Hrvatska ima još dvije, maksimalno tri godine da kapitalizira to što je tražena investicijska destinacija, ali je pitanje, najavili su iz Colliers internationala, koliko će doista uspjeti realizirati od najavljenih tri milijarde eura, koliko su u našu zemlju do 2020. godine spremni uložiti najveći svjetski investicijski fondovi.
Prema podacima za 2017. godinu predstavljenima jučer u zagrebačkoj podružnici ove konzultantske kompanije, 90 posto ukupnih investicija u komercijalne nekretnine otišlo je u maloprodajni, potom u hotelsko-turistički sektor, a za većinu investicija zaduženi su bili igrači već prisutni na tržištu.
O investicijskoj snazi naše države najbolje svjedoči podatak da su lani gotovo u cijelosti izostale investicije u logistiku, po čemu Hrvatska zaostaje za zemljama srednje i istočne Europe, sa stopom raspoloživosti ispod pet posto, što svjedoči o nedostatku skladišta, posebno onih moderno opremljenih.
Pad stope raspoloživosti očekuje se i na tržištu uredskih prostora kojih je u prošloj godini plasirano tek 15.600 četvornih metara, a raspoloživost dosegnula rekordno nisku razinu, od samo 4,5 posto od ukupnih uredskih kapaciteta.
Najaktivniji je bio sektor maloprodaje u koji je otišlo najveći dio od 320 milijuna eura investicija u komercijalne nekretnine, a statistika pokazuje kako domaći šoping-centri imaju rekordno nisku stopu raspoloživosti prodajnih prostora, ispod četiri posto.
Ipak, usprkos vrlo povoljnim financijskim uvjetima, interesu investitora te velikoj količini slobodnog novca na tržištu, po stopi realiziranih investicija kaskamo na tržištu, posebno kad je u pitanju hotelsko-turistički sektor.
“Hrvatska na obali u načelu ima pedesetak projekata koji čekaju investitore, no nakon što se odradi analiza njihova stanja, otkriva se kako ih je za realizaciju spremno možda desetak, od čega niti jedan državni”, predstavila je Vedrana Likan, direktorica Colliers Internationala za Hrvatsku.
Dodatne kritike upućene su i procesu privatizacije te načinu kako ih država provodi. Kod dosad provedenih natječaja zamijećeni su prekratki rokovi za analize stanja projekata, kao i činjenica da su strani investitori mahom dužni otkupljivati natječajnu dokumentaciju na hrvatskom jeziku, koja onda još košta i više od 100 tisuća kuna po projektu.