Strah od kaosa u istočnoj Europi zamijenjen je optimizmom

Niz zapleta koji je doveo do duboke krize povjerenja u Europsku monetarnu uniju naveo je dio investitora na bijeg sa Starog kontinenta, makar tržištima kapitala na globalnoj razini ne cvjetaju baš ruže. Neki su zaklon pokušali potražiti s druge strane Atlantika, aktivno se kladeći na growth differential, odnosno, frapantnu razliku u fazama ekonomskog ciklusa između SAD i europskih zemalja koja je, između ostaloga, izazvala i značajniju eroziju vrijednosti europske valute. Međutim, oni hrabriji su, umjesto na zapad, izdašnije prinose odlučili potražiti istočno od granica Europske monetarne unije, kladeći se na intenzivan oporavak zemalja tržišta u razvoju.

INFOGRAFIKA: Burzovni indeksi u 2009.

Premda se ne tako davne zemlje nekadašnjeg komunističkog bloka doživljavalo kao lokacije koje, zbog izražene ovisnosti o (slabašnoj) ekonomskoj aktivnosti u razvijenim zemljama na kontinentu, uglavnom treba izbjegavati, taj se trend još tijekom prošle godine počeo ubrzano mijenjati. Uostalom, brojke jasno potvrđuju tu tezu, jer destinacije poput baltičkih zemalja već nakon nepuna dva mjeseca ove godine nude doista spektakularne prinose.

Apsolutni rekorder je Estonija, gdje je burzovni indeks od početka godine namaknuo gotovo nezamislivih 32% rasta vrijednosti, a dvoznamenkaste skokove (u promatranom razdoblju) bilježe i burzovni indeksi u Litvi i Latviji. Naoko čudna kolektivna amnezija dobrim je dijelom neutralizirala averziju ulagača spram istoka Europe, a Grčka je, koliko god zvučalo paradoksalno, pozitivnu ulogu u cijeloj priči.

Naime, kriza koja prijeti grčkim defaultom, vrlo je bitan razlog zbog kojeg Europska središnja banka još uvijek ne drži 'prst na obaraču', osiguravajući financijskim institucijama stabilan dotok jeftinog kapitala. Ta će se praksa sigurno nastaviti još neko vrijeme (dok se stvari u SAD polako počinju mijenjati), a dostupan kapital naprosto 'ganja' profitabilnije destinacije, krećući se u smjeru - istoka. Konačno, Grčka je bitno promijenila percepciju ulagača, učinivši nominalno sigurne državne obveznice rizičnijom aktivom, povećavajući potražnju za (nominalno) rizičnijim financijskim instrumentima poput dionica.

A 'bolesnik' za čije su zdravlje mnogi zabrinuti odjednom više nije srednja i istočna Europa, već razvijene zemlje poput Grčke, Španjolske, Italije i Portugala, čije projekcije gospodarskog rasta za ovu godinu bitno zaostaju za onima u istočnom susjedstvu. Uostalom, buđenje interesa za europska tržišta u razvoju na najbolji način demonstrira izvedba - banaka. Zašto? Pa zato što banke kreditnom aktivnošću u velikoj mjeri diktiraju tempo gospodarskog oporavka, a putem svog kreditnog portfelja investitorima nude i izloženost prema geografskom kriteriju. Ili jednostavnije rečeno, ako doista vjerujete u dinamičan gospodarski oporavak zemalja srednje i istočne Europe, kao sredstvo 'oklade' možete iskoristiti banke orijentirane na istok. Da, da, upravo one, nekoć problematične banke u čijem slučaju širenje na istok predstavlja okosnica ekspanzije predstavlja. Srednja i istočna Europa vjerojatno je prva asocijacija koja ulagačima padne na pamet pri spomenu institucija kao što su Erste Bank ili Raiffeisen International. Dionice potonje u odnosu na početak godine u plusu su od 0,6%, dok je Erste Bank namaknula rast cijene dionica od čak 11,7%.

S druge pak strane, prvo što većini padne na pamet pri spomenu 'zapadno orijentiranih' banaka je problematična izloženost 'centru' i ogromne količine grčkih, španjolskih i portugalskih obveznica koje su svojim bilancama drže francuske, njemačke i španjolske banke. Ove potonje su za sada među istaknutim gubitnicima (Banco Santander je, primjerice, u minusu od čak 16,5%), ali ni puno zvučnija imena izvedbom se ne mogu mjeriti s ranije spomenutim austrijskim tandemom. Tako je Deutsche Bank u minusu od 3,1%, dok su dionice BNP Paribas zabilježile pad cijene od 5%.

Analogno tome, dobar dio istočnoeuropskih burzovnih indeksa uvjerljivo je nadmašio konkurenciju sa zapada, a osim baltičkog terceta, dvoznamenkastom se stopom rasta mogu pohvaliti još i Ukrajina, te Rumunjska. Začudo, vrlo blizu dvoznamenkastog rasta je i zagrebački CROBEX, sugerirajući kako se teza o svijetlim perspektivama proteže i na Hrvatsku, što je u kontradikciji s prilično tmurnim projekcijama koje i za ovu godinu najavljuju negativnu stopu gospodarskog rasta, a potom i činjenicom kako inozemnih investitora na domaćem tržištu kapitala nema ni u tragovima. Nažalost, uzlet CROBEX-a u prvom je redu rezultat specifičnih okolnosti i zbog toga se ne doima se osobito uvjerljivim.