Ako ste ikad gledali jednu od onih popularnih stranih TV emisija o preuređenju doma i pomislili "ali oni sve to srede za šest tjedana, zašto kod mene traje tako dugo", niste jedini. Protagonisti tih TV emisija, često s besprijekornim frizurama, ruše zidove, mijenjaju instalacije i postavljaju kuhinje brzinom munje, a u stvarnosti na vašem gradilištu vlada - tišina. I sivilo.
Ali, upravo je to sivilo, kako objašnjava dizajnerica interijera Mirela Blažanović, faza u kojoj se obavlja najvažniji, ali i najmanje vidljiv posao.
- Često čujem: "Radovi su usporili." Nisu. Samo smo stigli do faze kad sve treba svoje vrijeme za rad, ali i za sušenje. Zidovi ne vole žurbu. Gletanje, brušenje, ponovno gletanje, pa opet brušenje..., a između svakog sloja - pauza. Ako preskočimo to vrijeme, zid će vam poslije vratiti pukotinama i flekama. Podovi su posebna priča. Nivelir mase koje ravnaju pod izgledaju jednako sive i dosadne od prvog do zadnjeg dana, ali ispod te sive plohe odvija se kemija, doslovno. Masa se stvrdnjava, veže, skuplja i tek kad odradi svoje, pod je spreman primiti parket ili keramiku - ističe.
Zidovi s mrežicom i ljepilom? Isto, kaže: sivilo na oko, a zapravo ključna faza.
- To je temelj i ako mu damo prekratko vrijeme, sve završne obrade poslije pucaju i kvare cijeli dojam. I tu dolazimo do najveće frustracije: ništa nije vidljivo okom. Na gradilištu imate osjećaj da sve stoji jer gdje god pogledate - vlada sivilo. Nema pločica, nema boje, nema "wow efekta". Ali, upravo je to sivilo temelj svega što dolazi. Znači, radovi nisu stali, nego rade svoj najtiši, ali najvažniji posao: sušenje i vezivanje podloga. Ako to preskočimo, svi kasniji "lijepi slojevi" postaju besmisleni - objašnjava.
Zimski broj magazina D&D je u prodaji! Ne propustite ga nabaviti danas. Dar čitateljima: ukras
Najveći izazov u adaptacijama, kako kaže, nije sama gradnja, nego su to nerealna očekivanja klijenata i prenošenje problema koji zapravo nemaju veze s projektantom, ali sve pada na njihova leđa.
- Često se susrećem s klijentima koji su se "educirali" gledajući TV emisije ili Pinterest: ideje sjajne, ali nestrpljivost i želja da sve ide odmah mogu dodatno povećati stres - kaže.
Napominje kako su TV emisije o preuređenju stanova i kuća zamišljene kao zabava, a ne kao stvarni prikaz procesa.
- One uglavnom pokazuju krajnji rezultat i ubrzani tempo, a preskaču ključne faze: planiranje, koordinaciju majstora, čekanje materijala, nepredviđene probleme sa zidovima, instalacijama ili dozvolama. Često se montažom stvara dojam da je projekt brz i jednostavan, što u stvarnosti rijetko odgovara istini. Ako gledatelji uzmu emisiju kao mjerilo, mogu očekivati da će sve ići glatko, a prava adaptacija zahtijeva vrijeme, precizno planiranje i fleksibilnost - napominje.
Dodaje kako je iza kulisa tih TV emisija cijela mašinerija: primjerice, dok mi vidimo "brata i brata", u stvarnosti je to tim od 20 i više ljudi koji savršeno sinkronizirano rade uz velik budžet i produkcijsku podršku.
- Materijali i namještaj često su unaprijed naručeni ili sponzorirani, pa štede tjedne čekanja. Dopuštenja i papirologija se rješavaju unaprijed, izvan kamere. Sami radovi, pak, traju od šest do osam tjedana, ali uz produkcijski proračun i rad šest dana tjedno, ponekad i 12 sati dnevno, i to bez prigovaranja susjeda, zvanja policije i predstavnika stanara koji je na godišnjem, a treba s toplanom srediti pražnjenje sustava - slikovito uspoređuje.
Preuređenje stana od 80 kvadrata u Novom Zagrebu s prekrasnim pogledom na grad
Na jednom prosječnom, ali ozbiljnom projektu preuređenja sudjeluje niz ljudi: građevinski radnici (zidari, soboslikari, podopolagači) uz pomoćne radnike, vodoinstalateri, elektroinstalateri, strojari-centralaši, klimaši, dobavljači vanjske i unutarnje stolarije, keramičari, a povremeno i posebni majstori za specifične materijale ili uređaje. Naravno, tu je i projektant koji kao koordinator projekta treba držati sve pod kontrolom.
- Držati sve pod kontrolom znači planirati faze unaprijed, sinkronizirati dolaske majstora, pratiti isporuke materijala i osigurati da svaka faza završi prije nego što sljedeća počne. Često je stresno, pogotovo kad se probijaju rokovi ili materijal kasni. Svaki izvođač dolazi i odlazi: zidari, vodoinstalateri, električari, stolari, keramičari... Nitko ne ostaje stalno na projektu. Zato sam ja prisutna prije nego što izvođači dođu: pripremam prostor, materijale, planiram redoslijed radova i, nakon što odu, nadgledam završne detalje, provjeravam kvalitetu, popravke i usklađenost s idejom interijera - pojašnjava.
Kombinacija velikih očekivanja klijenata, nestrpljivosti i dinamičnih majstora čini koordinaciju zahtjevnom.
- Najveći stres dolazi upravo iz adresiranja tuđih problema koji zapravo nisu moj posao jer je moj zadatak da sve ide glatko i da se projekt odvija prema planu. Uz iskustvo, strpljenje i stalnu prisutnost na terenu projekt se može odvijati uredno, ali bez realnih očekivanja klijenata i jasne komunikacije sve brzo postaje napeto - dodaje.
Napominje kako brzina često ide na štetu kvalitete, a kada dizajner ili izvođač kaže da je za ozbiljnu adaptaciju stana potrebno nekoliko mjeseci, to nije znak sporosti, nego realnosti.
- Za projekt koji uključuje tlocrtne reorganizacije, rušenje i podizanje zidova, zamjenu instalacija, podova, stolarije itd., i ako nema nekih nepredviđenih okolnosti, realno je računati oko četiri mjeseca do namještaja. Idealni rok postoji samo u teoriji i uvijek ovisi o dostupnosti majstora, materijala, inspekcijama i neočekivanim problemima. Prema mojem iskustvu, neki su projekti bili "brzi" i trajali su oko tri mjeseca, dok su drugi zahtjevniji projekti, s pregradnim zidovima, kompleksnim instalacijama ili, primjerice, restauracijama, potrajali i do sedam mjeseci - ističe.
Dodaje kako kašnjenja rijetko proizlaze iz nečije lijenosti ili neodgovornosti.
- Razlozi su gotovo uvijek nepredvidljive okolnosti: čekanja da se ostali suvlasnici dogovore, da toplana ispusti sustav grijanja, da plinara riješi plombiranje plina ili neočekivani problemi sa starim instalacijama koje su često vezane i za susjedne stanove. U takvim situacijama projekt se jednostavno replanira: faze se pomiču, izvođači dolaze kad je moguće, a koordinacija zahtijeva fleksibilnost i stalno praćenje. Klijenti ponekad nisu svjesni svih tih faktora, pa je važno objasniti da kašnjenja nisu znak nesposobnosti, nego dio realnog izvođenja adaptacije - pojašnjava.
Za kraj napominje kako se u TV emisijama znaju koristiti i lažni zidovi, privremena rasvjeta, styling s nelogičnim pozicijama utičnica, što može biti funkcionalno problematično u svakodnevnom korištenju, a bilo je i situacija, što su prenosili i strani mediji, u kojima su vlasnici naknadno morali popravljati određene dijelove već izvedenih radova.
- Naravno, nisu svi imali loša iskustva. Ima puno vlasnika koji su zadovoljni, posebno oni koji su znali da je riječ o "showroom" prezentaciji i naknadno su sami doradili detalje. Neki su iskoristili prisutnost medija da dodatno ulažu jer su znali da će im vrijednost nekretnine porasti zbog izloženosti. Zato sve što vidite na televiziji uzimajte sa zrnom soli - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....