Mali hrvatski gradovi tijekom povijesti bili su generatori razvoja, ali se u procesu globalizacije njihova nekadašnja uloga znatno promijenila.
Danas su to gradići s malo stanovnika, uglavnom starije životne dobi, s malim stupnjem gospodarske aktivnosti i sa zapuštenim građevnim stanjem. Zašto je to tako, imaju li mali gradovi potencijala za razvoj te na koji način privući ulagače, razgovarali smo s Denisom Čupićem, direktorom tvrtke F.O./Development, ujedno predsjednikom udruge developera pri HUP-u.
- Fokus ulagača usmjeren je na velike gradove, dok im manji uopće nisu zanimljivi, osim na obali zbog iznimnog turističkog potencijala. U posljednjih 15 godina mali su gradovi javnim novcem krenuli u visoka ulaganja u infrastrukturu da bi onda prodavali zemljišta ulagačima po niskim cijenama za radno intenzivnu industriju ili stvarajući mrtve zone, prazne ledine omeđene cestama, čija košnja i održavanje opterećuje proračune. Tamo gdje se privukla radno intenzivna industrija sada osjećamo cikličke efekte koji sa sobom nose nedostatak nove jeftine radne snage i povećanje nezaposlenih na pragu 50-ih - komentira Čupić.
Ciljevi
Budućnost manjih gradova, međutim, ne mora biti crna. Prema Čupićevim riječima, preduvjet za razvoj je pametno identificiranje prednosti i nedostataka te fokus na jačanju tih prednosti, a ne na kompenziranju nedostataka na najjednostavniji način - političkim poticajima koje na kraju plaćaju građani porezom. Nadalje, strategije bi trebale biti utemeljene na stvarnim modelima, studiji isplativosti i masterplanu, a na tome bi se trebao temeljiti i realan, održiv i provediv prostorni plan.
- Većina strategija je kratkoročna i u sebi prezentira ciljeve koji su ostvarivi u dugoročnim perspektivama, stvarajući tako ‘Potemkinova sela’. Indirektnim i nepromišljenim poticajima iz radno intenzivne industrije, koja je niskoakumulativna grana, stvorili smo visokoakumulativnu granu, čiji su pogoni davno amortizirani zbog jeftinog zemljišta, oslobođeni su lokalnih poreza i komunalnih ulaganja - ističe.
Tvrtka F.O./Development provela je analizu 20-ak manjih hrvatskih gradova koja je rezultirala konkretnim potencijalima i realnim perspektivama, a mi vam donosimo sažetak analize na tri primjera. Krenimo redom. Prvi grad je Varaždin.
- Ciklus od petnaest godina, nakon prvotnog efekta gospodarskog optimizma, u Varaždinu je donio enorman pad kupovne moći, visoku zaposlenost, ali prosječnu plaću u rangu najmanje u državi, uz rapidan pad cijena nekretnina te odumiranje malog gospodarstva i trgovine u gradu. Ali, zbog smještaja na transverzali direktnim željezničkim čvorom pravca Budimpešta - Zagreb - Rijeka - Beograd te potencijala postojeće zračne luke, ima apsolutan potencijal razviti se u pravi logistički hub. Posebno je zanimljivo da je grad bio dio CETC koridora, inicijative koju je Vlada 2012. ugasila, a zapravo predstavlja sada aktualiziran pravac Baltik - Mediteran - kaže.
Dodaje da je druga jaka perspektiva transformacija Varaždina u smjeru tzv. outlet cityja, trenda koji se sve jače etablira. Primjerice, u Njemačkoj su dva najprepoznatljivija Metzingen i Bad Münstereifel. Oba su mali gradovi sa sličnim smještajem. Metzingen se razvio tako da je postao sjedište tekstilne industrije koja je ovdje smjestila svoje dizajn urede, centrale i logistiku te nakon toga otvorila i outlet trgovine, dok je Bad Münstereifel krenuo ciljanom inicijativom u smjeru razvoja grada kao outleta, koristeći prednosti prirodne kulise centra grada s povijesnim slijedom. Upravo te dvije prednosti može iskoristiti i Varaždin - tradiciju tekstilne industrije i staru baroknu kulisu središta grada, koja stoje prazna i opterećena kreditima.
Dobar efekt
- Ozbiljnim pristupom u razdoblju od tri do pet godina, Varaždin se može pretvoriti u outlet grad, što bi vratilo život i gospodarsku aktivnost u grad. Dodatna prednost je kompleks tvornice Varteks koji bi u perspektivi pet do 10 godina zasigurno mogao postati prostor transformacije obilježen industrijskom arhitekturom početka 20. stoljeća i multifunkcionalni prostor poslovne, rezidencijalne i trgovačko-ugostiteljske namjene. To bi donijelo bolje plaćena radna mjesta i doseljavanje i dodatno dala na značenju jakom školstvu - ističe.
Drugi analizirani grad je Slavonski Brod, koji je prošao fazu pada industrije i u fazi je znatnog oporavka.
- Dobar efekt koji se ovdje primjećuje je to da su očuvana radna mjesta kao prostor za daljnji rast industrijskih zanimanja s dodatnom vrijednosti. Naime, ‘Đuro Đaković’ sa svim svojim dijelovima transformirao se u jaku okosnicu vojne industrije, u dijelu industrijske montaže jakog igrača koji je kroz donedavnu vlasničku simbiozu s Bilfingerom internacionalno prisutan. Trgovački centar koji je na samoj granici, City Colosseum, postao je turistički magnet jer je razvio destinaciju shopping turizma iz BiH - kaže i dodaje da je u segmentu daljnjeg razvoja Slavonski Brod s ponudom i smještajem idealna lokacija za smještaj željezničko-riječne logistike, koja uz autocestu i činjenicu da je riječ o gradu na vanjskoj granici EU, jasno otvara potencijal razvoja logistike.
‘Crna točka’
I na kraju, treći, najmanji analizirani grad je Vrgorac, koji ima izvanredan potencijal za razvoj logistike, kako cestovne, tako i pozadinske logistike luke Ploče. Posebno je uočena prednost potencijalan razvoj logistike u poljoprivredi za izvozna i domaća tržišta.
- Stvaranjem jakog poljoprivrednog čvorišta Dalmacije Vrgorac bi mogao postati ishodište trenda kratkog lanca dostave i posebno bi pomogao jačanju dalmatinskih OPG-ova ako bi se u segmentu poljoprivredne logistike razvio i jaki centar kompetencija u poljoprivredi i plasmanu - kaže Ćupić i komentira da je za sva tri grada zajedničko iskorištavanje i valorizacija potencijala u logistici i razvoju regionalnih logističkih centara koji bi u zajedničkoj sinergiji Hrvatsku napokon postavili na kartu logističkih pravaca na kojoj smo crna točka.