe, plač… Razmišljamo o kupnji kuće ako ikako uspijemo dignuti kredit!"
Na kraju se javio i korisnik koji je shvatio da ponekad problem uopće nije u alarmu:
- Meni se jednom činilo da susjedu iznad neprestano vibrira mobitel, dok nisam skužio da mu perilica za suđe svako jutro u isto vrijeme radi.
I ova je rasprava pokazala - i još jednom dokazala - da svakodnevni zvukovi u višestambenim objektima mogu postati izvor ozbiljnog stresa te koliko je granica između privatnosti i zajedničkog života tanka. I dok univerzalno rješenje ne postoji, jedno je jasno: ono što jednom susjedu djeluje nečujno, drugome može značiti buđenje prije zore. I to iz noći u noć.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....