ZAGREB - Iako je našem narodu, kako kaže jedan ekonomski analitičar, nacionalni sport da se žalimo i jamramo te tvrdimo da nam je svake godine sve gore i gore, statistika pokazuje suprotno: prema izračunu Državnog zavoda za statistiku, u prvom desetljeću ovog stoljeća, od 2000. do 2010. godine, plaće su nam narasle 60 posto, penzije 55 posto, a ukupne cijene povećale su se upola manje: 32 posto.
Prebrz rast plaća
- Naravno, čovjeku bez posla ili plaće ova matematika ne pomaže ništa. Međutim, činjenica je da smo mi do početka krize imali stvarno dobar rast plaća i standarda, jer su plaće rasle znatno više od inflacije i rasta cijena. Konkretno, realna neto plaća rasla je između 2000. i 2010. godine 22 posto iznad inflacije, što znači da smo si 2010. mogli s prosječnom plaćom kupiti 22 posto toga više nego deset godina prije - kaže dr. Daniel Nestić s Ekonomskog instituta.
I mirovine su, dodaje, rasle brže nego cijene i inflacija, no ističe da su hrvatske mirovine na tako niskoj razini da se - iako si je penzioner 2000. godine s prosječnom mirovinom mogao priuštiti nešto manje nego penzioner 2010. godine - u svakom slučaju radi o primanjima koja omogućavaju samo nizak standard.
Statistički su podaci neupitni i za ekonomskog analitičara mr. Marija Švigira, no upozorava kako i ove podatke, kao i svaki statistički podatak, treba promatrati s dozom opreza.
- Prema posljednjim dostupnim podacima, u Hrvatskoj je s krizom došlo do bitnog raslojavanja društva. Tako čak 60 posto svih zaposlenih ima plaću manju od prosječne, a oni koji zarađuju više od tog iznosa zarađuju mnogo više, odnosno odskaču. Dakle, za većinu građana povećanje cijena nije pratilo i povećanje plaća pa je značilo udar na njihov standard - objašnjava Švigir. Njegove podatke potvrđuji i Eurostatovi podaci o nejednakosti distribucije dohotka u europskim državama.
Jaz bogatih i siromašnih
Tako je, primjerice, prve krizne 2009. godine razlika između 20 posto onih s najnižim primanjima i 20 posto onih s najvišim primanjima u Hrvatskoj bila 4,3 puta, što znači da je petina najbogatijih zarađivala 4,3 puta više od petine najsiromašnijih. U samo godinu dana ta je stopa skočila sa 4,3 na čak 5,6! Time Hrvatska ima jednu od najviših stopa nejednakosti raspodjele dohotka u Europi: primjera radi, Slovenija, Mađarska i Češka imaju stopu od 3,4.
- To nedvosmisleno pokazuje raslojavanje društva i velike nejednakosti - objašnjava Švigir.
Prema podacima o porastu cijena posljednjih sedam godina - jer i hrvatski i europski statistički ured kao referentnu godinu uzima 2005. - cijene su u Hrvatskoj rasle nešto brže nego u EU. U tom razdoblu cijene su u Hrvatskoj narasle za oko 21 posto, a u 27 zemalja Europske Unije za 15,5 posto.
Pritom je najgore prošao Island, u kojem su cijene narasle za 70 posto, te baltičke zemlje, gdje je zabilježen porast od oko 40 posto.
- Početkom stoljeća istočnoeuropske zemlje imale su puno veći rast nego zapadnoeuropske zemlje i brzo su se približavale prosjeku EU. Pritom su prednjačile upravo baltičke zemlje, koje je kriza pak najviše pogodila i unazadila. To je tipično za mala gospodarstva, koja brzo polete i brzo padnu - kaže dr. Nestić.
Sporo do prosjeka EU
Hrvatska se prosjeku EU približavala sporije od brojnih drugih bivših komunističkih zemalja, a istovremeno je imala znatno više cijene.
Prema Eurostatovim podacima o kupovnoj moći, Hrvati su si sa svojim plaćama 2000. godine mogli priuštiti točno 50 posto onoga što si je mogao priuštiti prosječni stanovnik EU. Bili smo na razini Slovačke i Poljske, znatno bolji od Estonije, Rumunjske i Bugarske. Podataka o cijenama za tu godinu nema, no 2003., godine kad je u svoja izvješća Eurostat prvi put uvrstio i Hrvatsku, cijene su kod nas bile na razini od 65 posto cijena u Europskoj Uniji.
Deset godina kasnije naša kupovna moć narasla je za šest postotnih poena, na 61 posto, a cijene dvostruko više - na 76 posto. Slovačka je istovremeno kupovnom moći od 74 posto europskog prosjeka prešišala svoje cijene, koje su se zaustavile na 71 posto prosjeka. Poljska je kupovna moć rasla znantno sporije i dosegla 63 posto, no cijene su također niže, na 62 posto. Susjedna Slovenija ima podjednaka oba pokazatelja - 85 posto, no njih je kriza ozbiljno udarila. Tijekom 2008. kupovna im je moć bila na 91 posto europskog prosjeka, a cijene na tek 82 posto.
- U ovakvom ekonomskom momentu, u kojem su u Hrvatskoj cijene znatno iznad stupnja mogućnosti, svako daljnje podizanje cijena istiskuje gospodarsku aktivnost te usporava i prolongira izlazak iz krize - kaže mr. Švigir.
Promatrajući rast cijena u Hrvatskoj, uočljivo je da su najviše rasle cijene stanovanja, režija i energenata.
- Najviše su rasle upravo monopolističke cijene, na koje građani nisu mogli utjecati - kaže mr. Švigir.
Između 2000. i 2010. godine udvostručile su se cijene najmanina i opskrbe vodom, odvoz smeća poskupio je 66 posto, struja 40 posto, plin 78 posto, tekuća goriva 97 posto. U idućem razdoblju cijene energenata nastavile su skakati, a građani upravo očekuju račune s najnovijim poskupljenjem struje i plina.
Danak niskim cijenama
- U procesu približavanju EU troškovi stanovanja, energenata i režija jako su bitni i rastu iznadproporcionalno, odnosno brže nego ostale cijene u državi, brže od plaća i, u konačnici, brže nego što teče sam proces približavanja EU. Te su cijene bile jako, jako niske jer je država držala cijenu koju su građani mogli platiti - objašnjava dr. Nestić.
Dok se cijene obuće i odjeće ili bijele tehnike neće bitno mijenjati s ulaskom u EU, troškovi stanovanja drastično će se povećati.
- Ti će troškovi i dalje rasti i neće stati na ovim poskupljenjima, ne samo zbog konvergencije već i zbog posebnih zahtjeva EU u pogledu kvalitete. Npr., pročišćivači voda ili izvori obnovljive energije - a sve smo to dužni imati - iznimno su skupi - kaže dr. Nestić.