Iza nas je jedna od najburnijih godina u povijesti moderne Hrvatske, godina u kojoj su se događaji smjenjivali jedan za drugim. I dok smo, s jedne strane, definitivno krenuli putem rasta i oporavka od posljedica dugotrajne recesije, s druge nam se dogodio slučaj Agrokor.
O tome, kao i o drugim temama koje su obilježile 2017., ali koje nas čekaju i u 2018. godini, razgovarali smo s Lukom Burilovićem, čelnim čovjekom Hrvatske gospodarske komore. Tema razgovora bile su i brojne promjene koje je HGK prošao još u ovoj godini, a koje bi se trebale intenzivirati u godini pred nama.
Kakva je vaša ocjena 2017. godine?
- Godina iza nas bila je dobra za gospodarstvo. Nastavio se trend gospodarskog rasta, ostvareni su pomaci u proizvodnji, potrošnji i izvozu, a imali smo i rekordnu turističku sezonu. Istodobno, nastavljen je trend smanjenja proračunskog deficita i javnog duga, odnosno fiskalne konsolidacije, čime možemo biti zadovoljni. Ono čime ne možemo biti zadovoljni su brzina i dubina potrebnih promjena. Nakon fiskalne reforme, koja je napravljena odmah na početku, trebalo je u isto vrijeme krenuti i s ostalim promjenama. Tu posebno mislim na reformu pravosuđa, javne uprave i državnih poduzeća te na reformu obrazovanja, koja je za nas vrlo važna kako bismo uhvatili korak s drugim zemljama u okruženju. Zabrinjavaju i demografski trendovi.
I sami upozoravate na negativne demografske trendove. U kojoj mjeri oni mogu biti prepreka daljnjem razvoju Hrvatske?
- Krucijalni su. Najveći je problem odlazak mladog i najvitalnijeg dijela stanovništva. U Hrvatskoj više nije problem gdje će se raditi, nego tko će raditi. Imamo apsurdnu situaciju: nezaposleno je 180.000 ljudi, a istodobno tvrtke traže 30.000 stranih radnika. Većina je trajno nezapošljiva. Gotovo da nema sektora koji ne traži strane radnike, a posebno građevinarstvo, brodogradnja, turizam i poljoprivreda. HGK je u ove četiri godine izborio povećanje kvota, a da bi se ocijenilo koliko smo postigli, dovoljno je reći da se prije naših inicijativa izdavalo niti dvije tisuće radnih dozvola za te radnike. Od iduće godine tvrtke će na raspolaganju imati 29.000 radnika, no to je vatrogasna mjera. Dugoročno, taj se problem mora rješavati reformom obrazovnog sustava.
Kako bi trebao izgledati obrazovani sustav?
- Tri su ključne stvari na koje moramo obratiti pozornost pri reformi školstva. Prva je modernizacija zastarjelih obrazovnih programa i uvođenje novih. Tu je naglasak na potrebama novoga globalnog gospodarstva, a u kontekstu četvrte industrijske revolucije, automatizacije i robotizacije. Gotovo 50 posto zanimanja za koja danas školujemo djecu u iduća dva desetljeća zamijenit će umjetna inteligencija i okrenuti razvoj čovječanstva u nepredvidljivom smjeru.
Druga je stavka da mladima učinimo zanimljivim deficitarna zanimanja, poput onih u turizmu, građevinarstvu, metaloprerađivačkoj i tekstilnoj industriji, a treća da s državnim tijelima što prije dogovorimo potrebnu promjenu legislative. Iz perspektive gospodarstva, dualno obrazovanje tvrtkama bi omogućilo da postanu ravnopravan partner obrazovnim institucijama, odnosno da učenik usporedo sa školom ‘upisuje’ i tvrtku u kojoj odrađuje praktičnu nastavu i u kojoj bi proveo 50 posto vremena svojega ukupnog školovanja. Tako poslodavac sam odlučuje koliko će učenika i u koje programe upisati. Time se obrazovni sustav usklađuje s potrebama gospodarstva, a učenici dobivaju motivaciju za upis jer im tvrtka uredno plaća praksu.
HGK sa svojom infrastrukturom i regionalnom zastupljenošću može omogućiti svim svojim članicama koje to žele brzo, jednostavno i financijski prihvatljivo uključenje u sustav. U tu svrhu smo već osigurali znatna sredstva iz fondova EU.
Kažete da je 2017. bila dobra godina. No, obilježila ju je i kriza u Agrokoru. Kako je ona utjecala na gospodarstvo i kako će utjecati u 2018.?
- Situacija u Agrokoru bitno je utjecala na gospodarstvo i ostat će najveći izazov i u 2018. Dobro je što je Vlada donijela lex Agrokor jer je to bilo jedino moguće rješenje da se spriječi kolaps gospodarstva. Sada slijedi proces nagodbi, koji, očekivano, neće biti ni jednostavan ni lagan. Mora se sjesti za stol i razgovarati. To je u interesu svih uključenih i ukupnoga gospodarstva. Svi moraju shvatiti da je to proces u kojem nema dobitnika, odnosno da će svi imati određene gubitke. Važno je jedino da se ti gubici i šteta svedu na najmanju moguću mjeru. Budući da Agrokor zauzima 30 posto u ukupnoj trgovini Hrvatske, jasno je koliko je važno da se nađe rješenje koje će sačuvati hrvatsku policu, odnosno domaću proizvodnju i radna mjesta.
Što očekujete od 2018. godine?
- Iduća godina bit će povoljna, ali i izazovna. Povoljna jer nam vanjske okolnosti idu u prilog s obzirom na gospodarski rast u zemljama s kojima najviše trgujemo, što onda osigurava i nastavak jake inozemne potražnje za našim robama i uslugama. S druge strane, bit će i izazovna jer moramo ubrzati strukturne reforme, rješavati nagomilane dugove i probleme, tražiti rješenja za nedostajuće radnike te demografska pitanja.
Vodeći makroekonomisti očekuju da će se dinamika gospodarskog rasta u Hrvatskoj u 2018. blago usporiti?
- Njihove prognoze govore samo o blagom usporavanju u odnosu na ovu godinu, i dalje prognoziraju rast BDP-a od oko tri posto. Uvjeren sam da će se trendovi iz ove godine nastaviti i u sljedećoj godini. Dapače, optimist sam.
Jesmo li previše ovisni o turizmu?
- Problematično je što se naše gospodarstvo u velikoj mjeri oslanja na turizam, koji se, pak, oslanja na lijepo vrijeme. No, puno je veći problem što hrvatsko gospodarstvo nije ugrađeno u taj naš turizam, nego znatne količine roba dolaze iz uvoza. Turizam posljednjih godina bilježi rekordne brojke, a i predstojeća sezona će ih, kako stvari stoje, nadmašiti. Treba taj potencijal koristiti za snažniji ‘izvoz’ vlastitih proizvoda hrvatskom turizmu jer sa svojih osam milijardi eura prihoda, upravo je turizam naš najbolji izvoznik. Stoga mi projektom HGK ‘Hrvatski proizvod za hrvatski turizam’ potičemo veću implementacijuhrvatskog proizvoda u hrvatsku turističku ponudu.
Kako bi država trebala pomoći poduzetnicima da razvijaju svoje poslovanje?
- Država može najviše pomoći tako da se konzultira s gospodarstvenicima prije nego što donese važne odluke. Poduzetnike treba saslušati jer oni najbolje znaju što ih muči. Možda je najvažniji dio da se odluke dosljedno provode i da ne mijenjamo propise neprestano. Česte promjene zakonodavnog okvira su loše jer baš kad se poduzetnik prilagodi i stabilizira, novi set pravila igre opet unese nesigurnost. To je, uostalom, i jedan od bitnih razloga zbog kojih nas izbjegavaju strani investitori.
HGK igra veliku ulogu u dijagnosticiranju problema na mikro i makro razinama, nakon čega strateškim projektima nudimo odgovore. Provodimo istraživanja među članicama o preprekama u poslovanju te dajemo smjernice za njihovo otklanjanje. Upozoravamo kreatore politika na utege koji koče nositelje gospodarskog razvoja i nudimo rješenja. Uvijek naglašavam da nam je nužan dijalog. Zato HGK povezuje poduzetnike i kreatore politika s ciljem kreiranja najboljih mjera za olakšanje poslovanja i pronalaska rješenja za stvaranje konkurentnijeg hrvatskog gospodarstva.
Na Skupštini HGK nedavno ste se pohvalili da su Komori u ovoj godini pristupili brojni OPG-i i obrtnici. Imate li problema zbog toga s Poljoprivrednom komorom ili Obrtničkom komorom ?
- Dobrovoljno pristupanje OPG-a i obrta Komori najbolja je potvrda našeg rada i pokazatelj da idemo u dobrom smjeru. Nikakvih problema zbog toga nismo imali ni s HPK, ni s HOK-om. Upravo suprotno, s tim institucijama odlično surađujemo.
Kako gledate na zahtjeve da se ukine obvezno članstvo u HGK?
- Takvih inicijativa više gotovo da i nema. Uostalom, mi svoj rad već usmjeravamo prema sve većem stupnju samofinanciranja i financiranju iz projekata EU. Provedene reforme i promjene koje je nova uprava HGK napravila rezultirali su time da Komora bude proglašena najboljom komorom jugoistočne i srednje Europe.
Zanimljivo je da je Komora nakon dugo vremena dobila i bezuvjetno izvješće Državne revizije?
- To je također jasan pokazatelj toga koliko HGK promijenio, na što sam jako ponosan. No, najvažnije je da promjene prepoznaju naše članice.
Prvo Beč i Milano, a potom London, Pariz i Sao Paulo
Često ističete potrebu internacionalizacije hrvatskoga gospodarstva. Koje su najveće prepreke većoj prisutnosti naših tvrtki na stranim tržištima?
- Gospodarstvenicima su pri internacionalizaciji poslovanja velik problem nedovoljna i neadekvatna financijska potpora, nedostatna dostupnost kreditnih linija HBOR-a, iako tu ima pozitivnih pomaka u posljednje vrijeme, zatim previsoke kamatne stope kredita poslovnih banaka te nepostojanje adekvatnih programa dodjele financijskih potpora za internacionalizaciju. Tu je i problematičan porezni sustav, nepostojanje jasne izvozne strategije, nepovoljan tečaj kune i cijena rada.
Koliko je u procesu internacionalizacije važna uloga gospodarske diplomacije?
- Danas je gospodarska diplomacija preuzela primat nad onom klasičnom. I sami poduzetnici često ističu nužnost učinkovitije gospodarske diplomacije kao preduvjeta intenzivnijeg rasta izvoza. Žale se na nedostatnu institucionalnu podršku na terenu, i to ponajviše u obliku trgovačkog predstavnika - atašea. Tvrtke od gospodarske diplomacije očekuju i da preuzme funkciju lobista, po uzoru na razvijene zemlje, da radi na marketingu zemlje, ostvaruje kontakt s potencijalnim ulagačima te utječe na poslovi imidž Hrvatske.
HGK je izrazito aktivan na tom polju: u posljednjih pet godina organizirali smo posjete više od 400 inozemnih gospodarskih izaslanstava Hrvatskoj i odlazak oko 350 gospodarskih izaslanstava u inozemstvo. U tom razdoblju imamo i više od 900 organiziranih nastupa na sajmovima u zemlji i inozemstvu, u koje se uključilo više od 16.000 hrvatskih gospodarstvenika. Potpisali smo više od 300 ugovora o suradnji s inozemnim gospodarskim institucijama i educirali 134.000 polaznika. Poseban fokus stavili smo na edukacije o poslovanju na inozemnim tržištima, mogućnostima financiranja i unapređenja konkurentnosti poslovanja.
Najavili ste i otvaranje novih predstavništava?
- Tako je, planira se otvaranje predstavništva na tržištima za koja su naše članice iskazale interes, a to su Beč, Milano i München. Nakon toga, u sljedećoj fazi, Istanbul, Varšava, Pariz, London, New York i Sao Paulo. Kasnije, uvjeren sam, i u drugim zemljama, primjerice, u Južnoj Koreji, Japanu, Indiji, Australiji i Južnoj Africi, odnosno u tamošnjim vodećim gradovima.
S ciljem minimiziranja troškova, a maksimizacije učinka, HGK će po uzoru na primjere pozitivne prakse uspješnih država, poput Austrije, što veći broj predstavništava nastojati smjestiti unutar hrvatskih diplomatskih predstavništava ili, pak, gospodarskih komora matične zemlje. Radimo na konceptu ‘hrvatske kuće’, koja bi objedinjavala diplomatsko-konzularna predstavništva, HGK i HTZ. Sva ta predstavništva olakšat će našim poduzetnicima internacionalizaciju poslovanja, a upravo je to jedan od glavnih ciljeva Komore.
Naše tvrtke još nedovoljno iskorištavaju izvozne potencijale. Ulazak na strana tržišta nije lak, puno je tu protekcionizma i novim se igračima bez puno kapitala jako teško probiti. Zato je prisutnost HGK na terenu vrlo bitna.