Ključan motiv monetarnih vlasti u skladu je s proklamiranim stavovima guvernera Rohatinskog, no rasplamsavanje krize uvjetovane drastičnim rastom stope prinosa na grčke obveznice dovodi u pitanje zamišljenu konstrukciju. Temeljni uvjet povećanja likvidnosti bankovnog sustava bilo je stvaranje mehanizma kojim bi se ta sredstva preusmjerila u gospodarstvo, što je Vlada i učinila, usuglasivši (barem nominalno) kriterije za plasman tih sredstava, naglašavajući istodobno i rolu Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Poticanje kreditne aktivnosti za zdrava poduzeća je, kako se navodi u priopćenju HNB-a, poanta cijele priče, ali središnja banka, imajući valjda u vidu toliko puta manifestirane sklonosti državnog aparata (ka prekomjernog potrošnji), navela je i određene ograde, istaknuvši kako će daljnje oslobađanje 'zarobljenog' kapitala (putem smanjenja stope obvezne pričuve) ovisiti o ispunjavanju zacrtanih ciljeva.
S druge pak strane, državne financije i dalje u značajnoj mjeri ovise o sposobnosti zaduživanja. Nakon emisije euroobveznica u svibnju, u studenom prošle godine na tržištu se pojavila i emisija obveznica teška čak 1,5 milijardi dolara, tragom logike kako bi bilo uputno promijeniti mjesto zločina. Sukladno onoj staroj „svakog gosta za tri dana dosta“, ministar Šuker se, nakon svibanjske emisije, privremeno odlučio maknuti iz vidokruga europskih investitora, preletjevši krajem prošle godine Atlantik kako bi potražio svježi kapital, s jasnom namjerom (uvjetovanom čistom potrebom) da se tijekom ove godine opet vrati na Stari kontinentu. No u međuvremenu se dogodila Grčka, i sada zaduživanje novom emisijom euroobveznica uz prihvatljive uvjete (podnošljivu kamatnu stopu) postaje vrlo upitno. Stoga iz ministarstva financija stižu najave kako bi državni dužnosnici, suočeni s drastičnim poskupljenjem dostupnih izvora financiranja u inozemstvu, uskoro mogli zakucati na vrata domaćih investitora.
No potencijali potonjih su, posve logično, ograničeni, i bit će zanimljivo vidjeti reakciju Hrvatske narodne banke, jer bi dio netom oslobođenih sredstava doista mogao završiti - u državnom proračunu. Time bi se svježi kapitala, umjesto u investicije, ponovo kanalizirao u potrošnju, sukladno već uvriježenoj praksi, u kojoj do sada nije bilo mjesta bolnijim rezovima. U cijeloj priči doista bode u oči činjenica da su financijski puno potentnije vlade, poput, recimo, grčke ili španjolske, odlučile rezati troškove gdje god stignu, ne prezajući od zaoštravanja odnosa sa socijalnim partnerima, dok aktualna garnitura u Banskim dvorima još uvijek nije u stanju skupiti političku hrabrost i barem pokušati godine populistički obojane fiskalne politike neutralizirati značajnijim rezovima.
Primjerice, grčka je vlada najprije objavila zamrzavanje plaća djelatnika u javnim službama, da bi potom, doista nemajući previše izbora, otvorila i mogućnost smanjenja plaća, zaokruživši time iznimno ambiciozan plan kojim proračunski deficit od 12,7% iz prošle godine do kraja 2012. namjerava srezati na prihvatljivih 3% BDP-a. Slični rezovi su u Hrvatskoj uglavnom izostali, unatoč vrlo klimavom proračunu za ovu godinu, koji ovisi o brojnim faktorima (a između ostalog i zaduživanju u inozemstvu), pri čemu bi propast natječaja za privatizaciju brodogradilišta i naplata jamstava (koja vlada upravo privatizacijom pokušava skinuti s grbače) mogli dovesti do prave katastrofe.
Usprkos svemu navedenome, odgovorno vođenje fiskalne politike za sada se uglavnom svodi tek na 'pozitivno razmišljanje', kao da će to odagnati nagomilane probleme dok se logika tržišta preko noći naprasno promijenila. Promatrači su jednoglasni - Grčkoj trebaju odlučne mjere poput onih koje je poduzela irska vlada kako bi spriječile pretjerano negativne reakcije na lošije vijesti. Ovako pak vijesti koje bi u nekim drugim okolnostima zaradile pozitivnu percepciju sada se također negativno tumače, poput plasmana dvije milijarde eura obveznica koji je vlada u Ateni utrpala domaćim bankama. Bio bi to inače signal povjerenja ulagača, no sada se takav rasplet interpretira kao potez očajnika kojemu očajnički treba svježi kapital. Ako kojim slučajem zamjećujete određene sličnosti, one nipošto nisu slučajne . . .