Ploveća kongresna dvorana koja bi mogla ugostiti oko dvije tisuće ljudi duž Jadrana, ovisno o potrebama, poslovna je ideja za hrvatski turizam koju ozbiljno razrađuju Davor Štern, donedavni predsjednik Nadozornog odbora Ine, organizator kongresa Tomislav Gavazzi, arhitekt Branko Silađin i Srećko Šimunović, bivši direktor Croatia airlinesa.
Projekt su prijavili na natječaj Ministarstva turizma, koje potiče ulaganja u turističku infrastrukturu. Od Ministarstva ne očekuju da financira projekt gradnje, nego da pripomogne u financiranju potrebnih studija, što je nužno kako bi se ozbiljniji novac dobio iz fondova EU.
Otplata 15 godina
- Prema gruboj procjeni, gradnja ploveće kongresne dvorane za Jadran mogla bi stajati oko 20 milijuna eura, a otplaćivala bi se 10 do 15 godina - otkriva nam Štern dok se studija izvedivosti izrađuje, a idejni tvorci ciljaju da bi već iduće godine ili na početku sezone 2015. dvorana mogla biti u plovidbi i funkciji. Riječ je zapravo o brodu nalik na manji kruzer koji nema spavaće kabine ni vlastitu kuhinju, nego kongresni prostor, a osim što bi plovio od Pule do Dubrovnika, mogao bi se koristiti i u Veneciji ili crnogorskom primorju.
- Smisao takve dvorane je da se može koristiti u više gradova ovisno o potrebama, a osim kao prostor za kongrese, može služiti i za izložbe, kao diskoteka koja može otploviti da nikome ne smeta buka, za sportske manifestacije i slično - objašnjava Gavazzi, čija je uloga u projektu osmišljavanje sadržaja dvorane.
Isprva su mislili da bi dvorana bila plutajuća i da bi je duž Jadrana vukli remorkeri, što je također moguće, jer bi tegljenje od Pule do Dubrovnika trajalo samo dva dana. Sada su, međutim, skloniji ideji da kongresni brod ima vlastiti pogon zato što bi u svakom slučaju bio veliki potrošač energije pa je isplativije da ima i vlastiti motor.
Valamar i Lukšići
O mogućim investitorima još nije postignut konačni dogovor. Štern je razgovarao s turističkim kompanijama, uz Valamar i s Lukšić Grupom i Adris Grupom. Svi su zainteresirani za sudjelovanje u projektu, no nije sigurno hoće li hotelska poduzeća biti investitori.
Prema Šternovu objašnjenju, projekt se može postaviti i tako da nekoliko hotelijera skupi novac i budu dioničari kongresne dvorane, ali to bi moglo izazvati probleme ako je, primjerice, dva dioničara požele koristiti u istom terminu.
Matična luka
- Nezavisni investitor koji ne bi očekivao veliki profit bio bi bolje rješenje - kaže Štern. Veći profit kongresni bi brod zapravo donosio hotelskim tvrtkama te primorskim gradovima i općinama jer bi do 2000 ljudi spavalo u hotelima, a radilo na konferencijama na brodu, koje bi hranom opskrbljivale također hotelske kuhinje. Kongresni turizam na Jadranu koji bi ploveća dvorana omogućila služio bi i za produljivanje sezone.
Štern je razgovarao i s gradonačelnikom Rijeke Vojkom Obersnelom, koji mu je, kaže, ponudio Rijeku za matičnu luku kongresnog broda.
- U Rijeci su puno napravili na uređenju luke i obale očekujući kruzere, koji nisu došli, i zainteresirani su za kongresnu dvoranu na moru - kaže Štern. Gruba računica idejnih tvoraca projekta pokazuje da se takvu kongresnu dvoranu isplati graditi jer Hrvatska nema nijednu kongresnu dvoranu koja može primiti više od 800 ljudi, a nijedan grad na obali nema cijele godine potrebu za kongresnom dvoranom i ne može je puniti sadržajem.
- Kongresnom dvoranom na moru izbjeglo bi se plaćanje zemljišta i cijeli niz drugih troškova pa je to čini i jeftinijom - zaključuje Gavazzi.
Štern: Razgovarali smo s ulagačima i graditeljima
Štern otkriva da se o plovećoj dvorani već razgovaralo s nizom zainteresiranih, kako za gradnju, tako i za korištenje. U Brodotrogiru su pitali je li takav brod za upotrebu na moru moguće sagraditi i rekli su im da jest. Naime, na takve su dvorane naišli na Bodenskom jezeru, u austrijskom Regensburgu, na što je Šterna uputio Georg Eltz, suvlasnik Valamara, te u Beču na Dunavu.
- Nema razloga da se takav brod ne gradi u hrvatskom brodogradilištu. Bio bi najsličniji katamaranu, a to možemo sagraditi - kaže Štern.