Nakon što su se pojavili prvi znaci oporavka svjetskoga gospodarstva, postali smo svjedoci golemog pritiska globalnih svjetskih vjerovnika na vlade s ciljem da se proračunski deficiti i javni dug stave pod kontrolu, odnosno smanje. Najpoznatiji događaj je činjenica da su procjenitelji rizika ocijenili obveznice grčke vlade kao “smeće”, odnosno zauzeli su stav da dug teško može biti vraćen vjerovnicima. Međutim, Grčka nije jedina zemlja u takvoj situaciji, ubrzo su uslijedile mjere štednje u Njemačkoj, Mađarskoj, Španjolskoj, Portugalu, a i UK je u velikim problemima.
Koliko košta kriza
Očito je, dakle, da vlade članica EU pod pritiskom vjerovnika i agencija za procjenu rizika prelaze iz faze keynesijanskog “suludog” trošenja (s ciljem da se ublaži globalna kriza) u fazu kada treba štedjeti kako bi se vratili dugovi za kredite s kojima su se borili protiv recesije. Naime, tijekom globalne krize bili smo svjedoci kako su brojne vlade trošile ogromne količine novca na sanaciju banaka i pomoć gospodarstvu, SAD je imao dva paketa pomoći ukupne vrijednosti iznad 1500 milijardi dolara, UK je na krizu potrošio gotovo 1000 milijardi dolara, a unutar Europske monetarne unije kriza i povećana državna potrošnja dovele su do toga da je u 2009. 10 od 16 zemalja imalo omjer javnog duga i BDP-a iznad dopuštenih 60 posto, a 14 od 16 zemalja udio deficita proračuna u BDP-u iznad dopuštenih 3 posto. Limiti od 3 posto proračunskog deficita i 60 posto javnog duga postoje zbog niza makroekonomskih razloga (stabilnost, poslovni ciklusi), ali nama najzanimljiviji cilj bila je želja da se spriječi situacija da jedna članica eurozone može trošiti na račun druge članice.
Pravila u EU
Prevedeno na kolokvijalni jezik iz razdoblja samoupravljanja, pravila su uvedena među ostalim da bi se spriječio efekt sličan “monetarnim upadima”, kada je jedna republika financirala svoju potrošnju na račun drugih republika. Navedena situacija mogla bi stvoriti klicu koja vodi raspadu Unije i sustav je od početka bio dizajniran tako da se navedena situacija u startu limitira na 3 posto deficita proračuna i ukupno 60 posto udjela javnog duga u BDP-u.
Očigledno je, dakle, da bi i bez pritiska međunarodnih investitora unutar eurozone postojao jak motiv za rezanje državne potrošnje i proračuna s ciljem vraćanja u okvire zadane dogovorom o zajedničkoj valuti (Maastricht). Međutim, pritisak međunarodnih procjenitelja rizika i privatnih investitora samo je pojačao pritisak u želji da se kontrolira proračunska potrošnja.
Pritisak međunarodnih procjeniteljskih kuća prvenstveno proizlazi iz činjenice da su se neke ili sve članice eurozone uljuljale u osjećaj sigurnosti koji im pruža činjenica da se mogu zaduživati u svojoj valuti koja pretendira da postane svjetska valuta broj jedan. Euro je jako pojeftinio zaduživanje svim članicama eurozone pa su se tijekom globalne krize mogle puno lakše zadužiti da bi financirale antirecesijske mjere. U konačnici se dogodila paradoksalna situacija da 10 od 15 zemalja eurozone ima javni dug veći od dopuštenog, a od ostalih jedanaest članica EU koje su zadržale svoje valute samo dvije zemlje imaju problema s javnim dugom: UK i Mađarska. Očigledno su neke zemlje eurozone u toj mjeri zlorabile povoljnije zaduživanje u euru da su vjerovnici odlučili poslati signal kako to više neće tolerirati.
Dodatni problem je političko gledanje kroz prste nekim zemljama eurozone koje nikada i nisu zadovoljavale uvjete za uvođenje eura. Na primjer, Grčka nikada od uvođenja eura nije imala deficit ni javni dug unutar predviđenih granica. Italija i Belgija nikada nisu zadovoljile kriterije po pitanju javnog duga. Portugal, Španjolska i Irska bili su u granicama dopuštenih odstupanja sve do krize, ali dvoznamenkasti deficiti proračuna u 2009. su upalili sve moguće alarme kod analitičara u investicijskim fondovima. Upravo je navedena grupa zemalja zaslužila i novi nadimak PIGS, koji proizlazi iz prvih slova imena zemalja na engleskom (POR, ITA, IRL, GRE, SPA), a što na engleskom doslovno znači “svinje”.
Dodatni problem je činjenica da u svim navedenim mediteranskim zemljama postoji snažna anti-tržišna orijentacija u velikom dijelu populacije (ljevičarska tradicija, komunističke partije i slično) koja bi potencijalno prilikom potrebnih rezanja mogla destabilizirati navedene zemlje u političkom smislu. Upravo u tome leži razlika u ocjeni britanskog duga kao prvoklasnog ulaganja unatoč deficitu od 11,5 posto, dok primjerice grčka obveznica ima najmanji rejting iako je deficit neznatno veći u 2009. i iznosi 13,6 posto BDP-a. Rigidnost mediteranskih zemalja i potpuno neiskustvo političkih elita u provođenju deflacijskih pritisaka u gospodarstvu je imalo učinak na paničnu reakcije investitora po pitanju grčkog duga, ali i situacije u svim ostalim PIGS-ima.
Problem je i to što je SAD tako snažno intervenirao tijekom globalne krize da je javni dug i tamo porastao do neslućenih razmjera (približno 90 posto BDP-a), pa je primjerice savezna država Kalifornija praktično bankrotirala. U sklopu tih događaja brojni svjetski ekonomisti predviđali su da bi do 2020. euro mogao ozbiljno zaprijetiti dolaru kao vodeća svjetska valuta. U sklopu tih spekulacija kineski dužnosnici (Kina je jedan od najvećih štediša na svijetu) otvoreno su prijetili SAD-u da bi mogli započeti transformaciju svojih depozita u euro.
Slabosti eura
Kako bi razumjeli važnost navedenog, trebamo imati na umu da Kina, Hong Kong, Tajvan, Japan i izvoznici nafte imaju oko 3500 milijardi dolara uloženih u javni dug SAD-a kao najsigurniji oblik ulaganja. Od uvođenja eura uloga dolara kao vodeće svjetske valute postala je ugrožena zato što je eurozona i po broju ljudi, i po BDP-u, i po međunarodnoj trgovini i kapitalnim okovima usporediva snaga s dolarom.
Globalna kriza je zbog golemog zaduživanja SAD-a i UK-a ubrzala proces slabljenja dolara, ali je sada u postkriznom razdoblju euro pokazao neke slabosti koje nisu izbile na površinu sve do sada. Trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj Grčka, a potencijalno i svi PIGS-i izgledaju kao banke u SAD-u u listopadu 2008., kada je propast Lehman Brothersa pokrenula domino efekt nazvan globalna ekonomska kriza. Očigledno je gledanje kroz prste Grčkoj i ostalim zemljama u pogledu zadovoljavanja Maastrichtskih kriterija kreiralo prezaduženost PIGS-a koja će se jako teško riješiti u političkom i ekonomskom smislu.
Josip Tica, docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
Tri scenarija za spas i katastrofalna opcija
1.
Prvi je da Njemačka, Francuska i ostale odgovorne zemlje pristanu biti jamac PIGS-ima kako bi smanjile premiju rizika tim zemljama i olakšale im smanjenje zaduženosti i deficita. Naravno, ovaj scenarij implicira da će odgovorne vlade subvencionirati neodgovorne vlade i stvara motiv svim ostalim zemljama da se neodgovorno ponašaju jer će u konačnici Njemačka i Francuska sve to platiti. Onima koji se sjećaju bivše multinacionalne države je jasno kuda ovakav scenarij potencijalno vodi. Upravo u tome što je SAD homogenija nakupina država leži snaga dolara. Činjenica da će Washington spasiti Kaliforniju od propasti ima mnogo manje posljedice na stabilnost SAD-a i ponašanje drugih saveznih država nego što ima spašavanje Grčke koje bi se moglo shvatiti kao poziv na fiskalnu nedisciplinu svih ostalih članica i izazvati utrku u prezaduženosti.
2.
Drugi scenarij je da PIGS-i uspiju kroz golema rezanja državne potrošnje sanirati deficit i postaviti svoja gospo- darstva na put smanjenja javnog duga u srednjem i dugom roku. Ovaj scenarij najbolji je za zdravlje eurozone, ali nosi izazove političkim elitama u PIGS-ima s kojima se do sada nisu susretali u ozbiljnoj mjeri. Prednost u odnosu na prvi scenarij je činjenica da ne postoji moralni ha- zard među zemljama i da oni koji su stvorili problem moraju i podnijeti teret njegova rješavanja.
3.
Treći scenarij je izlazak iz eurozone za zemlje koje se ne mogu nositi s fiskalnom disciplinom i konkurencijom koja vlada u njoj. Naravno, ovo je spas za eurozonu, a katastrofa za one koji izađu iz nje. Izlaskom iz eurozone, kamatna bi stopa automatski porasla za tečajni rizik, a još dodatno za premiju političkog rizika, jer sama činjenica da izlazite znači da ne možete disciplinirati fiskalnu potrošnju i da ste pred političkim krahom.
4.
Opciju raspada eurozone ne razmatram kao scenarij jer bi to dovelo do najveće financijske krize u povijesti i mislim da ni investitori ni članice eurozone nisu spremne tolerirati neodgovorno ponašanje ni jedne članice u toliko velikoj mjeri da se ugrozi funkcioniranje eurozone. Očigledno je da navedena kriza javnog duga u eurozoni samo ukazuje na određene slabosti eura koje će EU morati riješiti na jedan ili drugi način kako bi u konačnici mogao preoteti primat dolaru. Uočene slabosti navede- ni će proces prolongirati sve dok EU ne iznađe mehanizam kojim može PIGS-ima unaprijediti konkurentnost i povećati fiskalnu disciplinu ili dok se neke zemlje jednostavno ne ukloni iz eurozone jer prema objektivnim kriterijima (strukturne reforme, fiskalna disciplina) nikada joj nisu ni pripadale. Očigledno je da će euro ugrožavati dolar onim tempom koji mogu izdržati PIGS-i, a ne onoliko brzo koliko mogu trčati Njemačka i Francuska.
EUROPA U KRIZI
Svjetska je kriza na koljena bacila gotovo cijelu Europu, posebno mediteranske i pojedine nove članice EU. Osim smanjenja gospodarske aktivnosti i rasta nezaposlenosti, sve su se one suočile i s eksplozijom proračunskih manjkova i javnog duga budući da su im proračunski prihodi, zbog recesije, znatno pali. Dajemo pregled stanja u gospodarstvima krizom najpogođenijih zemalja EU i mjere kojima pokušavaju doći do zraka. • A. Milovan
GRČKA
-u 2009. Grčka je zabilježila pad gospodarske aktivnosti od dva posto, dok je stopa nezaposlenosti veća od 10 posto
1prošlu je godinu zaključila s proračunskim manjkom od čak 13,6 posto BDP-a, što je četiri i pol puta više od Maastrichtskim kriterijima dopuštena 3 posto BDP-a
-javni dug krajem 2009. dosegao je 273,4 milijarde eura, ili 115,1 posto BDP-a, dok kriteriji iz Maastrichta dopuštaju javni dug do 60 posto BDP-a
-zbog opasnosti od bankrota, ostale članice EU i MMF odobrili su Grčkoj zajam od 110 milijardi eura
-u zamjenu za paket pomoći, vlada u Ateni počela je provoditi oštre rezove u javnoj potrošnji, među kojima je povećanje PDV-a, ukidanje 13. i 14. plaće, te brojnih drugih povlastica, a na tri godine zamrznula je i mirovine
ŠPANJPLSKA
-pad španjolskog BDP-a u 2009. iznosio je 3,6 posto, a stopa nezaposlenosti od gotovo 20 posto najveća je u zoni eura
-proračunski manjak u ovoj, četvrtoj po veličini ekonomiji zone eura lani je dosegao 11,2 posto BDP-a
-javni dug Španjolske krajem 2009. iznosio je gotovo 560 milijardi eura, ili 53,2 posto BDP-a
-premijer Jose Luis Rodriguez Zapatero najavio je smanjenje javne potrošnje u ovoj i sljedećoj godini za 15 milijardi eura, a to će se postići smanjenjem plaća zaposlenih u javnim službama i rezanjem investicija
-vlada u Madridu najavljuje reformu tržišta rada da bi smanjila nezaposlenost
PORTUGAL
-pad portugalskog BDP-a u 2009. iznosio je 2,7 posto dok je stopa nezaposlenosti iznad 10 posto
-manjak državne blagajne krajem 2009. dosegao je 9,4 posto BDP-a, što je trostruko više od kriterijima iz Maastrichta dopuštenih tri posto BDP-a
-javni dug Portugala u 2009. je nasrastao na gotovo 126 milijardi eura, ili 76,8 posto BDP-a
-portugalske su vlasti uvele mjere štednje kako bi izbjegle ponavljanje grčkoga scenarija i u ovoj godini uštedjele oko dvije milijarde eura, a one, među ostalim, uključuju povećanje poreza za 1 do 2,5 posto i smanjenje najvećih plaća zaposlenih u javnim službama za pet posto
-vlada u Lisabonu odbila je pomoć članica eurozone jer vjeruje da joj ona neće trebati
ITALIJA
-pad talijanskog BDP-a u 2009. iznosio je pet posto, a nezaposlenost je veća od osam posto
-proračunski manjak u trećem po veličini gospodarstvu zone eura lani se gotovo udvostručio, te je dosegao 5,3 posto BDP-a
-javni dug Italije u 2009. je porastao na gotovo 1,8 bilijuna eura, ili 115,8 posto BDP-a
-vlada Silvija Berlusconija prihvatila je program štednje težak 24 milijarde eura, koji uključuje produljenje datuma odlaska u mirovinu za tri do šest mjeseci, zamrzavanje plaća u javnom sektoru i smanjenje plaća državnih dužnosnika
-mjere štednje očekuju se i od regionalnih i lokalnih vlasti, što će za posljedicu imati rezove u školskom i zdravstvenom sustavu, ali i uvođenje naplate cestarine za, primjerice, rimsku obilaznicu
MAĐARSKA
-pad mađarskog BDP-a u 2009. dosegao je 6,3 posto, a stopa nezaposlenosti gotovo je dosegla 11 posto
-jedna od najproblematičnijih novih članica EU, kojoj mnogi predviđaju ponavljanje grčkog scenarija, prošlu je godinu, prema službenim podacima, zaključila s manjkom u državnoj blagajni od četiri posto BDP-a
-javni dug ove panonske članice Unije u 2009. je dosegao 78,3 posto BDP-a
-prijašnja mađarska vlada falsificirala je podatke, a Mađarska će teško izbjeći dužničku krizu, strahuju u Budimpešti
-Misija MMF-a pozdravila je najave nove mađarske vlade da će smanjiti proračunski manjak