Vijest o kašnjenju plaća u Đuri Đakoviću pokušaj je destabilizacije tvrtke, rekao nam je Tomislav Mazal, predsjednik Uprave Đure Đakovića, reagirajući na priopćenje koje je manjinski sindikat uputio 22. lipnja. Kako bi nam pojasnio cijelu situaciju, Mazal nas je primio u svom uredu u Zagrebu iz kojeg tijekom posljednje tri godine, od kada je postao predsjednik Uprave, sve češće odlazi u Slavonski Brod. Otkriva nam kako je preuzimanjem ove funkcije odlučio slavonskobrodsku tvrtku ponovno postaviti kao profitabilnu i financijski stabilnu kompaniju. Proveo je restrukturiranje te danas u grupaciji uz matičnu kompaniju djeluju još četiri povezane tvrtke iz područja obrane, transporta te industrije i energetike. Oporavku kompanije svjedoče i posljednji kvartalni podaci, pa su tako prihodi iznosili 159 milijuna kuna, izvoz je porastao 205 posto u odnosu na lani, a vrijednost potpisanih ugovora bila je veća od pola milijardi kuna.
Predsjednik sindikata Socijalna pravda 22. lipnja javnosti je priopćio da u Đuri Đakoviću kasne plaće, što ste vi ubrzo demantirali. Objasnite nam što se dogodilo.
- Prije svega, sadržaj priopćenja tog sindikata bio je s tendencijom očite manipulacije činjenicama i vrijeđanje što nas kao grupe, što Nadzornog odbora, ali i Ministarstva gospodarstva i Ministarstva državne imovine. Naime, kada napišete u priopćenju u više navrata da u Đuri Đakoviću nisu isplaćene plaće, onda naravno svi to percipiraju kao cijelu grupaciju i da je u cijelom sustavu došlo do kolapsa, što je apsolutna neistina. Mi ne tajimo da je u zadnje dvije i pol godine, otkad smo proveli prvu dokapitalizaciju, koja je bila planirala na razini od oko 180 milijuna kuna, a kojom je prikupljeno samo 87,5 milijuna kuna, Đuri Đakoviću treba značajno više kapitala, ali nas to nije pokolebalo da pokrenemo mjere restrukturiranja koje smo velikim dijelom uspješno proveli. U svim našim pojedinačnim firmama u sastavu grupacije, osim u Industrijskim rješenjima, imamo pozitivno poslovanje, veliki rast ugovora i razloga za tvrditi da smo na dobrom putu za potpuno oživljenje grupacije. Ponavljam, Industrijska rješenja su jedino društvo u kojem imamo problema i to ne tajimo. Ono se reflektiralo i na situaciju s isplatama plaća u tom društvu, što je stvar ukupne likvidnosti jer moramo znati prioritete. Đuro Đaković redovito isplaćuje plaće, došlo je do pomaka u isplati plaća samo u tom društvu, no ona je i isplaćena krajem prošlog tjedna.
Gledate li na to kao pokušaj destabilizacije tvrtke?
- Apsolutno. Izaći s takvim priopćenjem sedam dana prije nego što društvo ima Skupštinu na kojoj se odlučuje o povećanju temeljnog kapitala i izdavanju novih dionica na burzi, odnosno o ulasku novih ulagača, ni u kojem slučaju ne pomaže. Ono stvara velike probleme što se tiče odnosa s investitorima, kao i odnosa s dobavljačima, bankama i drugim vjerovnicima. Nakon tog istupa puno njih nas je nazvalo jer ih je zanimalo što se događa i je li sve pod kontrolom. Uložili smo veliki napor da objasnimo kako je sve u redu.
Kažete da vas u rezultatima najviše “koči” tvrtka Industrijska rješenja, kakav je plan za njeno restrukturiranje i znači li to da će morati doći do otpuštanja ljudi?
- Ako se vratimo na početak, dva tadašnja društva Elektromont, i Proizvodnja opreme pripojeni su društvu Đuro Đaković Inženjering i promijenjena je tvrtka u Đuro Đaković Industrijska rješenja. Cilj toga bilo je prije svega pokušati sačuvati oko 200 milijuna kuna danih kredita od strane Đuro Đaković Grupe prema tih društvima, koja bi u slučaju stečaja nepovratno nestala. Mi u tom segmentu nemamo proizvod već u proizvodnom dijelu sve što radimo su usluge i izrada komponenti. U toj branši onda ne možete stvoriti dodanu vrijednost koja može pokrivati troškove. To društvo ostvaruje oko osam posto prihoda grupacije, a u njoj radi više od 30 posto zaposlenih i jasno je da je to neodrživo. Nije tajna da su restrukturiranjem utrostručile funkcije u tom društvu, a s racionalizacijom poslovanja se kasni velikim dijelom i zbog stalnih blokada od strane manjinskog Sindikata. Međutim, odlučni smo da ćemo iskoristiti sve zakonske mogućnosti da restrukturiranje završimo.
U petak se sastala Glavna skupština na kojoj je pala odluka o dokapitalizaciji kompanije. Prošli pokušaj nije uspio, što očekujete ovoga puta?
- Proteklih godinu dana radimo na novom izdanju dionica. Situacija u kojoj 2014. godine nismo izdali dionica koliko smo trebali, najvećim dijelom uzrokovana je poslovanjem Đuro Đakovića u prošlosti i bili smo svjesni da ćemo u narednom razdoblju morati dokazati da grupacija ima perspektivu i budućnost. Iz financijskih izvještaja vide se značajni pomaci po tom pitanju te smo se u zadnjih godinu dana počeli pripremati za novo izdanje dionica. Išli smo ambicioznijim planom te smo htjeli privući ulagače kojima nije sam cilj financijski ulagati u društvo, već kontrola i preuzimanje većinskog paketa. Imali smo dosta razgovora prije svega s inozemnim ulagačima, no nažalost u trenutku kada smo došli na Skupštinu na našem tržištu došlo je do vrhunca priče oko Agrokora te su se pojavili napisi u svjetskim medijima koji su ipak pomalo stavili jednu rezerviranost na sigurnost ulaganja u tom razdoblju koje je vjerujem iza nas. Uz to, s obzirom na to da se radi o društvu u većinskom vlasništvu države bilo je bitno da se prilike stabiliziraju i na političkom polju.
Projekt je išao s time da prikupimo najviše moguće sredstava s visokim pragom uspješnosti od minimalno pet milijuna kuna dionica, što u nominalnoj vrijednosti iznosi 100 milijuna kuna. Nažalost, nismo dosegnuli taj iznos tako da značajan broj ponuda nismo mogli prihvatiti. Inozemni ponuditelji su i dalje zainteresirani za ulaganje i mi smo odmah objavili poziv za novu Skupštinu, ovaj put s manjim pragom uspješnosti od 2,5 milijuna dionica, kako bismo u nekom drugom budućem koraku mogli ciljati na veći iznos. Maksimalni iznos je 7,6 milijuna dionica, a ako bi se pojavio investitor koji bi ponudio cijeli iznos on bi postao i većinski vlasnik tvrtke.
Prvi kvartal 2017. bio je jedan od najuspješnijih u novijoj povijesti Đure Đakovića. Čemu zahvaljujete uspjeh i očekujete li da će takva biti čitava poslovna godina?
- Kada pogledate naše poslovanje unazad tri godine, njega su obilježili značajni gubici. Tako smo 2013. bili gotovo 125 milijuna kuna u minusu, 2014. oko 95 milijuna kuna s EBITDA-om u minusu 65 milijuna kuna. Od tada je učinjen značajan pomak, EBITDA je 2016. bila ponovno u plusu, a neto gubitak je smanjen nekoliko puta u odnosu na 2013. te smo godinu zaključili s pozitivnim operativnim poslovanjem. Za ovu godinu u više smo navrata rekli kako je ona nastavak pozitivnog trenda te se nadamo da će se ona uskoro moći mjeriti s industrijskim prosjekom. To najviše možemo zahvaliti provedenom restrukturiranju u najvećim društvima naše grupacije, prije svega u Specijalnim vozilima, gdje smo u modernizaciju uložili desetke milijuna kuna. Uz to, radili smo i na prodajnim kanalima na inozemnom tržištu te sada svako malo potpisujemo nove ugovore s kupcima iz Europske unije, većinom iz Francuske.
Koliki udio u prihodima iznosi vojni, a koliko civilni dio grupacije?
- Jako mali udio je ustvari vojni. Ono što treba demistificirati u Đuri Đakoviću jest da ako pogledate unazad dvadeset godina, mi vojni program nismo imali. Stalno se govori o vojnoj industriji u Đuri Đakoviću, međutim, mi smo tu proizvodnju imali samo dvije i pol godine, kada je Republika Hrvatska odlučila kupiti oklopna vozila Patria i proizvesti ih u Đuri Đakoviću. S jedne strane to nam je uteg jer se vraća slika Đure Đakovića iz 2012. s prihodom od više od milijardu kuna, što nije realna slika, ali taj ugovor koji je tada sklopljen razlog je našeg optimizma, da će se slični dogoditi i u budućnosti. Zato smo se okrenuli diverzifikaciji poslovanja i danas s oko 600 milijuna kuna prihoda, na vojni dio spada oko osam posto, najviše u području servisa i održavanja tenkova za MORH.
Na koje ste proizvode najviše ponosni i kakvi su vam planovi za budućnost?
- Najveći iskorak napravili smo u Specijalnim vozilima i to je društvo u koje polažemo najviše nade jer ima ono što Đuro Đaković nije imao dugi niz godina, a to je vlastiti proizvod. Uspjeli smo se pozicionirati u proizvodnji teretnih vagona prilagođenima potrebama kupca, što nam je donijelo uspjeha na inozemnom tržištu. Trenutno imamo više tipova teretnih vagona koja su iznimno tražena u Europskoj uniji, te ćemo raditi na rastu tog najznačajnijeg tržišta za nas. Radit ćemo i na nastavku suradnje s finskom grupom Patria i norveškim Kongsbergom. U segmentu obrane, tržišta na koja ciljamo su zemlje Zaljeva i dio arapskog svijeta. Planiramo završiti spomenuto restrukturiranje Industrijskih rješenja i fokusirati se na vođenje velikih energetskih projekta za koje Đuro Đaković ima i znanja i referenci. Kada govorimo o izgradnji postrojenja, najvećim dijelom prisutni smo u Hrvatskoj, pa smo tako prošloga tjedna potpisali ugovor s turskim naručiteljem za izgradnju geotermalne elektrane kod Bjelovara, vrijedan više od 70 milijuna kuna, a u tom segmentu želimo se širiti i na svjetsko tržište.