Kada su novinari nedavno ministra turizma Tončija Glavinu upitali za komentar visokih cijena turističkih usluga zbog čega turisti radije biraju druga odredišta, on im je rekao da ta tema dominira u hrvatskim medijima i onda se reflektira na našim najvećim tržištima, što nam čini veliku štetu. Sugerirao je da temu cijena treba ostaviti za jesen i zimu, a da je sada vrijeme za predstavljanje Hrvatske kao zemlje koja nudi dobar odnos cijene i kvalitete. Ustvrdio je i da Hrvatska i dalje uspješno konkurira na tržištu te je spomenuo istraživanje prema kojemu su cijene u Hrvatskoj 14 posto niže nego u Njemačkoj.
Poznato je da Nijemci, naši najbrojniji gosti, za ljetni odmor rado biraju zemlje u kojima im je on jeftiniji nego u njihovoj zemlji, a po tom kriteriji najviše im se isplati ići u Albaniju ili Sjevernu Makedoniju, gdje će ih ljetovanje koštati čak 52 posto manje nego u Njemačkoj, ili u Bugarsku, koja je u prosjeku 51 posto jeftinija. Prema podacima njemačkoga Državnog statističkog ureda, u Crnoj Gori je 42 posto jeftinije nego u Njemačkoj, u Portugalu 35 posto, Turskoj 31, Malti 30, Španjolskoj 25, Grčkoj 22, a Cipru 21 posto. Kada zbroji smještaj, hranu i druge troškove, u Hrvatskoj će Nijemac proći 14 posto jeftinije nego u svojoj zemlji, a u Italiji 6 posto. U Austriji će potrošiti jednako kao i Njemačkoj, a skuplje će mu biti u Nizozemskoj 7 posto, Belgiji 11 posto, Danskoj 28 posto i Švicarskoj 52 posto.
Ovi podaci mogu biti dobar putokaz i hrvatskim građanima koji još nisu odlučili kamo će putovati ovo ljeto. Dosta vrlo atraktivnih europskih zemalja je u prosjeku jeftinije od Hrvatske, a zahvaljujući nikada bogatijem izboru izravnih letova nije više ni pretjerano skupo i komplicirano doći do Španjolske, Grčke, Malte ili Cipra. Mnogi su Hrvati posljednjih godina posjetili te zemlje. Upravo su rekordno visoke cijene na Jadranu nekima najveći motiv da umjesto u hrvatskom ovoga ljeta plivaju u španjolskom ili grčkom moru. Na kraju svatko bira svoju destinaciju po vlastitim željama i mogućnostima.
Zanimljivo je da 29 posto Nijemaca koji nekamo idu na godišnji odmor bira odredišta u svojoj zemlji iako će tamo proći skuplje nego na Mediteranu, a 5,9 posto ih ide u Italiju, koja je također u prosjeku skuplja od Hrvatske, koju za svoju destinaciju ove godine bira 1,3 posto njemačkih ispitanika. Od stranih zemlja Nijemci najviše idu u Španjolsku, njih 8,1 posto, a rado odlaze i u skupu Skandinaviju, Austriji i Francusku. Cijena im, dakle, vrlo često nije presudna prilikom odluke kamo će ići na odmor. I Hrvati tradicionalno u daleko najvećem broju ljetuju u svojoj zemlji isto kao i građani drugih mediteranskih država u kojima je more ugodno za kupanje.
Malo kome se da putovati cijeli dan ako na plaži može biti za nekoliko sati, a uz to mnogi imaju i vikendice ili apartmane na obali ili nekim drugim lijepim dijelovima Hrvatske, daleko od gradskih gužvi. Neki idu k rođacima ili prijateljima pa im je smještaj besplatan ili ga plaćaju po znatno nižim cijenama od tržišnih jer s prosječnom hrvatskom plaćom od oko 1500 eura nije lako izdvojiti 200 do 300 eura dnevno za polupansion u nekom dobrom hotelu uz more.
I ministar turizma je neki dan iznio podatak da hrvatski građani nikad više nego sada nisu putovali Hrvatskom, što je pokazatelj rasta standarda. Vjerojatno je u pravu. Sjetimo se samo kilometarskih kolona na autocestama prema moru tijekom tri produžena vikenda u svibnju i lipnju – za Prvi maj, Dan državnosti i Tijelovo – u kojima su prevladavali automobili s hrvatskim tablicama. Sam ministar Glavina turistima iznajmljuje luksuznu vilu s tri spavaće sobe i bazenom na Klisu koju preko stranica za najam smještaja ove godine nudi za prosječnih 436 eura po danu i pun je do kraja rujna. Novinari su otkrili da je ove godine spustio cijenu koja je lani bila 510 eura, što je prosječnom Hrvatu teško priuštiv iznos.
Ono što je većini ljudi u Hrvatskoj preskupo mnogim drugima nije, o čemu najbolje svjedoči statistika za prvih šest mjeseci ove godine po kojoj Hrvatska opet bilježi porast broja gostiju i noćenja u odnosu na rekordnu prošlu godinu. Prema prvim podacima sustava eVisitor, u Hrvatskoj je tijekom prvih šest mjeseci ove godine ostvareno 7,5 milijuna dolazaka i 29,3 milijuna noćenja, što u odnosu na isto razdoblje prošle godine predstavlja rast od 4 posto. Od toga je na Jadranu ostvareno 27 milijuna noćenja, što je 4 posto više nego lani, a na kontinentu 1,1 milijun noćenja, što je rast od 1 posto. Zagreb bilježi 1,2 milijuna noćenja, 2 posto više nego lani.
Najviše noćenja ostvareno je u Istri – 8,6 milijuna, što je rast od 2 posto, Splitsko-dalmatinskoj županiji – 5,2 milijuna ili 3 posto više te na Kvarneru – 4,7 milijuna noćenja, ili 6 posto više nego prošle godine. Slijede Zadarska i Dubrovačko-neretvanska županija s 3 posto porasta te Zadarska s čak 7 posto. Gledano po destinacijama, u prvom je polugodištu najviše noćenja ostvareno u Dubrovniku, Rovinju, Zagrebu, Splitu, Poreču, Umagu i Zadru.
U ozbiljnom su plusu i statistike zračnih luka. Zagrebački je aerodrom lani imao 4,3 milijuna putnika, gotovo 600.000 više nego 2023., a značajan porast bilježi i u prvoj polovici ove godine, u svim mjesecima. Preko splitske zračne luke prošle je godine putovalo više od 3,6 milijuna putnika, gotovo 300.000 više nego prethodne godine, čime je ostvarila najbolji rezultat u svojoj povijesti. I ove godine je u svim mjesecima imala osjetno više putnika nego i jedne godine do sada, samo u lipnju 44.000 putnika više nego u istom mjesecu prošle godine.
S gotovo tri milijuna putnika i zračna luka u Dubrovniku je nadmašila pretpandemijske brojke i dosegnula najveći broj putnika otkako postoji. Zadarski je aerodrom lani imao 1,6 milijuna putnika, 30 posto više nego prethodne godine. Ove su godinu imali pad u travnju i svibnju u odnosu na prošlu godinu, pa opet značajan porast putnika u lipnju. Ministarstvo turizma je iznijelo podatak da je zračni promet od siječnja do lipnja veći za 11 posto nego prošle godine.
U prvih šest mjeseci najviše noćenja su u Hrvatskoj ostvarili turisti iz Njemačke kojih je bilo dva posto više nego lani, slijede domaći gosti s porastom od 11 posto, Slovenci kojih je bilo 5 posto više i Austrijanci koji su u porastu od 4 posto. U hotelima i kampovima je ostvareno 3 posto više noćenja nego u istom lanjskom razdoblju, a u privatnom smještaju 5 posto više. Ovogodišnji je lipanj po broju gostiju bio 9 posto, a po noćenjima 12 posto bolji od prošlogodišnjeg. Sjajan uvod u glavnu sezonu koja je tek počela.
Sudeći po tome, padaju u vodu sve priče da smo postali preskupa turistička destinacija. Skupo je onima koji raspolažu s malo novca, recimo prosječnom ili medijalnom hrvatskom plaćom, pa i kod kuće moraju paziti na svaki euro. Norvežani, kojih zadnjih godina na hrvatskom Jadranu ima sve više, ne žale se na visoke cijene jer su se navikli do u svojoj zemlji sve plaćaju mnogo više. Slično je i s turistima iz većina zapadnoeuropskih zemalja.
Njemačke su plaće u prosjeku dva puta veće od hrvatskih, a Nijemci su se navikli i da su im cijene ugostiteljskih usluga veće nego kod nas kao i većina proizvoda u trgovini. Pojedini su proizvodi u Italiji ili Njemačkoj jeftiniji nego kod nas, ali su u prosjeku cijene hrane i pića tamo ipak nešto više.
Točno je da su cijene istih proizvoda u istim trgovačkim lancima u Zagrebu niže nego u turističkim mjestima na moru, ali to je opet problem koji muči domaće goste s prosječnim primanjima. Većina stranaca te cijene ne doživljava kao posebno visoke, o čemu najbolje svjedoče gužve na blagajnama. Ne dolaze Česi i Poljaci više u Hrvatsku s punim prtljažnicima pašteta. Sada to češće rade Zagrepčani ili Osječani.
U Italiji su u turističkim mjestima cijene pića u kafićima nešto veće nego u Hrvatskoj, a jedini izuzetak je kava, koja se u toj zemlji pije već za 1,20 do 1,50 eura, što je kod nas teško pronaći. Cijene hrane u restoranima kao i smještaja podjednake su s obje strane Jadranskoga mora. Kod nas je osjetno jeftinije gorivo. Skupoća je, dakle, relativan pojam i osobni dojam na koji svatko ima pravo. Ako gosti procijene da je u Hrvatskoj preskupo, bilježit će se pad noćenja i potrošnje, što će vjerojatno biti alarm da nešto treba mijenjati.
“Hrvatska nije jeftina destinacija, ali to ne znači da je nekvalitetna. Zadnjih godina imamo godišnje povećanje cijena smještaja od 9 do 11 posto. Ove godine nisu toliko rasle cijene, osim kod onih iznajmljivača koji su podigli kvalitetu usluge, na primjer sagradili bazen”, govori nam predsjednica Hrvatske udruge obiteljskog smještaja Barbara Marković.
Napominje da se najbolje pune kuće za odmor u kojima je najviše gostiju u predsezoni i posezoni, što znači da im sezona najduže traje. U srpnju i kolovozu najveća je ponuda smještaja, što znači da je najveća konkurencija, a najbolje su, otkriva ona, popunjeni iznajmljivači koji rade već godinama i imaju stalne goste koji im se vraćaju. No solidnom popunjenošću mogu se pohvaliti i oni koji imaju stabilne cijene, odnosno nisu poskupjeli u odnosu na prijašnje godine.
“S obzirom na ponudu, cijena smještaja nije problematična, ali je upitna izvanpansionska ponuda, od marketa do restorana, posebno onih koji rade sezonski. No znaju gosti da može biti i drugačije, pa traže i pronalaze kvalitetne restorane, pogotovo one koji rade svih 12 mjeseci. Ako ćete sjediti u centru nekog turističkog središta, bit će skuplje”, ističe Marković te napominje da su i drugim mediteranskim zemljama zadnjih godina porasle cijene turističkih i ugostiteljskih usluga. Veliki je problem, dodaje, što te cijene ostaju iste i poslije sezone, za lokalno stanovništvo. I njoj je, kaže, preskupo platiti ručak u restoranu u središtu Splita 100 eura po osobi.
“Posebno nam smeta što su različite cijene u dućanima u Zagrebu, Splitu i na otocima. Te cijene bi se trebale izjednačiti da bismo postali još kvalitetnija destinacija. Split pada s kvalitetom i sve se bolje prodaje piće u dućanima i hrana u fast foodovima, dok restorani ne rade tako dobro, što nam dosta govori o strukturi gostiju. Važno je gostu nuditi vrijednost za novac da bi iz Hrvatske otišao zadovoljan. Nismo najskuplji, još uvijek smo jeftiniji od Italije i Francuske, koje su velike zemlje. Hrvatska nije velika, ali je snažna turistička sila”, zaključuje Barbara Marković.
Poznato je da najviše kreveta Hrvatska ima u privatnom smještaju, daleko više nego u hotelima. Marković tvrdi da se ni u sezoni neće tražiti krevet više i da soba i apartmana ima sasvim dovoljno, što je posljedica činjenice da ponuda raste brže od potražnje. Podsjeća da je zadnjih godina vrijedilo pravilo da se svake godine na tržište pušta oko 30.000 novih ležaja. To su, kaže ona, ogromne brojke i većina tog smještaja napuni se u špici sezone.
Razgovarali smo ovih dana s nekoliko iznajmljivača i svi redom kažu da su od travanja do kraja lipnja imali više gostiju nego lani, a već su solidno bukirani i za drugu polovicu srpnja i kolovoz. Neki iznajmljivači ne žele iznajmiti sobu ili apartman na manje od tri, pa čak i sedam dana jer su procijenili da im se ne isplati čistiti ako gost ostaje kraće.
Sada, kada se sezona približava vrhuncu, teško je bilo gdje na moru naći apartman za dvije osobe za manje od sto eura, a najčešće su cijene i dvostruko veće ako je smještaj kvalitetniji, u središtu nekog turističkog mjesta ili bliže moru. Noćenje s doručkom u hotelu s tri zvjezdice košta najmanje isto toliko, dok je kod boljih hotela samo nebo granica pa cijene noćenja nerijetko dosežu i 500 eura, što je prosječnom Hrvatu nepodnošljivo skupo, no dobra popunjenost smještaja s četiri ili pet zvjezdica opet navodi na zaključak da u Hrvatsku dolazi dovoljno ljudi koji si to bez problema mogu priuštiti.
Nema smisla spuštati cijene, nego treba gostu ponuditi vrijednost za novac, a to su dobar domaćin, sigurnost, razni sadržaju... Neke destinacije, poput Splita, Zagreba i Dubrovnika, imaju dugu sezonu, što bi svima trebao biti cilj. Također moramo dovesti u red nelojalnu konkurenciju, a to su oni koji ilegalno iznajmljuju kojih je, rekla bih, 30-ak posto. Mnogi od njih uopće ne prijavljuju goste ili ih prijave kao svoje prijatelje. To su najčešće stranci koji imaju nekretnine u Hrvatskoj. To znači da je u Hrvatskoj značajno više turista nego što se vidi na eVisitoru – govori Marković, koja smatra da nije toliko važno koliko je gostiju nego koliko oni troše, pri čemu neke destinacije poput Dubrovnika i Rovinja jako dobro stoje, a dobra sezona najviše ovisi o tome koliko su dobre predsezona i posezona.
“Ne idu nam u prilog napisi da smo skupi. Ali onaj tko zna Hrvatsku, taj će opet doći. Imamo mjesta gdje ljudi mogu noćiti za prihvatljivu cijenu. Ako želiš luksuzni smještaj u središtu grada, to ćeš i platiti. Moramo biti raznoliki. Ako je više ljudi, ispada da se najviše isplati unajmiti cijelu kuću s više kreveta pa podijeliti troškove. Također svojim gostima uvijek preporučujem restorane koji rade cijelu godinu jer oni imaju povoljnije cijene. Domaći gosti znaju kako doći izravno do iznajmljivača i dobiti popust umjesto rezerviranja smještaja preko web-platforme koja uzima svoju proviziju”, govori Barbara Marković kojoj su kao iznajmljivačici najdraži upravo domaći gosti i rado im daje popust.
Niti jedna EU država nema toliko visok udio turizma u svom BDP-u kao Hrvatska i nigdje drugdje turizam nije toliko važan za ekonomski rast i stabilnost. Zato nije svejedno kako upravljamo resursima. Treba naći mjeru i ne dopustiti da profit bude jedini kriterij, što će idućih godina biti najteži zadatak za državnu i lokalne vlasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....