"U ovom Zagrebu sam izgorjela." Tim riječima jedna je majka u popularnoj Facebook grupi Mamine tajne – anonimne i javne nedavno otvorila temu koja je u svega nekoliko sati prerasla u kolektivnu ispovijest stotina ljudi.

Umor od gužvi, loših međuljudskih odnosa, stresa na poslu i osjećaja da se život svodi na odbrojavanje do godišnjeg odmora natjerao je mnoge da ozbiljno razmisle o odlasku iz Zagreba, pa tako i ovu Zagrepčanku.

"Htjela bih odseliti iz Zagreba, imamo par nekretnina koje bismo prodali i petama vjetra se izgubili iz ovog grada.

Željela bih ujedno i s djecom, dok su još mala, provesti kvalitetnije djetinjstvo, jer po ovome što sad vidim među djecom, to sve ide unazad, ne unaprijed.

Dakle, trebam savjete onih koji su napravili taj korak. Gdje ste otišli, kako ste zadovoljni? Trebam mir, stabilnost i sreću, jer ovo sada je život ravan paklu. Bez ikakvog veselja, brojimo dane dok ne dođe godišnji da pobjegnemo odavde. Jednostavno više nema smisla", napisala je.

Hrvate i državljane BiH pitali što ih je najviše šokiralo nakon selidbe u Njemačku i Austriju, odgovori bi vas mogli iznenaditi

Odgovori su ubrzo pristigli iz svih krajeva Hrvatske, a najčešće su se javljali oni koji su taj korak već napravili i, kako kažu, ne bi se vratili.

Jedna od njih je Ivana, koja se sa svojom obitelji 2020. godine preselila iz Zagreba u Varaždin. Kaže da joj je to bila najbolja odluka u životu. Iako je grad manji, naglašava da im ništa ne nedostaje – škole, sport, glazbena škola i svi svakodnevni sadržaji su blizu, bez stresa i gubljenja vremena u prometu. Djeca od 12 i 10 godina danas sama idu u park i na aktivnosti biciklom, a Zagreb im je, kad zatreba, na dohvat ruke.

Slična iskustva dijele i drugi koji su se doselili u taj dio Hrvatske. Marina, koja danas živi u Varaždinu, priznaje da ju je ondje doveo rat, ali je ostala jer je grad, kako kaže, jednostavno – normalan. Ljudi su pristupačniji, ritam je sporiji, a kvaliteta života osjetno bolja.

Javila se i Ana-Mari koja danas priznaje da joj je najveća životna greška bila to što je prije desetak godina ipak ostala u Zagrebu.

"Mi smo 2015. gledali Varaždin i, nažalost, ostali u Zagrebu. Da mi je vratiti vrijeme…"

Zaprešić

U raspravi se često spominjala i okolica Zagreba, posebno Zaprešić, kao kompromisno rješenje za one koji žele mirniji život, ali bez potpunog prekida s metropolom. Jedna je sudionica priznala da je o Zaprešiću razmišljala i prije, ali da ju je rasprava dodatno ohrabrila. "Razmišljala sam o Zaprešiću. Sada kada ovo čitam, mislim da zapravo mogu bilo gdje. Hvala na postu", napisala je.

Među onima koji Zaprešić dobro poznaju je i Ines, koja je ondje odrasla. Svoje je djetinjstvo opisala kao za poželjeti, uz jedinu manu – naporno putovanje do fakulteta. Danas, iako živi u Zagrebu, sa svojom djecom gotovo svaki vikend provodi u Zaprešiću.

"Uvijek su neka događanja, koncerti, Novi Dvori, novi vrtić, planira se gradnja bazena, blizu je West Gate, ljudi su opušteni, sigurno je. Vlakom ste do Glavnog kolodvora za 25 minuta, a za ozbiljnije zdravstvene probleme šalju na Sveti Duh. Tako da – moje preporuke", zaključila je.

Kupio stan u centru Zagreba, nakon renovacije uslijedio je šok: ‘Svi koji smo adaptirali imamo isti problem, frustrirajuće!‘

I Irena smatra da se u Zaprešiću "ne može pogriješiti", opisujući ga kao malen grad za mlade ljude, s puno zelenila i sadržaja za djecu. Slično razmišlja i Marina koja se ondje preselila prije šest mjeseci i kratko poručuje da joj je Zaprešić odličan.

Ipak, Marijana upozorava da je sam Zaprešić posljednjih godina postao prenapučen te savjetuje razmatranje okolnih mjesta, iako naglašava da je cijelo područje dobro prometno povezano.

Istra i obala

Osim sjevera, velik broj komentara stigao je iz Istre. Ondje su, tvrde mnogi, pronašli idealan balans između blizine mora i svakodnevne funkcionalnosti. Tamara iz Pule objašnjava da je taj grad dovoljno velik da ima sve – bolnice, škole, posao – ali dovoljno malen da s jednog kraja na drugi stigneš za petnaestak minuta.

"Ljeti je ritam ubrzan, zimi je grad samo naš. Svaki dan šetam uz more i to se ne može usporediti s ničime", piše.

Slično razmišlja i Jasmina, koja se iz Slavonskog Broda preselila u Pulu: "Ljudi su jako ugodni i topli, a more te smiri. Taj miris mora je neopisiv."

Mnogi ističu i unutrašnjost Istre kao posebno dobru opciju. Blizina mora, Rijeke, Trsta i Ljubljane, ali bez sezonskih gužvi i turističkog kaosa, pokazala se kao dobitna kombinacija za obitelji koje žele mir, ali ne i izolaciju - istaknula je Melita.

No, život na moru nije svima bajka, a dio komentara otvoreno upozorava da se često previše romantizira. Hanna, koja je s obitelji živjela u manjem mjestu na obali, tvrdi da zimi gradovi zamru, a ljeti postaju neizdrživi.

"Preko zime umreš od dosade, ništa ne radi, nema života. Ljeti svi rade punom parom i živčani su. Cijene su abnormalne, radovi su stalno jer se preko sezone ne smije raditi. Djeca nemaju neku budućnost, a za ozbiljnije preglede stalno moraš u veće gradove."

S druge strane, Marijana, koja već gotovo trideset godina živi u Biogradu, kaže da se u Zagreb ne bi vratila ni da joj netko ponudi besplatan stan. Kad dođe, zadrži se kratko i jedva čeka povratak na more. Mir, sunce i život uz more, tvrdi, za nju nemaju alternativu.

Javili su se i oni koji su život na moru i otocima doživjeli kao ispunjenje dugogodišnje želje. "Upravo sam to napravila na ljeto prošle godine! Evo me, živim svoje snove na otoku i obrađujem zemlju svojih didova", komentirala je Marcella.

Slavonija i Gorski kotar

Zanimljivo je da se u raspravi vrlo često spominju i Slavonija te Gorski kotar – regije koje se rjeđe nalaze na popisu “poželjnih”, ali čiji stanovnici tvrde da nude ono što mnogima danas najviše nedostaje: mir, prirodu i osjećaj zajedništva. Ana iz Osijeka kaže da je to grad s dušom u kojem se ljudi još uvijek pozdravljaju i pomažu jedni drugima, dok Zora iz Vrbovskog ističe da sve više mladih obitelji otkriva prednosti života između Zagreba i Rijeke, okruženo šumom, rijekama i čistim zrakom.

U svakom slučaju, o Zagrebu se u komentarima rijetko govori s nostalgijom. Paula, koja i dalje živi u metropoli, priznaje da psihički gori – ne zbog posla, nego zbog gužvi i ljudi. Leo, koji se pak preselio u selo u Podravini, kaže da se nakon odlaska preporodio i da danas ne može zamisliti povratak.

Ipak, među svim savjetima jedan se ponavlja gotovo jednoglasno: ne treba donositi nagle odluke. Mnogi preporučuju da se nekretnine u Zagrebu ne prodaju odmah, nego iznajme, a da se nova sredina najprije isproba – barem godinu dana.

Jer, kako je jedna sudionica rasprave sažela, problema ima svugdje, razlika je samo u tome s kakvim problemima želite živjeti svaki dan.