Naizgled obična fotografija stare deke objavljena na Redditu pretvorila se u neočekivanu digitalnu bujicu nostalgije. Ispod objave, u trenucima dok se temperature spuštaju prema nuli, rasplamsala se rasprava o jednoj od najdugovječnijih i najduže voljenih tekstilnih ikona ovih prostora – Vuteks deki.
Tvornica Vuteks, nekoć ponos Vukovara i jedan od nosivih stupova lokalne ekonomije, proizvodila je deke koje danas, 30 ili 40 godina nakon što su napustile proizvodne trake, i dalje griju krevete diljem regije.
"Da vas vidim, koliko vas ima ovu deku? Deka mog djetinjstva, koju je čak i moja mama koristila kao dijete", naziv je objave koji je privukao brojne nostalgičare i ljubitelje Vuteksovih deka koje su poznate po svojoj gustoći, toplini i trajnosti.
"Imamo ju i danas… izuzetno kvalitetne i tople deke… kupljene krajem 1980-ih", piše jedan korisnik. Drugi, pak, dodaje: "Imam dvije. Jedna u ormaru, jedna mi je na krevetu. Doma ih ima bar jedno pet."
Ovako su nekada izgledali skoro svi stanovi u Jugoslaviji. Jedan detalj bio je obavezan!
"Dvije ih imam. Vuteks Vukovar Dralon i Ambasador. Nema više takve kvalitete. 40 godina stare deke, milijun puta oprane, i dalje izgledaju kao nove", komentari su se samo nizali.
da vas vidim koliko vam ima ovu deku?:) deka mog djetinjstva, koju je cak i moja mama koristila kao dijete:)
byu/_itsmoriarty incroatia
Najveći kompliment, ipak, stigao je gotovo u obliku poslovice:
"Tri stvari ne prodaješ ako nije voda do grla: zemlju, dukate i ambasador deku."
"Tople su, ali i prozračne, nema znojenja pod njima kao ispod ove plastike što se prodaje danas", piše pak drugi korisnik, zaključujući kako ne zna ni gdje bi danas uopće mogao kupiti nešto takvo – niti po kojoj cijeni.
Kad industrija grije domove
Kako to obično biva na internetu, rasprava o dekama ubrzo se pretvorila u raspravu o vremenu u kojem su nastajale. Jedan korisnik se prisjetio uvjeta u Vuteksu, citirajući iz starog tvorničkog lista:
"Prosječna primanja veća od 2000 dinara, regres, besplatan prijevoz do Jadrana, topli obrok za 3,20, krediti za stan, liječnici u krugu tvornice… Kad ideš u mirovinu – do osam plaća otpremnine."
Nakon čitanja, netko rezignirano zaključuje:
"Danas je ovo samo san. Niti san, jer zvuči nezamislivo."
Drugi podsjećaju da je takav sustav bio neodrživ i da je industrija djelomično opstajala zahvaljujući potporama i zatvorenom tržištu. Treći, pak, idealistički odgovaraju da je država dužna ulagati u dostojanstvo građana – i da takav model nije tek nostalgija, nego zahtjev za normalnošću.
Magazin D&D dostupan je i putem Hanza Media webshopa: Naruči ga i preuzmi u odabranom paketomatu!
U doba jednokratnih materijala, brzinske proizvodnje i tankih poliesterskih pokrivača, Vuteksova teška deka postaje simbol vremena kad su se stvari proizvodile za generacije, a ne sezonski.
Podsjetimo, Vuteks (Vukovarska tekstilna industrija) bio je jedan od najvećih industrijskih sustava nekadašnje Jugoslavije. Korijeni sežu u 1930. godinu, kada je u Vukovaru osnovana tvornica frotirne robe Theodora Müllera. Nakon Drugog svjetskog rata prerasta u državnu tekstilnu tvornicu, a 1951. dobiva ime Vuteks spajanjem više pogona.
U svojim najboljim godinama tvrtka je zapošljavala i do 1500 radnika, imala vlastiti restoran, ambulantu, zubara, ginekologa, laboratorij, te razvijen sustav radničkih pogodnosti - od stanova i kredita do sistematskih pregleda, toplog obroka i organiziranog godišnjeg odmora. Bila je i važan društveni faktor, s vlastitim tvorničkim listom, sportskim klubovima i odmaralištima.
Rat 1991. prekinuo je rad tvornice, a poslijeratni pokušaji reorganizacije (uključujući i tvrtku Vuteks-Feniks) nisu uspjeli vratiti nekadašnju proizvodnju. Nekadašnji tvornički kompleks otišao je u stečaj, danas je rasparceliran i nalazi se u različitim privatnim i institucionalnim vlasništvima, a dio prostora koristi se kao poslovna i industrijska zona.
Deke koje su obilježile generacije
Vuteks je bio najpoznatiji po svojim pokrivačima, tzv. Vuteks dekama, koje su postale gotovo sinonim topline i robusnosti.
Proizvodile su se od mješavine vune i kvalitetnih sintetičkih vlakana, često s dodatkom akrila, i bile su guste, teške, izuzetno tople, ali i prozračne - pod njima se nije znojilo.
Deke su se masovno koristile u kućanstvima, vojsci, hotelima i javnim ustanovama, a izvožene su i na inozemna tržišta — što potvrđuju i primjerci s etiketama na ruskom jeziku. Mnoge obitelji i danas koriste primjerke stare 30 do 40 godina koji izgledaju gotovo netaknuto.
Comment
byu/_itsmoriarty from discussion
incroatia
U vrijeme kada tržištem dominiraju lagane poliesterske deke, Vuteksice se smatraju simbolom kvalitete kakva se više ne proizvodi.
Na oglasnicima se danas prodaju uglavnom rabljeni primjerci, često u izvanrednom stanju, i postižu sve veću potražnju među ljubiteljima vintage tekstila.


Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....