Promotre li se kritičkim okom stranice informativnih agencija i medija koji objavljuju dnevne vijesti, na svojim su tehnološkim sekcijama prepune - pravnih sporova. U velikim korporacijama troškovi (gubitka) sporova već se rutinski rezerviraju. Pravni su sporovi dio biznisa. Ti slučajevi, međutim, nerijetko određuju daljnji smjer razvoja industrije. Pravnim sporovima, naime, pripadaju i rasprave s regulatorom. U ovaj se tjedan koncentrirala nekolicina vijesti u kojima je fokus na pravnim sporovima i raspravama koje vodi najveća kompanija na svijetu, Google. Uglavnom tuže njega, naravno.
Prvi od četiri ovotjedna Googleova pravno-regulatorna slučaja je gotovo deset godina stara tužba zbog presnimavanja i omogućavanja čitanja dijelova knjiga na internetu. Google su tužili autori za ugrožavanje autorskih prava. U sklopu kampanje protiv Googlea 2011. je napisana i vrlo popularna knjiga “The Googlization of Everything”, koja je pokušavala istaknuti da Google upravlja internetom, a na taj način i svijetom. Bilo je to prije pet godina. U međuvremenu, autori su izgubili sporove na svim sudovima, a ovaj je tjedan i američki Vrhovni sud odbio žalbu, pa je taj slučaj, izgleda, zauvijek okončan. Objavljivanjem dijelova knjiga, zaključeno je, Google ne ugrožava autorska prava (nego, dapače, promovira autore i djela, kako se i sam tehnološki gigant branio).
Posebno je zanimljivo kad se ukoštac uhvate korporativni divovi. Za otprilike istu stvar za koju su Google tužili pisci knjiga, početkom tjedna tužio ga je Murdochov News Corporation, "saznaje" Wall Street Journal. Murdoch je, međutim, tužio Google Europskoj komisiji, koja mu je manje blagonaklona nego američko pravosuđe. U rezultatima pretraživanja Google, naravno, objavljuje i nekoliko redaka teksta iz članaka. News Corporation smatra da Google ne bi smio u rezultatima pretrage uopće objavljivati članke koje izdavač ne dopušta da budu reproducirani bilo gdje drugdje osim kod njega. Google se brani da on zauzvrat na stranice onih koje uvrsti u rezultate pretrage šalje milijune posjetitelja. Drugim riječima, izostavljanje članaka ili izdavača iz rezultata vjerojatno bi značilo da bi posjet tim stranicama drastično pao, no Murdoch, uvjeren u svoju snagu, za to, izgleda nije zabrinut. Možda je naprosto riječ o pokušaju da se nakon spora sklopi posao.
U trećem sporu, zbog "prava na zaborav", Google zasad izlazi s povoljnim ishodom.
Riječ je o dosad oko pola milijuna zahtjeva privatnih osoba da se neki linkovi o njima izbrišu iz rezultata pretrage, a Google ih je prihvatio otprilike pola. Drugu polovicu nije. Problem je u tome što je prema dosadašnjim presudama Google ostao konačna instanca odlučivanja o tim zahtjevima iako se baš i ne zna po kojim to kriterijima on odlučuje što će izbrisati, a što neće. Skupine intelektualaca upravo su pokrenule kampanju kojom Google žele natjerati da otkrije svoje kriterije.
Četvrti i peti spor Google ponovno vodi s EK. Onaj o utaji poreza putem poslovanja u poreznim oazama, intenziviran skandalom s Panamskim dokumentima, ne uključuje samo Google nego i mnoge druge kompanije i ne može završiti drukčije nego da one plate neki porez, a ubuduće omoguće uvid u tok novca.
Druga se, međutim, opasnost nadvila nad Google, a uspoređuju je sa sporom s Microsoftom otprije deset godina, kad ga je Komisija pritisnula zbog zloupotrebe položaja jer je kupcima uvjetovao da se moraju služiti i Microsoftovim proizvodima (Internet Explorer) ako kupuju njegov operativni sustav.
Uz promjenu prakse, Microsoft je 2007. platio dvije milijarde eura.
Margrethe Vestager, europska povjerenica za zaštitu tržišne utakmice, početkom tjedna je izjavila da je "razočarana Googleovom praksom". Riječ je o tome da su na telefonima s Androidom automatski spuštene aplikacije "umjesto da se kupcu omogući da sam bira". I pritom je aludirala na slučaj Microsoft.