Hrvatski turizam ima strateški problem. Unatoč tome što je prošla sezona proslavljena kao rekordna zbog 62,7 milijuna ostvarenih noćenja čiji je broj u odnosu na 2011. godinu rastao za četiri posto, slika hrvatskog turizma, uđe li se dublje u analizu poslovanja kompanija, nije nimalo bajna, a od ove se sezone ne mogu očekivati revolucionarni pomaci.
U posljednjih desetak godina zauzetost hotela u Hrvatskoj skromno raste, pa se može reći da zapravo stagnira. U dva glavna ljetna mjeseca, srpnju i kolovozu, rasta gotovo i nema, a ozbiljnijeg ne može ni biti jer su kapaciteti gotovo sasvim popunjeni.
Rast u lipnju i rujnu je umjeren, a izvan ta četiri mjeseca neznatan. Dominantan proizvod koji turistička branša prodaje strancima i domaćima nije njihovih ruku djelo, već je riječ o prodaji sunca i mora, zbog čega Hrvatska u odnosu na sve druge zemlje Mediterana, a Horwath je usporedbu radio s njih deset, ima najsezonalniji turizam, odnosno izvan najsunčanijih dana u kojima je i more glavni prodajni proizvod nema zapravo što prodati pa krivulje koje na grafovima pokazuju zauzetost kapaciteta dodiruju dno čim jesen zakuca na vrata. Sve ostale zemlje izuzev Crne Gore imaju višu razinu potražnje u predsezoni i posezoni.
Ovakvi zaključci proizlaze iz istraživanja o poslovanju hrvatske turističke branše koju je napravila konzultantska kuća Horwath HTL na, kako navode, uzorku ispitanika sačinjenom od više od 40 posto hotela.
Prošle godine hrvatski turizam nije nadmašio 2008. godinu, posljednju godinu u kojoj se globalna kriza još nije odrazila na potrošnju ljudi na ljetovanja ni u jednoj poslovno bitnoj kategoriji.
Prihodi od turizma u 2012. godini iznosili su, prema podacima HNB-a, 6,83 milijarde eura, dok su 2008. godne dosegli 7,46 milijardi eura.
Istraživanje tvrtke Horwath pokazuje da su se turističke tvrtke u postizanju boljih poslovnih rezultata orijentirale dominantno na postizanje većih cijena u sezoni, a manje na popunjavanje kapaciteta izvan sezone.
Naime, prema Horwathovu istraživanju, turistički radnici su u prošloj sezoni ostvarili znatno veći rast u neto cijenama svojih smještajnih kapaciteta u odnosu na 2011. godinu nego u njihovoj zauzetosti. Lani su ostvarili prosječno 9,4 posto više cijene, uz 4,9 veću zauzetost smještaja.
Soba u hotelu s pet zvjezdica u Hrvatskoj prošle je godine u srpnju i kolovozu prosječno koštala 169,6 eura, da bi u lipnju i rujnu njezina cijena bila 129,6 eura, a tijekom ostatka godine tek 95,5 eura.
Iako bi upravo hoteli s pet zvjezdica trebali biti generatori produljivanja turističke sezone, podaci o njihovoj zauzetosti pokazuju da u tome nisu posebno uspješni izvan proširene ljetne sezone koja uz srpanj i kolovoz obuhvaća lipanj i rujan, budući da im zauzetost kapaciteta u ostatku godine sa 74 posto pada na 29 posto i neznatno je bolja od zauzetosti hotela sa 4 zvjezdice koja je izvan proširene ljetne sezone 27 posto, što čini minimalnu razliku od samo dva postotna poena.
Cijena smještaja za turiste, kao krajnje potrošače, kako objašnjavaju u Horwathu, nije toliko narasla iako smještaj u hrvatskim hotelima jest poskupio već su kompanije pribjegle kanalima prodaje koji generiraju više cijene, a riječ je o prodaji njihovih kapaciteta individualnim kupcima putem interneta čime izbjegavaju troškove agencija i popuste na grupne dolaske pa njima samima ostane više novca.
(...)