Po svježi kapital preko Velike Bare

Uzimajući u obzir činjenicu da tečaj eura u odnosu na kunu nije prepušten na milost i nemilost tržištu, već služi kao bitan instrument monetarne politike, bilo bi posve logično da obveznice budu denominirane u eurima, jer je rizik gubitaka prilikom konverzije u kune prilično ograničen. Fluktuacije eura na domaćoj tečajnici u dužem vremenskom periodu posve su minorne u odnosu na ostale valute, koje osciliraju u skladu sa zbivanjima na inozemnom deviznom tržištu. I nitko, ali ama baš nitko, ne može predvidjeti koliko će za tri ili pet godina vrijediti dolar, funta ili jen, dok je za euro, kako sada stvari stoje, prilično vjerojatno da će vrijediti „sedam i nešto“ kuna.

Prema službenom objašnjenju, ministarstvo financija investitore neće tražiti na Starom kontinentu, iz vrlo jednostavnog razloga - tamo će se ići nešto kasnije, i taktičnije je svježi kapitala sada potražiti negdje drugdje. Koliko god zvučalo logično, ipak ostaje sumnja u stvarne motive, jer su referentne kamatne stope u SAD već drugu godinu zaredom ispod onih u Europskoj monetarnoj uniji, pa je i zaduživanje u dolarima u ovom trenutku jeftinije nego ono u eurima. A tu se, naravno, mogu postići jeftini PR bodovi.

Ali ipak, prestanimo za trenutak sumnjati u motive, kako bi priču raspleli do kraja. Jer eliminacijom eura, ostala je dilema između dolara i jena. Obje valute krase ekstremno niske (i otprilike podjednake) referentne kamatne stope, a usto i obje valute slobodno kotiraju na domaćim tečajnicama. Koju odabrati? Dolar je sredinom listopada vrijedio 4,86 kuna, a jen 5,33 kune. No jen je na domaćoj tečajnici, demonstrirajući vlastitu snagu (ili slabost američke valute), trenutno oko 25% iznad najniže razine fluktuacijskog raspona iz posljednjih 12 godina. Dolar pak od najniže razine u posljednjih 12 godina dijeli razmak od svega 7,5%. A ministarstvo financija će odabrati kronično slab dolar koji, gledano u povijesnom kontekstu, ima puno više prostora za rast i, shodno tome, može nas skupo koštati prilikom otplate duga?

Teza kako je dolar pod snažnim pritiskom koji ozbiljno ugrožava njegovu globalnu dominaciju odveć je komična da zaslužuje bilo kakav komentar. Pa niti najugledniji analitičari i traderi neće se usuditi prognozirati kretanje dolara na rok od nekoliko godina!

Ima toga još. Recimo, instrumenti zaštite od tečajnih fluktuacija. Postoji sva sila financijskih derivata koji su originalno osmišljeni upravo u tu svrhu. A ipak, kada u domaćim financijskim krugovima priupitate o dosadašnjim iskustvima države sa hedgingom, sve što ćete dobiti je - podsmijeh. Dosadašnja iskustva govore kako se o nekakvim instrumentima zaštite u najboljem slučaju razmišlja neposredno pred dospijeće duga, kada je u pravilu već prekasno. U najboljoj maniri državnih tvrtki, koje konverziju deviza obavljaju po principu „slona u staklani“, rušeći same sebi tečaj. Logično, jer to su ionako tek milijuni poreznih obveznika . . .

(tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Forbes magazina)