Oko 14 posto poslova u razvijenim zemljama, ili svako sedmo radno mjesto, u budućnosti bi mogli obavljati stroj umjesto čovjeka. To znači da je u 32 razvijene zemlje, pokazuje najnovije istraživanje OECD-a, ugroženo 66 milijuna radnih mjesta. Premda je i dalje riječ o značajnom broju poslova koji bi mogli nestati, studija ovog vodećeg think tanka za ekonomska pitanja pokazuje da je problem od automatizacije ipak manji nego što se upućivala ranija istraživanja, osobito ono šokantno iz 2013. godine (Frey i Osborne) koje sugerira da bi 47 poslova u SAD-u moglo biti automatizirano.
Međutim, studija OECD-a "Automatizacija, korištenje vještina i trening", koja je obuhvatila 32 zemlje i u odnosu na prethodna istraživanja značajno je proširila spektar poslova kojima se bavi, uključujući one koji ne zahtijevaju korištenje kompjutora, pokazuje da za dodatnih 32 posto poslova postoji velika vjerojatnost, od 50 do 70 posto, "da će doživjeti značajne promjene". Obavljat će se drugačije zbog automatizacije.
Pritom, od zemlje do zemlje postoji velika razlika u izloženosti riziku od automatizacije. Tako je, primjerice, u Slovačkoj 33 poslova lako automatizirati, dok je u Norveškoj takvih samo šest posto. Na generalnoj razini manje su ugrožene anglosaksonske i nordijske zemlje te Nizozemska u kojima su poslovi manje automatizirani, a više su pod rizikom zemlje istočne i jugoistočne Europe, Njemačka, Čile i Japan. Glavni razlog tome, objašnjava se u studiji, jesu razlike u organizaciji posla: isti posao u različitim zemljama uključuje različite zadatke. Ako se sastoji od više zadataka i uključuje percepciju, kognitivne sposobnosti, socijalnu inteligenciju, analitičke i socijalne vještine, manji je i rizik od automatizacije.
Procjene govore da će automatizacija najviše pogoditi radna mjesta u sektoru industrije i poljoprivrede, a na listi visoko rizičnih su i neki poslovi iz uslužnost sektora, poput dostave, cestovnog transporta te priprema hrane.
No, ono što je osobito zanimljiv nalaz ove studije jest identificiranje razlika, s obzirom na razinu obrazovanja i životnu dob. Kako navodi, rizik od automatizacije je najveći za poslove koje obavljaju mladi radnici, najmanji je za zaposlene u dobi od 30 do 35 godina, a potom se opet postupno povećava prema starijoj dobi. To se objašnjava činjenicom da poslove koji su lako zamjenjivi strojevima, poput prodaje, najčešće obavljaju mladi.
U svakom slučaju, poslovi koji zahtijevaju elementarno obrazovanje i niske kvalifikacije bit će pod većim rizikom zbog umjetne inteligencije nego što je to bio slučaj u ranijim valovima tehnološkog progresa kada je nova tehnologija uglavnom pogađala srednje zahtjevne poslove.
- Rezultati sugeriraju da će automatizacija imati veće implikacije za politiku nezaposlenosti mladih nego za onu koja se bavi ranim umirovljenjem, stoji u studiji koja upozorava da bi te nalaze trebalo shvatiti ozbiljno, naglašavajući potrebu da se pomogne mladim ljudima, te da ojačaju politike obrazovanja za starije kako bi radnu snagu pripremile za promjene. Jer, podaci pokazuju da radnici na poslovima koji se mogu potpuno automatizirati znatno manje sudjeluju u projektima usavršavanja: u razdoblju od 12 mjeseci čak tri puta manje od onih koji rade na zahtjevnijim poslovima.
Ipak, OECD smatra ohrabrujućom činjenicu da je rizik koncentriran upravo među mlađom populacijom jer je nužnu prekvalifikaciju i daljnje obrazovanje ipak jednostavnije realizirati na početku karijere.
Premda studija sugerira da je broj poslova koji bi mogao nestati manji nego što su to pokazivala ranija istraživanja, nositeljima politika OECD preporučuje da osiguraju nužnu obuku i socijalnu zaštitu za 14 posto ugroženih radnika čiji su poslovi najviše ugroženi, kao i 32 posto onih koje čekaju značajne promjene.