„Jedinstvenoj europskoj valuti nasušno treba manevar u dva koraka, poput onoga koji je američka administracija poduzela nakon kraha Lehman Brothersa. Najprije treba stvoriti pretpostavke za stabilan gospodarski oporavak, a potom revidirati strukturu mehanizma kojim je euru svojedobno udahnut život“. Zaključak je to govora koji je na Sveučilištu Humboldt u Njemačkoj jučer održao kontroverzni George Soros, odabravši kao temu svog izlaganja upravo krizu koja posljednjih mjeseci trese zemlje Starog kontinenta. Međutim, rečenice s početka teksta vjerojatno će ostaviti pogrešan dojam, jer okosnica njegova izlaganja nije se odnosila na ekonomski, već na politički aspekt krize, a pažljivo birane riječi pred njemačkim su auditorijem upravo u prvi plan stavile ulogu Njemačke u krizi.
Uostalom, Soros je time i zaključio govor. „Manevar za spas eura nemoguće je napraviti bez Njemačke, i usrdno se nadam kako će njemački političari to shvatiti i kao i puno puta do sada, preuzeti vodeću ulogu u tom procesu.“ Tijekom svog govora, Soros nije poštedio vladu kancelarke Angele Merkel kritika, zamjerajući im suzdržanost i povlačenje, ali i nedostatak vizije, što bi u konačnici moglo dovesti i do raspada Europske monetarne unije. Riječ je, navodi Soros, o malo vjerojatnom scenariju, no to bi mogla biti jedna od posljedica jednostranih stavova njemačke vlade koja, ponajprije zbog svog dubokog džepa u koji valja posegnuti, može diktirati uvjete i metode rješavanja krize. A to pak čini iz duboko ukorijenjenih uvjerenja, promovirajući u prvom redu odgovornu fiskalnu politiku, čemu se u teoriji ne može ništa prigovori. No u uvjetima slabašne ekonomske aktivnosti identičan recept nije jednako dobar za sve zemlje članice EMU i može rezultirati daljnji rastom ionako visoke stope nezaposlenosti i erozijom životnoga standarda.
Kako Soros vidi stvari, bilo kakva 'terapija' za ozdravljenje Europe mora se oslanjati na ekspanzivnu monetarnu politiku, koja bi neutralizirala negativne učinke restriktivne fiskalne politike (smanjenja javne potrošnje), te na stabilan bankovni sustav. Ovo potonje postaje ključan preduvjet oporavka, jer zbog trenutnog stanja u bilancama banaka, opterećenih brojnim problemima (uključujući i gomilu bezvrijedne aktive koju je iza sebe ostavila subprime kriza), iluzorno je očekivati značajniji rast kreditne aktivnosti, što je pak ključan sastojak uspješnog recepta za gospodarski oporavak. Nakon toga se valja okrenuti konstrukciji zajedničke europske valute koja evidentno ima brojnih manjkavosti, a toga su njeni tvorci itekako bili svjesni. Potvrđuju to, uostalom, i brojni javni istupi Otmara Issinga, nekadašnjeg glavnog ekonomista (i sive eminencije) Europske središnje banke, a Soros smatra kako europski politički lideri moraju učiti iz povijesnih lekcija, uvažavajući činjenicu da se i Europska unija (u sadašnjem obliku) stvarala desetljećima.
To se prije svega odnosi na Njemačku, čiji se političari odjednom više ne osjećaju toliko bogatima da bi uporno posezali u džep i financirali promašaje drugih članica EMU. No tim su, nadasve pogrešnim zaokretom, ti isti političari, tvrdi Soros, potpuno paralizirali integracijske procese na Starom kontinentu, što može izazvati nesagledive posljedice po regiju. Konačno, činjenica da je Sporazum iz Maastrichta prekršila većina zemalja pokazuje da i 'Sveto pismo' ima određenih mana i kao takvo se mora mijenjati. Glavnu odgovornost za to, mišljenja je Soros, snosi - Njemačka.
* transkript govora možete pročitati ovdje