Crne ‘zakrpe‘ na pročelju stambene zgrade u Folnegovićevom naselju u Zagrebu dobile su nastavak – no ne onakav kakav bi stanari priželjkivali.
Nakon što je fotografija zgrade, u kojoj je jedan Zagrepčanin htio kupiti stan, završila na društvenim mrežama i izazvala brojne komentare o njezinu stanju, odlučili smo istražiti što se zapravo krije iza naizgled bezazlenih pukotina kojma je čitava prošarana. Na teren smo poslali građevinskog stručnjaka, koji je nakon obilaska i detaljnog pregleda upozorio na ozbiljne znakove slijeganja tla i oštećenja temelja – probleme koji bi mogli ugroziti stabilnost objekta ako se ne saniraju u dogledno vrijeme.
– Pukotine koje vidite samo su simptom – pravi uzrok je ispod zemlje. Pretpostavljam da su nastale u sinergiji degradiranog tla i potresa. Postoji mogućnost da su se pojavile i prije potresa, jer je tlo već bilo oslabljeno klimatskim ekstremima, sušama i jakim oborinama – objašnjava Danko Seletković iz tvrtke URETEK koji je obišao zgradu.
Inače, zgrada na križanju Držićeve i ulice Šime Starčevića sagrađena je 1962. godine, dakle prije potresa u Skoplju - dok još nije vrijedio Pravilnik o tehničkim normativima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima.
"Kao flasteri na staklu"
Prema Seletkovićevoj procjeni, najvjerojatnije je riječ o armiranobetonskoj konstrukciji, što joj je vjerojatno pomoglo da bolje izdrži zagrebački potres 2020. godine. No, stanje tla ispod nje potpuno je druga priča.
– Zgrada se nalazi u udolini, na terenu koji je loše kvalitete, a u blizini su prometnice s intenzivnim vibracijama. Uz to, godinama se zanemaruje održavanje oborinskih sustava, pa voda s krovova i okolnih površina često završava uz same temelje – upozorava.
Na fotografijama snimljenima prilikom obilaska jasno se vide vertikalne pukotine u obliku slova "V" na temeljnom zidu prizemlja, što je, kaže, "klasičan pokazatelj slijeganja konstrukcije".
– Pukotine su samo kozmetički sanirane nekvalitetnim mortom, kao da puknuto staklo pokušavate zalijepiti selotejpom ili flasterom. Sve su ponovno popucale, što znači da slijeganje i dalje traje. To nije rješenje, to je odgađanje problema – ističe.
Tihi uzročnici
Seletković navodi da je riječ o složenoj kombinaciji više faktora: degradiranog tla zbog vlage, vibracija s obližnje Slavonske avenije i rotora te neispravnih ili neodržavanih gradskih sustava odvodnje.
– Oborinske vode s nasipa Držićeve, petlje i Slavonske su ogromni sakupljači oborinskih voda koje se procjeđuju sve do temeljnog tla objekata u blizini. Zamislimo 100 litara kišnice po kvadratnom metru na površini od tisuću kvadrata – kamo ta voda odlazi? U tlo. Ispod zgrade – pojašnjava.
Na jednoj od fotografija vidi se i začepljen gradski šaht odvodnje, dok se oborinska voda s nadstrešnice ispušta izravno uz temelje. Takva praksa, kaže, dugoročno dovodi do podzemne erozije, likvefakcije i smanjenja nosivosti tla, što u kombinaciji s potresima i klimatskim promjenama stvara savršene uvjete za daljnje oštećenje konstrukcije.
– Ako se ne riješe uzroci, svaki novi potres, koliko god slab bio, dodatno će aktivirati te procese. Zgrada je već degradirana, a temeljno tlo oslabljeno. Nije pitanje hoće li, nego kada će problem postati ozbiljniji – upozorava.
"Stanari to ne mogu riješiti sami"
Na terenu je razgovarao i s članom kućnog savjeta zgrade, koji je potvrdio da stanari nemaju sredstava za ozbiljnu sanaciju, a situacija je, prema mišljenju stručnjaka, "već izvan razine koju bi pojedini suvlasnici mogli riješiti".
– Ovo više nije samo pitanje stanara. Grad mora reagirati. Oštećenja su vidljiva i na susjednim zgradama, što ukazuje na širi problem – tvrdi.
– Temelji su na više mjesta napukli, a geodetske snimke sugeriraju da je zgrada lagano nagnuta. Potrebno je odmah provesti geotehnička istraživanja i pregledati sve sustave odvodnje. To je minimum koji treba učiniti.
No iz Grada se ograđuju od čitave situacije te ističu kako je za navedeno pitanje nadležno upravo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, budući da je zgrada prijavljena u njihov program obnove. Dodatno su nam savjetovali da se, radi stručnih pojašnjenja, obratimo Hrvatskom centru za potresno inženjerstvo (HCPI), što smo i učinili.
Magazin D&D dostupan je i putem Hanza Media webshopa: Naruči ga i preuzmi u odabranom paketomatu!
Otamo poručuju kako nisu uključeni u navedeni proces obnove, jer je njihova uloga bila provedba tzv. brzih pregleda neposredno nakon potresa 2020. godine.
– Na toj je adresi naš tim stručnjaka dodijelio građevini zelenu naljepnicu "U1 – uporabljivo bez ograničenja", što je značilo da nije bilo neposredne opasnosti za uporabu. Nakon toga naša se uloga svela na ažuriranje baze podataka prema službenim informacijama koje nam dostavlja Ministarstvo – pojašnjavaju.
Dodaju kako se, ako je zgrada prijavljena za nekonstrukcijsku obnovu, “može pretpostaviti da su inženjeri u procesu obnove detaljno pregledali konstrukciju i potvrdili raniju procjenu uporabljivosti”.
– Najčešće se u ovakvim situacijama treba angažirati ovlaštenog inženjera građevinarstva s pet godina iskustva u projektiranju, koji može izraditi nalaz o trenutačnoj uporabljivosti građevine. Taj se nalaz zatim upisuje u službenu bazu – navode iz HCPI-ja.
Na naš upit o stanju zgrade reagiralo je i Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, koje potvrđuje da je zgrada u Šime Starčevića 2 prijavljena za organiziranu nekonstrukcijsku obnovu.
– Sklopljen je ugovor o nekonstrukcijskoj obnovi s upraviteljem zgrade, Upravitelj gradnja d.o.o., te je trenutačno obnova u fazi projektiranja od strane projektanta StartDesign d.o.o. – naveli su iz Ministarstva.
Dodaju da će "po izradi projektne dokumentacije biti poznat daljnji smjer obnove".
Napominju, međutim, da problemi poput zaštopanih šahtova i odvodnje nisu predmet obnove, ali će projektant nakon detaljnog pregleda moći utvrditi stvarno stanje.
Stručnjak koji je obišao zgradu ističe kako se obnova i sanacija ovakvih objekata ne smiju svoditi na površne popravke, nego moraju biti rezultat suradnje više struka – od građevinara i geomehaničara do urbanista i hidrotehničara.
– Uspjeh bilo koje sanacije ovisi o tome koliko ozbiljno pristupimo problemu. Ako se samo krpaju pukotine, ništa se ne rješava. Tek kad se riješi uzrok – degradirano tlo, odvodnja i vibracije – zgrada može ponovno biti stabilna – ističe Seletković.
Da zgrada u ovakvom stanju dobije zelenu naljepnicu, kaže Seletković, lako je moguće, jer je nakon zagrebačkog potresa utvrđivanje stanja objekata povjereno volonterima statičarima od kojih su mnogi zanemarili geomehaniku.
– Odradili su odličan posao, ali su te procjene davali ‘u dobroj volji‘ samo onoga što se vidi iznad terena i samo po vlastitoj procjeni su tražili mišljenje geomehaničara, što je bilo vrlo rijetko. To je nedovršena tema koja se provlači cijelo vrijeme i još će dugo trajati – govori Seletković.
Što dalje?
Na pitanje trebaju li stanari biti zabrinuti, stručnjak odgovara oprezno:
– Na temelju ovih površnih podataka svatko će sam donijeti zaključak. Jedan mlađi suvlasnik bio je vidno zabrinut, a jedan stariji samo je rekao: "Dok sam ja živ, izdržat će."
Ipak, dodaje, to ne znači da problem ne postoji.
– Ovo je ozbiljan pokazatelj da se konstrukcija ponaša drugačije nego što bi trebala. Nije nužno opasno, ali bez istražnih radova i geotehničke analize nitko ne može reći kolika je stvarna ugroza. A ako se ne reagira – posljedice mogu biti skupe, ako ne i opasne.
Također, Seletković napominje kako slične situacije u Zagrebu nisu rijetkost.
– Ima ih jako puno, ali ih ne primjećujemo zbog "industrijskog sljepila". Ljudi vide zakrpe i misle da je problem riješen. No, fasada može varati, ali tlo ispod zgrade – ne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....