Većina je analitičara prve promjene one bitne, kamatne stope na federalne fondove (FED funds rate), očekivala tek u drugoj polovici ove godine, vjerujući kako se središnja banka želi u potpunosti uvjeriti u održivost ekonomskog oporavka. No sada se stvari počinju mijenjati, jer američke monetarne vlasti jučer su, posve neočekivano, obznanile odluku o povećanju eskontne stope (sa 0,50% na 0,75%), odaslavši tržištima dosad najjasniji signal vlastitog optimizma kada je u pitanju ekonomska aktivnosti u zemlji. Međutim, kao i često puta do sada, odaslana je poruka, 'obložena' umirujućim tonovima, na putu do financijskih tržišta bitno promijenila intonaciju, isprovociravši jutros negativne reakcije azijskih ulagača, uvjetovane strahom kako bi preranim djelovanjem mogao ugušiti krhak gospodarski oporavak već u začetku.
Već i ta činjenica na najbolji način ilustrira svu simboliku cijele priče. Jer eskontna stopa je slabo korišten instrument monetarne politike čije se promjene najčešće tumače kao putokaz budućih poteza središnje banke. Sama činjenica da se FED odlučio na prvu promjenu eskontne stope još od sredine prosinca 2008. godine (riječ je o prvom povećanju od kraja lipnja 2006. godine) gotovo ništa ne mijenja na stvari u pogledu kreditne aktivnosti banaka i funkcioniranja bankovnog sustava u cjelini. Međutim, ulagači su složni u ocjeni kako je riječ o signalu koji bi bilo prilično naivno ignorirati.
Tim više što su se monetarne vlasti, nastojeći smiriti tenzije, potrudile umanjiti značaj odaslane poruke, navodeći kako „korak ka normalizaciji kreditne aktivnosti neće imati nikakvog opipljivog utjecaja na monetarnu politiku“, uz opasku kako se kamatna stopa na federalne fondove (trenutno na skromnih 0,25%) zasigurno neće mijenjati (povećavati) još neke vrijeme. No FED ovim potezom zapravo opipava puls bankovnog sustava i ispituje u kojoj se mjeri normalizirala aktivnost na tržištu novca, pokušavajući (pre)usmjeriti banke u smjeru klasičnih tržišnih mehanizama, bitno poremećenih subprime krizom.
Jer kriza je, uz ine negativne učinke, potpuno zamrznula proces uzajamnog kreditiranja banaka na tržištu novca, nakon što su u uvjetima silne neizvjesnosti banke, ne želeći ništa riskirati, jedna drugoj uskratile uobičajene kreditne linije, grozničavo se pitajući tko bi mogao biti idući nakon Lehman Brothersa. U nemogućnosti da u svem tom kaosu razluče razmjere nelikvidnosti (ili čak nesolventnosti) u sustava, bankama je u toj situaciji FED poslužio kao jedini pouzdan izvor svježeg (i relativno jeftinog) kapitala.
I upravo je eskontna stopa poslužila kao vrlo potentno sredstvo ubacivanja likvidnosti u sustav, osobito nakon što je, umjesto uobičajenih prekonoćnih pozajmica, FED u jeku krize povećao rok otplate najprije na 30, a potom i na 90 dana. A da se stvari polako mijenjaju, svjedoči i najava kako će viša eskontna stopa od sredine ožujka ponovo funkcionirati samo na principu prekonoćnih pozajmica. Uzgred budi rečeno, spread između kamatne stope na federalne fondove i eskontne stope prije krize se kretao oko 100 postotnih bodova, te je povratak ka uobičajenoj praksi još jedna potvrda kako FED dijeli ohrabrujuće stavove optimista, vjerujući u normalizaciju stanja unutar financijskog sustava, a time i u stabilan gospodarski oporavak.
Istini za volju, Bernanke je u dva navrata (najprije krajem siječnja, a potom i prošloga tjedna) dao naslutiti skore promjene eskontne stope, no timing promjene iznenadio je većinu promatrača. Među onim malobrojnima koji još uvijek ne pridaju previše značaja svježim vijestima je Larry Mayer, bivši guverner FED-a koji se u međuvremenu preselio u privatni sektor. Mayer negativne reakcije ulagača drži pretjeranima, vjerujući kako će prva promjena kamatne stope na federalne fondove uslijediti tek sredinom iduće godine, nakon što se FED uvjeri kako dugoročno održiv gospodarski oporavak nije samo izvjestan, već posve siguran. Na tom tragu je i istraživanje analitičara Goldman Sachsa, koji ističu kako FED nikada do sada nije inicirao uzlazni ciklus kamatnih stopa prije zaustavljanja negativnih trendova na tržištu rada, pažljivo promatrajući kretanje stope nezaposlenosti koja u SAD još uvijek - raste.
Međutim, ne dijele svi njegovo mišljenje. Naime, očekivanja o 'zatvaranju' negativnog kamatnog diferencijala (razlike u odnosu na kamatne stope u Eurolandu) već su djelovala vrlo poticajno na dolar, te se euro, po prvi puta u posljednjih desetak mjeseci, spustio ispod razine od 1,35 dolara.