ISTRADRVO, POREČ

Marijan Ritoša: ‘Nemamo dovoljno radnika. Nije problem dobiti posao, nego ga realizirati‘

‘Nema kapaciteta, ni tvrtki ni ljudi. Kako to realizirati s domaćom radnom snagom koje je sve manje?‘

Marijan Ritoša

 Goran Sebelic/Cropix

Istradrvo iz Poreča dosad je opremilo više od 40 hotela i turističkih naselja. Sve poslove dobiva po preporuci za poznate investitore i klijenate. Radi se o klasičnom obiteljskom poslu koji je započeo djed Marijana Ritoše 1982. godine, nastavio otac, a sada ga vodi on. Osnovni je izazov smanjiti rizike i povećati otpornost poslovanja u nadolazećim potencijalnim krizama. Istradrvo se inače vodi kao obrt, mada je poslovanje i obveza prema državnim institucijama ista kao u poslovanju tvrtke. Bavi se završnim građevinskim radovima i proizvodnjom namještaja.

Posao je započeo vaš djed po majci. Kako se razvijao?

- Moj djed Petar Napolitano rođen je u Hrvatskoj, u obitelji koja se između dva svjetska rata doselila iz Italije u Istru. Počeo je kao obrtnik u Bujama, tadašnjem velikom obrtničkom središtu Istre, ujedno i Hrvatske. Buje i Buzet su kao pogranični gradovi imali poseban porezni tretman u bivšoj državi. Dok su u Buzetu bili registrirani u pravilu samo autoprijevoznički obrti, u Bujama su bili ostali proizvodni i građevinski obrtnici ne samo iz Istre nego su se doseljavali iz čitave tadašnje države. Moj djed imao je zajednički posao s partnerom, a od 1982. godine obojica su počela samostalno poslovati. Dakle, moj je djed bio obrtnik od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Imamo veliku tradiciju obiteljskog poduzetništva, te je odlaskom mog djeda u mirovinu posao preuzeo moj otac, koji se kao i ja zove Marijan Ritoša, zajedno s suprugom Linom Ritošom, koja je u obiteljsku tvrtku došla iz tadašnjih koorporativnih financija Plave lagune. Posao sada vodim ja zajedno sa svojom rođakinjom Danijelom Ritošom Šifner.

Kada ste opremili prvi hotel?

- Opremanje prvog značajnijeg hotela ugovorili smo 1994. godine. Bio je to tadašnji hotel Neptun na porečkoj rivi, a posao nam je dodijelio Franco Palma dugogodišnji direktor Riviere Poreč. Danas se taj hotel zove Valamar Riviera. Taj je posao bio izuzetno zahtjevan jer se u to vrijeme dvije trećine naših zaposlenika izmjenjivalo na ratištu. Radili smo u dvije smjene s preostalim djelatnicima. Nakon toga su i tadašnja Riviera Poreč, odnosno današnja Valamar Riviera, kao i Plava laguna bile kao i danas predvodnice turističkog sektora u Republici Hrvatskoj, te su ujedno i prve krenule s investicijama u podizanje razine kvalitete smještaja i usluge. Do 2001. godine Istradrvo obnovilo je i bivši hotel Zagreb, a današnji hotel Parentino, hotel Kristal, hotel Rubin, a kruna tadašnjeg ciklusa investicija bilo je opremanje prvog rekonstruiranog hotela s četiri zvjezdice hotela Diamant 2003. godine. Za Plavu lagunu u to vrijeme petogodišnji ciklus investicija izvodilo je Međimurje graditeljstvo sa svojim partnerima. Nakon obnove prvog hotela, 1994. godine, moj je otac pokrenuo proizvodnju namještaja, te smo nakon hotela Neptun počeli ugovarati rekonstrukcije kompletnih objekata. Osim građevinskih i instalaterskih radova, opremali smo interijere s namještajem proizvedenim u našem proizvodnom pogonu. U to vrijeme mnoge kompanije nisu imale kapacitete za vođenje projekata i financijsku podršku. Nakon obnove i opremanja hotela Diamanta po sistemu ključ u ruke, krenuli su novi poslovi. Po istom principu obnovili smo hotel Pollux u Rapcu, Premium vile hotela Tamaris u TN Lanterna, hotelski kompleks Delfin s više od 800 smještajnih jedinica u Zelenoj laguni, projekte na otoku Rabu za tadašnji Imperial… Izdvojili bismo svakako rekonstrukciju i opremanje hotela Melia Coral u Umagu, prvog novoobnovljenog istarskog hotela s pet zvjezdica 2008. godine. Hotel je izveden po projektu, kao i hotel Diamant, jedne od tadašnjih vodećih hrvatskih arhitektica Melite Matasić Pavić. Oba hotela i danas primaju goste s namještajem koji je tada izrađen, što govori o dobrom projektu i kvalitetnom izvođenju radova.

Dakle, vaši su partneri hotelske kuće?

- Tako su, osim Valamar Riviere i Plave lagune, naši partneri Maistra, posebno bih istaknuo i bivši Istraturist ili današnji dio Plave lagune u Umagu, a nakon duljeg vremena dobili smo, nedavno, i poslove za pulskog hotelijera Arena Hospitality Group. Osim namještaja, podopolagačkih radova, radimo sve vrste poslova završnog i obrtničkog dijela uključujući dobavljanje kompletne opreme koja ide u projekt. Nakon 2009. godine gospodarstvo je pogodila velika financijska kriza, došlo je do raznih vlasničkih preslagivanja i promjena, a Istradrvo je nastavilo stabilno poslovati. Počele su tada i značajnije investicije Maistre u Rovinju.

image

Marijan Ritoša

Goran Sebelic/Cropix

Što ste zadnje opremili?

- Opremili smo hotele Brioni i Histria u Puli, hotel i depandanse Garden Istra u Umagu, wellness hotela Laguna Park u Poreču, hotel Kesselspitze u Obertauernu, dječji vrtić Radost u Poreču, Kuriju Mihalović tvrtke Nexe u Feričancima… Trenutno opremamo hotel Padova na Rabu za Imperijal Rivieru, rekonstrukciju kuće narodnog heroja Joakima Rakovca u Poreču i sanaciju glavnog mola porečke gradske marine. Pregovaramo trenutno o poslovima opremanja hotela Miramare i Allegro u Rapcu, te Krk Sunny Hotel. Radimo jako puno građevinske stolarije i vrata, u što ulaze opremanje vrtića, škola, ureda, objekata pod zaštitom konzervatora...

Spominje se i opsežna obnova i rekonstrukcija poznatog hotela Argentina u Dubrovniku u vlasništvu Lukšić grupe. Jeste li vi zainteresirani za taj posao?

- Da, imamo upit za obnovu hotela Argentine u Dubrovniku i pregovaramo o tome. Posao za rušenje i ponovnu izgradnju hotela dobila je tvrtka Makro 5 iz Kopra, u pregovorima za opremanje hotela namještajem smo mi i jedna slovenska tvrtka.

Koliko Istradrvo ima kooperanata?

- Izuzetno smo razvili kooperaciju i imamo niz tvrtki koje rade s nama na našim projektima. Presudna godina je bila 2013., kad smo opremili tisuću hotelskih soba i apartmana. Nakon toga je Hrvatska pristupila Europskoj uniji i došlo je do značajnog odljeva kvalitetne radne snage u razvijenije europske zemlje. To je proces koji je pogodio, u manjem dijelu, i našu tvrtku, ali značajnije i tvrtke naših poslovnih partnera. Pored toga, Jadranska Hrvatska nema veliki bazen radne snage u segmentu obrtničkih, zanatskih i završnih građevinskih radova. Umnogome ovisimo o našim partnerima iz unutrašnjosti Hrvatske, bez takvog suporta ni mi ni bilo tko drugi iz obalnog dijela Hrvatske ne bi mogao funkcionirati. Stoga smo diversificirali svoje poslovanje, kupili smo zemljišta, počeli opremati gospodarske objekte za poznate ulagače trgovačke i uslužne namjene. Počeli smo se pojavljivati i kao investitor, nismo više radili samo za druge.

Što se događa na tržištu u posljednjih desetak godina?

- Nakon te, 2013., godine više nije problem tržište, odnosno dobiti posao, koliki je problem realizirati ga. Nema kapaciteta ni tvrtki ni ljudi za realiziranje svih projekata koji se nude na tržištu. Malo je kvalificiranih tvrtki i obrta koji mogu odraditi zadane projekte u roku i na kvalitetan način. Trenutno je to najveći izazov, kako za građevinski sektor tako i za segment opremanja objekata. Investitora i projekata ima dovoljno, međutim problem je tko će sve to odraditi. Problem je i kako to sve izrealizirati s domaćom radnom snagom koje je sve manje.

Kakva je situacija u okruženju što se tiče vaših kolega?

- Zbog nedostatka kvalitetne radne snage mnoge tvrtke na sjeveru Italije zatvaraju svoje pogone. Teška je situacija svagdje u cijeloj Europi. Nekako se s tim izazovom najbolje, po mome mišljenju, nose slovenske kolege i oni su trenutačno jedni od najkonkurentnijih na tržištu kada promatramo šire okruženje uključujući cijelu EU.

Odakle slovenske tvrtke osiguravaju radnu snagu?

- Dijelom imaju domaće zaposlenike, dijelom iz BiH i Srbije.

Dojam je da hotele opremaju tvrtke iz inozemstva. Tko je vama najveća konkurencija?

- U Hrvatskoj ima deset-dvanaest tvrtki koje mogu realizirati ozbiljnije projekte opremanja hotela i sličnih objekata. U Istri je to uz nas Internova iz Pazina. Jedan od lidera u Hrvatskoj je tvrtka Sobočan iz Murskog Središta. Tu je i Ancona Grupa iz Đakova, nekoliko zagrebačkih tvrtki, Radaković iz Križevaca... Važno je napomenuti da je konkurencija u trećem planu jer posla ima sasvim dovoljno za sve. Veći je problem kako složiti ekipu koja može odraditi dobiveni posao. Osim hrvatskih tvrtki, na našem tržištu se polako pozicioniraju tvrtke iz Srbije. Tu u prvom redu mislim na Janković interijere iz Novog Sada, koji su jako kvalitetna tvrtka i imaju projekte u cijelom svijetu, te tvrtku Simpo Vranje, koja je, s druge strane, nelojalna konkurencija. Radi se o tvrtki koja nije toliko tržišno orijentirana, nego ima veliku podršku matične države. Tu su još i neki proizvođači namještaja iz BiH te turski proizvođači.

image

Marijan s ocem Marijanom, osnivačem Istra drva

Goran Sebelic/Cropix

Odakle sada turski proizvođači?

- Stala su im neka tržišta zbog ratnih sukoba i globalne nestabilnosti, tu prije svega mislim na Katar i UAE, tako da traže nova tržišta. Među ciljanim tržištima im je svakako i hrvatsko tržište. Moram priznati da nisu turski dobavljači samo cjenovno konkurentni, nego su čak i tehnološki jako dobro posloženi. Nemaju izražen problem s radnom snagom. Prednost im je što imaju dostatan broj radnika i što mogu odraditi poslove u rokovima. Ne mogu se baš pohvaliti dobrim uvjetima rada, međutim nije im problem organizirati rad u dvije, pa čak i tri smjene. Tamo su puno fleksibilniji što se tiče radne snage i tržišta rada.

Kada ste počeli raditi izvan Hrvatske?

- Već 2016. godine smo rekonstruirali i opremili upravnu zgradu Allianz grupe Italija u Milanu. Potom smo, 2019. godine, radili obnovu i opremanje upravne zgrade Allianz grupe u Trstu. U Italiji smo radili preuređenje nekih obiteljskih vila i ljekarni. Radili smo kompletnu rekonstrukciju lobija i zajedničkih prostorija hotela Slon u Ljubljani. Obnovili smo hotel Metropol i Rožu u Portorožu, niz ugostiteljskih objekata u austrijskoj regiji Koruškoj. Radimo i opremanje Valamarovih hotela u Obertauernu.

Radite li u ostalim zemljama ove regije?

- Upravo dovršavamo opremanje jednog hotela s 88 smještajnih jedinica u Beogradu za Arena Hospitality grupu.

Radi li Istradrvo serijsku proizvodnju ili proizvodite namještaj po narudžbi?

- Radimo isključivo po narudžbi. Nemamo ambicija proizvoditi serijski.

Koliko imate radnika u proizvodnom pogonu, a koliko ukupno zapošljavate radnika?

- U pogonu imamo 12 specijaliziranih radnika, ali nama tu ukupno radi između 25 i 30 radnika. Mi smo projektno organizirani. Tako da ako neki naš radnik ima ambiciju samostalno organizirati obrt za proizvodnju ili montažu mi ga potičemo na to i podržavamo ga. Na nekim smo projektima mjesecima imali angažiranih 150 radnika. Ključ je tog projektnog organiziranja da imamo što manje fiksne troškove, da možemo ishoditi bankovno jamstvo za neki posao koji dobijemo, te da ga odradimo u zadanim rokovima i kvaliteti. Nama je u takvom projektnom organiziranju možda nešto malo manja marža, ali je, s druge strane, rizik smanjen. Sve te naše partnerske tvrtke i obrti su maksimalno motivirani da svoj segment posla odrade jako kvalitetno. Naš je interes da, zbog situacije na tržištu, u svoje projekte uključimo što veći broj manjih tvrtki. Ekipu formiramo od projekta do projekta. Ovakvim načinom rada smo puno fleksibilniji i imamo puno manji fiksni trošak poslovanja. Veliki sustavi u trenutku dolaska krize moraju raditi drastične rezove, a mi ne moramo. Poslova imamo dovoljno i radne snage imamo koliko imamo, te se prema tome ravnamo. Nikada na uštrb kvalitete nećemo prihvatiti posao. Sve smo poslove dobili na osnovi preporuka i zadovoljstva naručitelja posla. Gospodarstvo i investicijski ciklusi su nestalni i ne mogu biti uvijek pozitivni. To je jasno svima koji se bave nekim poslom. Zato je najveći izazov postati otporan na krize i smanjiti sve moguće rizike na minimalnu razinu.

Možete li to pojasniti?

- Kada se pojavi kriza, vi prije nje imate određenu akumulaciju, imate ekipu koja može odraditi složene projekte. U trenucima kada je kriza uzimate i poslove ispod cijene rentabilnosti kako biste ostali na tržištu i kako biste zadržali radnu snagu i osnovni kostur tvrtke. Morate premostiti tih nekoliko godina kada se troši akumulacija. Iz tog razloga smo i diversificirali poslovanje, tako da imamo prihode i od građevinskih projekata i iz real estate projekata. Povećali smo značajno našu otpornost, smanjili smo značajno fiksne troškove, a prihode imamo iz različitih izvora. Kako premostite sezonalnost s obzirom na to da su u nekim važnijim područjima tijekom četiri ljetna mjeseca zabranjeni radovi? - Tada poslujete ili u drugim županijama i državama ili radnike držite doma. Teško je to uskladiti s našim hotelijerima, koji su ujedno jako korektni i izvrsni investitori. Usudio bih se reći, među najboljima u Europi. Hotelijeri poput Valamar Riviere, Maistre, Plave lagune, Arena Hospitality grupe i Aminessa nemate ni u Sloveniji, ni u Austriji, ni u Crnoj Gori, a ni u Italiji. Imate tamo globalne hotelske lance koji imaju razgranate hotele širom svijeta, a samim time i dobavljače koje sele svagdje u svijetu sa sobom. Temelj svog poslovanja zato vežemo uz najznačajnije hotelske kuće u Hrvatskoj. Ponavljam, to su jako korektni investitori. Kada uz to imate i nešto poslova u inozemstvu i kada napravite kvalitetan miks, onda ste napravili optimalan poslovni model. Nama tako dobro dođu neki poslovi u Italiji, Sloveniji, Srbiji i Austriji u trenucima kada nisu dozvoljeni radovi na hrvatskoj obali. Problem je radna snaga jer su recimo u Istri i sela postala turističke destinacije. Radni dio stanovništva okrenut je turizmu dok je industrija u drugom planu. Proizvodnim tvrtkama koje posluju duž obale dugoročni je problem zadržati radnike i opstojnost tvrtke. Druga je stvar Međimurje ili Slavonija, gdje je drugačija industrijska kultura, i tamo se još može naći kvalitetnih industrijskih radnika.

Vjerojatno se ljudima ne isplati raditi u industriji?

- Ne bih rekao da se radi o tome da se ne isplati, niti da su primanja industrijskih radnika niska. Prije bih rekao da mlađi ljudi više vole raditi u turizmu i sezonalno.

Ima li Istradrvo problem oko osiguranja sirovine?

- Sirovina nije problem, imamo ozbiljne dobavljače. Što se tiče opskrbe arišem i afričkim vrstama drva, i dalje sve funkcionira normalno. Drva koja rastu u Hrvatskoj ne koriste se toliko u objektima Primorske Hrvatske. Nešto ih koristimo za proizvodnju stolica i vrata, ali uglavnom radimo s arišem te brazilskim i afričkim materijalima. Ti materijali su otporniji u primorskim uvjetima. Što se tiče iverala, furnira, medijapana, sve uglavnom dolazi iz inozemstva. Nešto se, doduše, proizvodi oko Bjelovara i Virovitice, ali najveći dobavljači su iz inozemstva. Radi se o četiri-pet poznatih brendova.

image

Marijan Ritoša

Goran Sebelic/Cropix

Što se to posebno dobro, a što loše dogodilo nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju?

- Loša je stvar što je došlo do odljeva radne snage u bogatije zemlje, a dobra je što nam se otvorilo veliko tržište te što su u kratkom roku to iskoristili brojni poduzetnici iz drvnog sektora pogotovo iz Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske, te su se odlično pozicionirali na tržištu zapadne i srednje Europe, a pogotovo u državama njemačkoga govornog područja.

Kako se kriza u Njemačkoj odražava na drvnu industriju?

- Koliko imam informacije, najteže je stanje kod izvozno orijentiranih proizvođača iz drvnog sektora u Brodsko-posavskoj, Virovitičko-podravskoj, Koprivničko-križevačkoj i Varaždinskoj županiji. U nekim su segmentima narudžbe pale između 40 i 60 posto. Prema informacijama koje imam od nekih naših dobavljača koji posluju širom svijeta, najveći pad narudžbi je na sjeveru Europe. Što idemo prema jugu, taj pad je manji. Poznato je da se kriza prelijeva sa sjevera na jug, tako da je moguće očekivati prelijevanje krize uskoro i kod nas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. ožujak 2024 11:15