Unatoč tome što se turizam sve više želi istaknuti kao glavna hrvatska gospodarska grana, hoteli u Zagrebu u usporedbi s onima u mjestima uz more imali su tijekom prošle godine najveću popunjenost - od 51,6 posto, pokazuje istraživanje konzultantske kuće Horwath HTL, u kojem se uspoređuje poslovanje hotela, turističkih naselja i kampova po regijama.
Mane kratke sezone
Hoteli u obalnim mjestima ne uspijevaju dostići popunjenost onih u Zagrebu, promatra li se poslovanje tijekom cijele godine, zato što je hrvatski turizam i dalje koncentriran pretežno na ljetnu sezonu u kojoj su kapaciteti popunjeni samo u srpnju i kolovozu.
Zagrebačke hotele u popunjenosti na godišnjoj razini slijede oni u južnoj Dalmaciji, s popunjenošću kapaciteta od 49 posto zahvaljujući Dubrovniku, a treća je regija, s popunjenošću od 41,8 posto, Istra. Sjeverna i srednja Dalmacija imaju nisku popunjenost, od samo 39,7 posto, Kvarner je još lošiji sa 36,6 posto, a hoteli u unutrašnjosti popunili su samo 26,6 posto kapaciteta.
Horwathovo istraživanje daje i podatke o ostvarenim cijenama smještaja u hotelima po regijama. Dubrovačka regija s prosječnom cijenom sobe od 106,49 eura po tom je kriteriju najbolja, dok hoteli u Zagrebu, Istri te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji ostvaruju približno jednake prosječne cijene, otprilike 30-ak eura niže nego oni Dubrovačke regije.
U poslovanju turističkih naselja uspjesi regija drukčije su raspoređeni. Takvom se vrstom turističkog biznisa bave kompanije u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, Istri i na Kvarneru, a lider po zauzetosti smještajnih kapaciteta, i to od 42,5 posto, lani je bila sjeverna i srednja Dalmacija.
Najprazniji i najskuplji
U istoj regiji ostvarena je i najveća prosječna cijena smještajne jedinice, od 76,8 eura. Istarska turistička naselja imala su popunjenost od 32,3 posto, no prosječna cijena smještaja od 71,9 eura blizu je onoj kakvu su ostvarili u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji. S popunjenošću od samo 24,1 posto i ostvarenom prosječnom cijenom od 52,2 eura, Kvarner je najlošiji.