EVN Croatia je tvrtka kći austrijske korporacije EVN AG koja posluje u 21 europskoj državi i opskrbljuje više od 14 milijuna korisnika kroz različite projekte u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi kroz zadnjih 20 godina. Vlado Mandić se od 1. listopada 2017. pridružio Upravnom odboru EVN Croatia. Do sada je uspješno obnašao funkciju prokurista društva, voditelja centra komercijalnih kompetencija, a imao je i važnu ulogu u razvoju EVN-a od samih početaka. Tvrtku vodi zajedno s Peterom Zarubom koji je član Upravnog odbora EVN Croatia od siječnja 2017. Vlado Mandić došao je na mjesto Wernera Casagrandea koji karijeru nastavlja preuzimanjem rukovodeće pozicije segmenta EVN Grupe za okoliš te kao prokurist EVN AG. Vlado Mandić je u EVN došao iz KPMG-a u listopadu 2010., i to kao asistent Upravnog odbora, da bi 2013. bio imenovan na mjesto prokurista društva i voditelja centra komercijalnih kompetencija. Studirao je na Ekonomskom fakultetu Zagreb, a svoje znanje i kompetencije u području energetike i poslovnog upravljanja usavršio je i MBA Energy Management na WU Executive Academy u sklopu Vienna University of Economics and Business tijekom kojeg je u bio i na studiju u SAD-u na Sveučilištu u Stanfordu te na Sveučilištu Rice u Houstonu. S Vladom Mandićem razgovarali smo o problemima na koje EVN Croatia nalazi prilikom izgradnje infrastrukture u sklopu plinofikacije Dalmacije te o liberalizaciji tržišta opskrbe plinom.
Gdje ste sve dobili koncesiju?
- U Dalmaciji poslujemo od 2009. gdje na temelju koncesije gradimo plinsku distributivnu mrežu u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Koncesiju imamo na 30 godina. Izabrani smo na temelju najbolje ponude, referenci i dugogodišnjeg iskustva u plinskoj industriji, kao i pozitivnih financijskih i ekonomskih pokazatelja. Naš je posao izgraditi mrežu i nakon toga u preostalim godinama pokušati vratiti uloženo, što je, mogu to slobodno reći, vrlo izazovan cilj.
Koliko je to vrijedna investicija?
- Prije same vrijednosti želim istaknuti da treba različito gledati razdoblje kad se odvijao natječaj, neposredno uoči svjetske financijske krize, i sada. Tada su procjene o potrošnji plina izgledale dosta drukčije nego što su danas. U međuvremenu smo imali šest dugih godina recesije i plinofikacija Dalmacije odvijala se sasvim drukčije od inicijalnih planova.
Kako ste se nosili sa njom?
- Dosta nam je otežala poslovanje. Naši potencijalni partneri i građani kojima je bitno pala kupovna moć nisu bili spremni pretjerano ulagati. Ipak, uspjeli smo priključiti nešto više od 1100 korisnika i time sam jako zadovoljan. Mnogi će reći da može i bolje, i ja se slažem. Izlaskom iz recesije i s pozitivnim trendovima vjerujem da naše vrijeme tek dolazi.
Koje ste do sada postigli rezultate i koliko ste uložili?
- S našom distribucijskom mrežom spojeni smo na sedam plinsko mjernih redukcijskih stanica transportnog sustava u Zadru, Biogradu, Benkovcu, Šibeniku, Kninu, Dugopolju, a od kraja prošle godine i u Drnišu. Bez operativnih troškova, u infrastrukturu smo dosad uložili oko 220 milijuna kuna. U izgradnju plinske mreže uključeno je više od 98 posto lokalnih i nacionalnih dobavljača, osim za cijevi za visoki tlak koje se ne proizvode u Hrvatskoj. Do sada smo izgradili više od 118 kilometara plinske mreže u sve tri županije. Plinom opskrbljujemo najviše kućanstva, zatim javne zgrade, turističke komplekse i poslovne i industrijske korisnike.
U kojoj fazi su radovi na infrastrukturi?
- U Zadru smo skoro do kraja izgradili mrežu, a mogu slobodno reći da je naša infrastruktura najmodernija i da prati najviše sigurnosne standarde naše matične kuće EVN AG. Zadar je, dakle, u visokom stupnju dovršenosti. Trenutačno spajamo luku Gaženicu i tamošnji terminal. Čim se pojavi neki veći projekt koji je i ekonomski isplativ, spremni smo i u njega uložiti.
Koliki je udjel gospodarskih korisnika?
- Većinom su naši korisnici kućanstva. U Zadru, naselju Petrići, imamo 430 korisnika koji koriste zajedničku kotlovnicu, a imamo i korisnike u stambenim zgradama Crvene kuće, Bioci u Šibeniku, i drugim manjim stambenim objektima u gradovima.
Znači li i to da ti korisnici imaju osjetno niže cijene grijanja?
- Imaju, ali sve ovisi i o potrošnji. Ako je bila mala potrošnja, tada je ušteda manja, a povrat ulaganja sporiji. Ako je potrošnja veća, brži je povrat uloženog. U većoj kući ulaganje se može vratiti za tri do pet godina. U manjim stanovima razdoblje povrata je duže. Međutim, možemo govoriti o uštedi kroz razliku u cijeni. Ako se netko koristio ukapljenim plinom, on je za kućanstvo skuplji oko 60 posto dok je lož-ulje otprilike 40 posto skuplje od trenutačne cijene prirodnog plina. Osim uštede, važna je i kvaliteta života. Prirodni plin donosi bolji standard kvalitete i komfora. Slikovito rečeno, prije uvođenja prirodnog plina imate situaciju da vam je na podu hladno, a u visini glave vruće.
Kolika je otprilike cijena priključenja za kućanstvo?
- Cijena same naknade za priključenje na mrežu iznosi 3500 kuna. Tome se pribraja 2000 kuna za trošak regulatora i kutije te još 2000 kuna za mjerno mjesto, sve uvećano za PDV. Toliko ide EVN-u. Daljnji troškovi ovise o kućanstvu, u kojoj mjeri je opremljeno za prelazak na prirodni plin. Jasno, ako se trenutno koristi ukapljeni plin, tada se vrlo jednostavno i povoljno građani mogu prebaciti na prirodni plin.
Često se u Splitu postavlja pitanje: kada će se na plin spojiti KBC Split?
- Obje splitske bolnice, Križine i Firule, energetski su obnovljene. Obnovljene su i obje kotlovnice tako da se mogu priključiti na plin. Mogu reći da je plinovod gotovo ispred bolnica. Još moramo riješiti nekoliko tehnikalija i dobiti neke dozvole, ali blizu smo.
Koji je konkretno problem na splitskom području?
- Problem je popriličan. Mi smo se s 410 metara nadmorske visine iz Dugopolja morali spustiti kroz staru Klišku cestu i proći kroz Salonu. Dovoljno je reći da smo u jednom trenutku imali 45 arheologa na gradilištu. Bilo je tu i pronalazaka, na što smo ponosni, ali to su izuzetno zahtjevne lokacije i rute koje su dosta otežale i usporile radove. Zatim smo presijecali željezničku prugu, a kopali smo i ispod rijeke Jadro. To su tehnički izuzetno zahtjevni projekti. Itekako smo se namučili. U Splitu je gust promet, tako da se nadamo da će ljudi brzo zaboraviti kratak period u kojem im je dnevno prometovanje bilo otežano. Nadam se da će ipak prepoznati činjenicu da se gradi infrastruktura koja će koristiti generacijama.
Ima li otpora u toplanama prema prelasku s jednog na drugi energent?
- Ljudi u pravilu ne vole promjene, a mi ih donosimo. Što se tiče škola, imali smo manjih problema, ali ipak je razvoj zadovoljavajući. U pregovorima smo s Gradom Splitom o toplanama. To je posebna priča, s posebnom regulativom, u koju se moraju uključiti građani i gradska uprava.
Koliko je mazut kao energent prisutan na ovom području?
- Nažalost, ima ga jako puno. Pogotovo u Splitu.
Jesu li rezultati mjerenja kvalitete zraka u Splitu zadovoljavajući?
- Koliko sam razumio, čini se da rezultati tih mjerenja nisu baš transparentni. Ili, preciznije rečeno, nije sigurno da se mjerenja rade kako bi trebalo. Potrebno je, barem ja tako mislim, a to mi govore i stručnjaci, staviti mjernu stanicu na sve toplane, ali i na mjesta gdje ljudi žive. Ne bih rekao da je sretno rješenje da Split ima samo jednu mjernu stanicu ili da se i ona premjestila. Ili da su na splitskom području samo tri. Trebalo bi biti puno više stanica da bi građani mogli znati kakva je kvaliteta zraka. Treba ih postaviti i na Blatine i na Firule te svagdje gdje su građani i veći onečišćivači zraka. Na koga, uostalom, trebamo paziti nego na građane.
Znači, u Splitu može biti bolja kvaliteta zraka?
- Vjerujem da može biti puno bolja.
Kakva je u ekološkom smislu razlika između mazuta i prirodnog plina?
- Prirodni plin u odnosu na mazut može smanjiti emisiju CO2 za 35 posto. Prirodni plin za razliku od mazuta u potpunosti eliminira emisije NOx plinove i SO2, čime se zapravo eliminiraju mikročestice koje građani direktno udišu i koje se talože u organizmu. Znači, utjecaj je neusporediv. Što se tiče cijene, dovoljno je reći da je plin dostupan stalno, dok se mazut mora transportirati do mjesta potrošnje, teškim vozilima koja su također veliki onečišćivači. Logično je da je cijena prirodnog plina uvijek povoljnija u odnosu na mazut, a jedan od razloga je i transportna infrastruktura. Osim toga, cijena plina se formira na godišnjoj razini dok je u slučaju mazuta cijena nepredvidljiva.
Dakle, koji su vam poželjni objekti za priključenje?
- Naše je načelo da su nam poželjni svi oni objekti čiji je priključak ekonomski opravdan. Poslovanje naše tvrtke mora biti održivo, jer jedino tako našim korisnicima možemo osigurati pristupačno korištenje infrastrukture.
A poslovne zone? Jesu li objekti u njima prigoda?
- Da, one na prvi pogled izgledaju kao velika prilika. Međutim, većina skladišta ne koristi veće količine toplinske ili rashladne energije. Bez obzira na to, za bilo koju poslovnu zonu jako je važno da ulagačima u svojoj paleti infrastrukture može ponuditi i mogućnost spajanja na prirodni plin.
Koje su vas tvrtke ugodno iznenadile?
- Ima ih više. Prvi naši korisnici su Crvene kuće u Zadru 2011. Maraska je krenula 2012. Ugodno i profesionalno je bilo ostvariti suradnju sa LTH Metalni lijev iz Benkovca. Možda će nekoga iznenaditi, ali jako nas je ugodno iznenadio Impol TLM. Prije sadašnjeg vlasnika pojavljivali su se različiti investitori, s različitim namjerama. Međutim, kada je došao sadašnji vlasnik, koji se odlučio za proizvodnju, znali smo da će trebati plin. Plin je optimalna odluka za svaki veći proizvodni pogon. Tako je i Impol TLM početkom prošle godine prešao na plin.
Kada mislite dovršiti posao što se tiče infrastrukture?
- Mislim da ćemo glavninu infrastrukture dovršiti u narednih pet godina. Barem onaj strukturni dio. Naravno da ćemo i nakon toga donositi odluke o spajanju i preusmjeravanju prema pojedinom objektu. Teško je predvidjeti što će biti za pet godina, primjerice, što će se sve raditi na Žnjanu.
Kako se kreće cijena plina?
- Cijena plina oscilira, a u ovom trenu je 0,28 kuna po KWh. To je cijena za kućanstva, dok se kod poslovnih korisnika cijena formira na natječajima, ovisno o njihovim količinama i profilima.
Kako ste prošli recesiju i gospodarsku krizu?
- Nije bilo lako, ali mogu reći da i kad je izgledalo da nećemo uspjeti, ima nešto što me osobno i profesionalno ugodno iznenadilo, a to je da je uprava EVN-a vjerovala u nas. Očito je da su vjerovali i da vjeruju u ovaj projekt i u potencijal Hrvatske. Unatoč teškim vremenima i okolnostima mi smo nastavili s plinofikacijom Dalmacije.
Jeste li prešli u pozitivno poslovanje? Koliki vam je prihod u prošloj godini?
- Nismo još, ali ne odustajemo. Imali smo prihod od oko 23 milijuna kuna. Troškovi su veliki jer razvijamo projekt, a još ih ne nadoknađujemo iz poslovanja. Unatoč tome, rastemo. Protekle smo godine distribuirali negdje oko 16,6 milijuna kubičnih metara plina, a godinu prije upola manje. Znači, porasli smo za 100 posto. Bude li sve poplanu, očekujem da ćemo u plusu biti na kraju 2019.
Prije nepunu godinu dana liberalizirano je tržište plina u RH. Što se u tom razdoblju dogodilo?
- Liberalizacija tržišta opskrbe plinom za nas nije ništa novo, njome se samo za konkurenciju otvara tržište opskrbe. Mi se bavimo distribucijom, ali i opskrbom, tako da se našom mrežom mogu koristiti i svi oni koji imaju dozvolu za opskrbu. U Dalmaciji su naši konkurenti druge vrste goriva, mazut, električna energija i ukapljeni naftni plin.