Pretvarate se da se to kod vas ne događa - riječi su kojima je Per Sundbye, partner u PwC-u zadužen za forenzičke usluge u jugoistočnoj Europi, sažeo svoj komentar na rezultate istraživanja učestalosti gospodarskog kriminala u hrvatskim poduzećima. Doživjela ga je, prema istraživanju provedenom za protekle dvije godine, svaka četvrta tvrtka. Uspoređujući Hrvatsku za koju se rezultati prvi put izdvojeno prikazuju s globalnim prosjekom, ona ispada bolja, s manje kriminala i općenito sigurnija. Hrvatski su ispitanici, 50 tvrtki čiji je menadžment odgovore davao anonimno, prijavili nižu razinu gospodarskog kriminala (26 posto) nego njihovi pandani na globalnoj razini (36 posto).
Loši alati
Razlog za veselje? Nipošto. Takav se rezultat, tumači Sundbye, prije može pripisati tome što su alati za otkrivanje prevara u hrvatskim organizacijama manje sofisticirani i sveobuhvatni. Dva su pokazatelja iz istraživanja koji ukazuju da konačni rezultat nije pouzdan.
- Indikativni dokaz da je detekcija gospodarskog kriminala loša možemo naći u stavu hrvatskih poduzeća da je za 67 posto prevara kriv vanjski počinitelj, a za samo 33 posto prevarant unutar organizacije. Ljudi unutar organizacije su skloni čuvati informacije za sebe i ne reći nikome izvan kuće što se događa - kaže Sundbye. Prije dvije godine, na globalnoj razini (u istraživanju je sudjelovalo 6300 tvrtki) za prevare su okrivljeni unutarnji počinitelji u 56 posto slučajeva, a vanjski u 46 posto slučajeva. Novi podaci za ovu godinu upućuju na promjenu trenda, no svijet još uvijek s prevarantima unutar tvrtke ima više problema od Hrvatske i krivi ih za 40 posto prevara, a vanjske počinitelje za 41 posto. Hrvati pak vjeruju da njihova poduzeća najviše varaju i kradu - kupci 38 posto, te predstavnici, zastupnici i posrednici njihovih partnera u 25 posto slučajeva.
Drugi značajan problem u otkrivanju gospodarskog kriminala u Hrvatskoj su slikovito rečeno, telefoni koji ne rade. - U drugim je dijelovima svijeta telefon za prijavu nepravilnosti obično najvažnije sredstvo otkrivanja, a hrvatske tvrtke su izvijestile da ni jedan slučaj nije bio otkriven tim putem - kaže Sundbye. To bi se, kako tumači Sundbye, moglo objasniti nepovjerenjem ljudi u sustav, zaštitu i anonimnost, te činjenicom da počinitelji prevara često zadržavaju svoje pozicije, a provođenje zakona je slabo.
- Ljudi su i ljubomorni na one kojima uspijeva varati i izvući se, a ako sami nisu skloni varati ili se boje to raditi prijavit će prevaranta, ako time neće ugroziti sebe - tumači Sundbye te ponavlja poznatu preporuku prema kojoj je u Hrvatskoj potrebno poboljšati provođenje zakona. Većina hrvatskih organizacija, njih 57 posto, naime, vjeruje da lokalne institucije za provedbu zakona nisu prikladno osposobljene i opremljene za borbu protiv gospodarskog kriminala.
U Hrvatskoj, prema istraživanju PwC-a najviše kriminala ima u tvrtkama koje su u državnom vlasništvu, 33 posto, potom u privatnim tvrtkama, 27 posto, a najmanje u dioničkim društvima, 20 posto, a među sektorima najviše pogađa maloprodaju i robu široke potrošnje, osiguranja, te inženjerstvo i građevinarstvo. Među zanimljivostima u istraživanju svakako je i rezultat prema kojem gospodarski kriminal u Hrvatskoj, kako smatraju kompanije, ne dovodi do najveće štete po ugled organizacije niti im štetu nanosi u odnosu s regulatornim tijelima, a ne šteti niti cijeni dionice na burzi. Što onda pati u Hrvatskoj zbog gospodarskog kriminala? Organizacije su rekle da se najviše odražava na moralu zaposlenika. Očito, nedovoljan štetni učinak da bi se boljem detektiranju kriminala posvetilo više pažnje.
Financijska šteta
Kada se sa slabom detekcijom gospodarskog kriminala, i malo uloženog truda u otkrivanje više takvih djela spoji financijska šteta nanesena gospodarstvu, podaci za Hrvatsku djeluju skromno. Polovica ispitanika doživjelo je gubitke u rasponu od 350 tisuća kuna do sedam milijuna kuna, dok je iste gubitke na globalnoj razini imalo 39 posto ispitanika. Globalno se u prosjeku više krade na veliko pa je 14 posto ispitanika pretrpjelo financijsku štetu veću od sedam milijuna kuna, odnosno milijun dolara, a jedan posto prvenstveno u Sjevernoj Americi, Aziji i Pacifiku prijavilo gubitke veće od 700 milijuna kuna. Trend? U odnosu na prije dvije godine, raste broj većih prevara. Prema iskustvu Pera Sundbyja, istočna Europa, od čega, vjeruje, Hrvatska ne odstupa previše, pati od problema mentaliteta.
Plodno tlo
U Pragu su mu, prepričava anegdotu prije 15 godina, rekli da se klima može opisati pravilom prema kojem onaj tko ne potkrada poduzeće u kojem radi potkrada vlastitu obitelj. Međutim, u PwC-u se ne bave “sitnim” krađama, uredskog papira, sredstava za čišćenje ili sličnih kompanijskih potrepština i više ih zanimaju načini na koje kompanije potkrada menadžment. Nabava je, očekivano, najplodnije tlo za izvlačenje kompanijskog novca svugdje u svijetu, dok je nateže zapravo detektirati kada tvrtku potkrada njezin glavni direktor, što se prema uvriježenoj praksi radi tako da se umjesto na službeni put, putuje privatno.
- Kada istražujemo prevare u kompanijama, uvijek ispitujemo jednu razinu menadžmenta iznad onih koji su direktno nadređeni potencijalnim prevarantima, jer ljudi prirodno brane svoju poziciju, i ako se nešto dogodilo, a oni to nisu vidjeli iako su trebali, pokušat će to prikriti - tumači Sundbye.
Istraživanje PwC-a u jednom se dijelu poklopilo s aktualnim dojmom i slučajevima kojima se bave i mediji. U Hrvatskoj je, prema stavu 50 velikih tvrtki i u odnosu na globalni prosjek više zastupljeno pranje novca. U nas je značajno više hipotekarnih prevara i špijunaže, te mita i korupcije.
Propali poslovi
Kibernetički kriminal, odnosno online kriminal, postao je u svijetu treća najčešće prijavljivana vrsta gospodarskog kriminala, no u Hrvatskoj svega 38 posto ispitanika (53 posto globalno) smatra da se rizik od kibernetičkih prijetnji povećao, iz čega su u PwC-u zaključili da hrvatska poduzeća nisu dobro pripremljena za suočavanje s kibernetičkim prijetnjama. Kibernetičke su prijevare, kažu u PwC-u, toliko podmukle da gledaju li se globalni rezultati, 57 posto onih koji kažu da nisu bili žrtve ipak jesu kompromitirani bez svog znanja.
Sundbye, inače Norvežanin koji je dugo radio u Londonu, a danas mu je sjedište u Ljubljani, tumači kako nije iznenađen rezultatima za Hrvatsku i podsjeća da su ljudi posvuda u svijetu donekle slični, iako su kulture različite.
- Prije nego se dogodio skandal s Enronom i u Londonu su smatrali da je ulaganje u zaštitu od prevara samo trošak - kaže Sundbye, tumačeći da se ljudi prirodno osvijeste tek nakon skandala. Enron, američku energetsku kompaniju, potkradali su njezini menadžeri sakrivajući gubitke propalih poslova u poslovnim knjigama, a revizorska kuća Arthur Andersen to nije detektirala. Kad su otkriveni, svi su propali. U Hrvatskoj, prema istraživanju, najviše prevara otkrivaju revizori.